Kad propustiš svoj život kroz prste,
što ti ostane?
Kad dozvoliš da ode ono što tu ne pripada,
je li ti išta nedostaje?
Čuvaš li grčevito ta vrijedna zrnca u ruci,
ili ih puštaš slobodne?
Pa da znaš da ako su uistinu tu,
nema tog vjetra da ih odnese…
Propuštaš li s lakoćom pijesak kroz prste
i dopuštaš da se zadrži samo zlatno grumenje?
A znaš li da ponekad i pijesak koji je otišao,
može se vratiti kao divno biserje?
Zato pogledaj kako sve izgleda kad se toga grčevito ne držiš,
kad dopuštaš da se s lakoćom kreće.
I možda ode, a možda i ostane…
U svakom slučaju je najbolje za tebe.
Sagledaj bogatstva svog života u svojim rukama,
jesu li sve to prave vrijednosti ili je nešto tek puka navika?
Pogledaj, sagledaj, razmisli…
Pa pusti.
Jer ionako ne možeš zadržati ono što treba otići,
niti propustiti ono što ti treba doći…
Zato raširi dlanove, otvori ruke…
I opusti se…
Znaj da neće otići ono što je dušom vezano i srcem izabrano,
slobodno biti ono tko i što uistinu je,
a opet na jednoj posebnoj razini tvoje…
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
