Ne postoji problem koji u svojim rukama ne nosi poklon za tebe. Ti tražiš probleme, jer su ti potrebni njihovi pokloni. – Richard Bach
Ovu rečenicu pročitala sam u trenucima kada sam osvijestila činjenicu da tražim iskustva koja mi omogućavaju da doživim i prevaziđem neke meni važne i aktualne teme. Svi mi to radimo, možda češće nesvjesni toga da upravo tragamo za neugodnim iskustvima kako bismo od njih mogli stvoriti biser.
Kad god mislimo da je nešto toliko teško za nas da to jednostavno ne možemo prevazići, na pomolu je veliki skok u spoznaji i razumijevanju.
Mi kreiramo svoja iskustva, stvarajući sebi prilike za rast i razvoj, a to su situacije koje najčešće doživljavamo kao probleme.
Čini mi se da je jako važno da stalno iznova osvještavamo činjenicu da smo mi sami kreatori svojih iskustava, bilo da to činimo svjesno, bilo nesvjesno i da nam ništa ne šalje netko drugi (Bog, Univerzum, Život- kako god…), već da to radimo uvijek i samo mi sami, kako bismo iskusili, doživjeli i osjetili najrazličitije stvari.
Naravno, ne kreiramo ove situacije svojim umom, već ih kreira naša Duša.
Mnoga naša različita iskustva namijenjena su samospoznaji, odnosno pomažu nam da iskustveno dođemo do odgovora na pitanje tko sam ja.
Mi svjesno možemo znati i prihvaćati da smo dio Boga, da smo njegovo voljeno dijete i da je on i u nama, baš kao i u svemu oko nas.
Ipak, čini mi se da mi to želimo doživjeti i iskusiti ( barem neki od nas), da se nekako uvjerimo u to. Lijepo zvuči, ali daj da se ja u to uvjerim sama.
Kako smo svi različiti, različita su i iskustva koja nas vode ka toj spoznaji. Kao krajnji ishod, u stanju smo da iskreno osjetiti i prepoznati Ljubav u svemu, čak i u najbolnijim trenucima i najstrašnijim ljudskim ponašanjima. Tada više ne mjerimo ljudskom logikom, jer smo prešli na neki drugi nivo spoznaje.
Naša Duša napreduje ka samospoznaji i savršenstvu kroz iskušenja. Ona nam pomažu da obuzdamo ljudske i razvijemo duhovne reakcije. Ova iskušenja javljaju se u različitim oblicima, kao izazovi, razočaranja, izdaje, gubici, povrede, bolesti…
Kada nam se sve u životu odvija u skladu s našim željama i potrebama, lako nam je povjerovati da smo besmrtna Duša, dio Božanskog. Međutim, kada život postane zahtjevan, teže nam je da ostanemo u dodiru sa svojim unutarnjim bićem.
Ipak, zapamtite, iskušenja ne dolaze da bi nas mučila, već da bismo od njih primili neki poklon, da pratimo svoj duhovni napredak i potaknemo ga. U trenutku kada se suočavamo s nekom kriznom situacijom, može nam se činiti da smo kažnjeni zbog nečega, ali to uopće nije tako.
Neko teško životno iskustvo ili epizoda nisu pokazatelji da smo na pogrešnom putu i da smo jednostavno dobili ono što zaslužujemo (u smislu neke kazne). Ova ideja podrazumijeva da postoji viša sila koja nas kažnjava čim nešto uradimo pogrešno.
Bog je ljubav, on nas nikada ne osuđuje, niti nas napušta, već mi kritiziramo i napuštamo sami sebe. Teškoće, dakle nisu kazna, već neka vrsta ispita pred prelazak na sljedeći nivo spoznaje naše božanske prirode.
Mi nismo ni sveci, ni grešnici, već Božja djeca, stvorena od ljubavi, a naše životno putovanje osmislila je naša Duša kako bi nam pomogla da učimo ono što smo odabrali. Na svom putovanju naravno uvijek imamo bezrezervnu podršku.
Znajte da nikada nismo sami.
Suzana Vemić / alternativainformacije
