Prvi korak u samospoznaji jest spoznaja identiteta kao odvojenog od tijela. ‘Ja nisam ovo tijelo, već sam duhovno biće’ temeljna je spoznaja bilo koga tko želi nadići smrt i ući u duhovnu dimenziju. Ne radi se samo o tome da jednostavno kažemo ‘Ja nisam ovo tijelo’, već o tome da to doista spoznamo. To nije jednostavno kao što se na prvi pogled može činiti. Iako mi nismo ova tijela, već čista svjesnost, nekako smo se našli unutar ove tjelesne odore. Ako uistinu želimo sreću i neovisnost koje nadilaze smrt, moramo se utemeljiti i ostati u našem izvornom položaju kao čista svjesnost.
Piše: Sacinandana Swami
Kad se ljudi ujutro ustanu iz kreveta, pretpostave da su odagnali san. No ne znaju da ih čeka drugi san – san koji je puno dublji od onog prvog. Katha Upanisad (1.3.14) podsjeća nas na to da smo budni samo kad smo probuđeni kao vječne duše.
uttishthata jagrata prapto varan nibodhata
kshurasya dhara nishita duratyaya
durgam pathas tat kavayo vadanti
“Ustani iz drijemeža neznanja!
Probudi se kao svoje vlastito jastvo.
Priđi velikim dušama i uči.
Mudri kažu da je teško hodati tim putem punim prepreka koje je teško nadvladati.
On je posve nalik oštrici britve.”
Kad sam posljednji put susreo svog duhovnog učitelja, Srila Prabhupadu, nešto je zračilo iz njega što je bilo vrlo teško pojmiti. Bio je vidno smršavio i činilo se kao da je jednom nogom već u vječnosti. Jedva da smo sjeli prije nego što nas je upitao: „I, jeste li razumjeli našu filozofiju?“ Jedan po jedan, pokušali smo iznijeti naša shvaćanja, no on nije bio zadovoljan.
Na kraju je odgovorio na vlastito pitanje: „Prvo morate razumjeti da je život vječan.“ Njegove su riječi imale nevjerojatnu težinu, osobito zato što je od tada prošlo samo nekoliko mjeseci prije nego što je napustio fizičko tijelo.
U mnogim je prilikama već istaknuo potrebu za razumijevanjem vječne duše – ne na teoretskoj razini, već na praktičnoj razini osobne realizacije. No ovog je puta to bilo vrlo posebno. U jednoj je od svojih knjiga napisao:
„Prvi korak u samospoznaji jest spoznaja identiteta kao odvojenog od tijela. ‘Ja nisam ovo tijelo, već sam duhovno biće’ temeljna je spoznaja bilo koga tko želi nadići smrt i ući u duhovnu dimenziju. Ne radi se samo o tome da jednostavno kažemo ‘Ja nisam ovo tijelo’, već o tome da to doista spoznamo. To nije jednostavno kao što se na prvi pogled može činiti. Iako mi nismo ova tijela, već čista svjesnost, nekako smo se našli unutar ove tjelesne odore. Ako uistinu želimo sreću i neovisnost koje nadilaze smrt, moramo se utemeljiti i ostati u našem izvornom položaju kao čista svjesnost.” (Iznad rođenja i smrti, 1. poglavlje)
On je zasigurno spoznao vječnu atmu i stoga nije želio da žalimo za njim. Umjesto toga, htio je da se više povežemo s njegovim vani – njegovim uputama – i tako živimo s njim vječno.
Dok ovo pišem, zadivljen sam količinom informacija i praktičnih vježbi koje se nalaze u vaišnavskoj vedskoj tradiciji, a koje nam pomažu da ‘doista shvatimo’ tu istinu. Podijelio bih s vama jednu od njih.
Sjajna vježba
Stanite ispred zrcala.
Pogledajte se duboko u oči, ondje gdje se nalazi vaša duša.
Zadržite pogled čak i ako vam je to neobično.
Sad se upitajte: „Tko sam ja?”
„Jesam li tijelo, jesam li um ili sam duša?”
Ostanite s pitanjem. Uključite svoj um.
Sad se upitajte: „Odakle sam došao?“
„Kamo idem poslije ovog života?“
„I zašto ne osjećam neokaljanu sreću?”
Završite ovako: „Da je ovo posljednji dan mog života, što bih danas činio i mislio?”
Ako ćete ovu vježbu raditi svaki dan, otvorit će vam se novi svijet mogućnosti. Molim vas, iskušajte je.
Rijetka prilika za oslobađanje od tjeskobe
„Smrt ne postoji…“, napisao je Herman Hesse, „Postoji samo strah od smrti. No to se može izliječiti.“
U Srimad Bhagavatamu kralj Pariksit, koji je bio proklet da umre za sedam dana, pitao je svog uzvišenog duhovnog učitelja Sukadevu Goswamija o nadilaženju straha od smrti. Sukadeva je dao vrlo praktičan odgovor u kojem je objasnio kako osoba može nadići materijalnu svjesnost i postati utemeljena u svjesnosti Boga.
tasmad bharata sarvatma
bhagavan isvaro harih
srotavyah kirtitavyas ca
smartavyas cecchatabhayam
„….Onaj tko se želi osloboditi svih bijeda mora slušati o Božanskoj Osobi, slaviti Je (u kirtanu) i sjećati se Božanske Osobe, koja je Nad-duša, kontrolor i spasitelj od svih bijeda.” (Srimad-Bhagavatam 2.1.5)
Slušanje o Bogu eliksir je koji duši daruje život u ovom svijetu. Pijući ga redovito prvo ćete postati svjesni Gospodina, a zatim i uronjeni u Njega. To se naziva krišna-samadhi – dostizanje božje razine i boravak pored Njega.
U Njegovoj prisutnosti naša će duša biti prosvijetljena i sigurna. Ondje gdje se nalazi Gospodin, nema straha!
Završit ću tekstom iz Srimad-Bhagavatama:
„Stoga, o, kralju Citraketu, pažljivo razmotri položaj atme. Drugim riječima, pokušaj shvatiti tko si – jesi li tijelo, um ili duša. Uzmi u obzir to odakle si došao, kamo ideš nakon što napustiš ovo tijelo i zašto se nalaziš pod upravom materijalnog jadikovanja. Pokušaj na taj način shvatiti svoj stvarni položaj, i tada ćeš moći napustiti svoje nepotrebne vezanosti. Također ćeš moći napustiti vjerovanje da je ovaj materijalan svijet, ili sve što nije u izravnom dodiru sa službom za Boga, vječno. Na taj ćeš način postići mir.” (Srimad-Bhagavatam 6.15.26)
Neka sva bića žive u miru koji donosi znanje o njihovoj istinskoj prirodi!
