Odgovor je – živo biće nije došlo u kontakt s materijom. Ono misli da je u kontaktu zbog utjecaja vanjske energije. Baš kao i u snu. U snu čovjek misli da je u kontaktu s tigrom koji ga napada. Ali takav kontakt ne postoji. Slično tome, duša nije pala. To je vrlo važna poanta. Mi smo jednostavno stvorili situaciju. Ili bolje rečeno, mi nismo stvorili situaciju, već nam ju je dao Bog. Zbog toga što Ga želimo oponašati, On nam je pružio tu mogućnost.
“Želiš oponašati kralja na pozornici? Evo ti pozornica. Igraj se na njoj. Ljudi će ti pljeskati. Vrlo dobar kralj, vrlo dobar.” I tako svatko u ovom materijalnom svijetu igra neku svoju ulogu. “Želiš biti premijer? Može.” “Želiš biti poslovni mogul, vođa, filozof, znanstvenik?” Svi se pokušavaju igrati, a Bog im je pružio mogućnost. Ali to je sve san. U slijedećem trenutku san završava i sve je gotovo. Na sličan način, dokle god ovo tijelo postoji mi mislimo da smo odgovorni vođa ili ovo ili ono. Ali čim tijelo prestane postojati, sve to nestaje. Baš poput sna. I stoga mi nismo pali, u svakom trenutku možemo oživjeti svoju svjesnost. Čim shvatimo da s ovim nemamo nikakve veze, već da smo jednostavno Božji sluga, vječni sluga, u istom trenutku postajemo oslobođeni… Tako je i naše palo stanje samo san. Mi nismo pali. U svakom trenutku možemo jednostavno napustiti ovo iluzorno stanje. U svakom trenutku. I stoga ako pažljivo proučavate ove stihove Bhagavad-gite i Srimad Bhagavatama, vrlo brzo ćete doći do spoznaje.
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
