Gotovo u svim duhovnim tradicijama svijeta, a posebice u vedskoj, spominje se važnost prihvaćanja, slijeđenja i učenja od gurua ili duhovnog učitelja.
Možemo li prakticirati duhovnost bez da prihvatimo gurua?
Možemo li ostvariti duhovni napredak temeljen na znanju iz svetih knjiga i onoga što smo naučili od drugih?
Kako prepoznati pravog gurua?
Odgovara: Radhanath Swami
Je li nam potreban guru?
Možemo ostvariti napredak do određenog stupnja. Ali htjeli mi to priznati ili ne, mi imamo gurue: ljude koji nas inspiriraju, ljude od kojih primamo znanje.
Pretpostavimo da vam netko drag mora ići na operaciju srca. Kad vam netko dođe i kaže: “Ja ću obaviti operaciju”, zar nećete htjeti znati gdje je i što studirao? Hoćete li samo reći: “Ok?”
Kad je u pitanju nešto tako važno kao što je operacija srca, želimo biti sigurni da je liječnik primjereno istreniran, da poznaje prave vještine i da ih je stekao u pravoj tradiciji; želimo biti sigurni da je on ili ona išao u medicinsku školu i da je studirao pod vodstvom kvalificiranih liječnika, koji su i sami učili od svojih učitelja.
Duhovno buđenje također nije neka jeftina stvar. Prema tradiciji, guru je netko tko je studirao pravo znanje, živio određeni karakter i bio student drugih koji su ga poučavali. I, ako zaista želimo ići duboko, to je potrebno.
Kako prepoznati gurua?
Potrebno je nešto edukacije, ali u principu, prema tradiciji Veda, pravi guru nije onaj tko tvrdi da je Bog. Pravi guru je onaj tko tvrdi da ponizno prenosi Božju poruku.
Tijekom svog života sam upoznao toliko mnogo gurua i filozofa i gotovo svi su mi bili dragi, jer sam samo učio i učio. To sam opisao u knjizi “U potrazi za domom”. Sjećam se da sam davne 1971 godine sjedio oko Srila Prabhupade s nekih 5-6 ljudi. Tada on još nije bio moj guru, već samo jedan od svetaca koje sam posjećivao. I on je posjetio Vrindavan na nekoliko dana. Netko je prišao i upitao ga: “Jesi li ti guru cijelog svijeta?” On nije rekao ništa. Bio sam vrlo uzbuđen i nestrpljivo sam čekao što će odgovoriti. Većina bi ljudi možda rekla, “Da.” Nakon pauze od nekoliko minuta, spustio je svoj pogled prema zemlji. Sa suzama poniznosti u svojim očima, rekao je:”Ne, ja sam samo svačiji sluga. To je sve.” Tada sam shvatio što zapravo znači biti guru.
