Kad zapušu vjetrovi silni
i poludi more,
te zapljusne sela, gradove i gore…
Kad visoki valovi
prekriju građevine čvrste
i nestanu mnoge vrste…
Kad nebo bude gorjelo
poput vrućeg kotla
i čuo se duboki glas
iz Zemljinog grotla…
Kad oni koji su poput faraona
pokazivali svoju moć
sustigne noć…
Čije li će biti zadnje riječi
i tko će biti veći?
Oni koji su vladali
poput „malih bogova“
sići će sa svojih tronova.
Urušit će se njihova bina
i izgledat će
kao pustinjska dina.
Poput guštera sakrit će se
u svoja „sigurna skloništa“
dok ne postanu lovišta.
Oni koji su služili Tami
završit će u vlastitoj jami.
Proganjat će ih
mučne slike onih prikaza
koje doživjele su
čemer, smrt i jad
i one će htjeti
da ih sa sobom
odvuku u had.
Kad otplate svoju krivnju
i pokaju se
za svoja pogrešna djela,
tek tada će moći obući
svoja nova Svjetla odijela.
Vječna Ljubav Božja
nikoga ne napušta
i za one
koji nose svoju muku,
On uvijek pruža svoju ruku
dok se sva odbjegla djeca
ne vrate k Njemu
u sigurnu luku.
…
Milan Troskot, Živi trenutak
