Cjelovitost nas kao vibracijskih bića (duša) u fizičkim tijelima znači da smo u stanju prihvaćanja svih dijelova sebe i svega što je u okruženju izvan nas. Odvojenost ne postoji. Dakle, ne postoji rascjep i podjela, već povezanost i cjelina. To znači da smo jedno sa svim. Da smo ok sa tim što jest. U finalnom obliku to znači da smo u stanju: JA JESAM.
U stanje jednote i cjelovitosti dolazimo kada prihvatimo ono što smatramo nesavršenim/lošim. Cjeloviti smo kada smo sposobni voljeti/prihvatiti sve dijelove sebe; tužne, ružne, ljute, nesigurne, radosne, kreativne, lijepe kao i sve ljude i situacije koje doživljavamo kao takve.
Kada smo u miru sa svime, onda postajemo SVE-MIR. Cjelovitost nas kao duša u fizičkim tijelima je nemoguća bez duhovnog integriteta i duhovne prakse.
Duhovni integritet kombinacija je stanja i kvalitete. Duhovni integritet je stanje nepodijeljenosti zajedno s kvalitetom brutalne samoiskrenosti. Zahtijeva znatnu dubinu samosvijesti i beskompromisnu volju da budemo autentični.
Prvi korak k njegovanju duhovne cjelovitosti jest prepoznati da nismo uvijek iskreni. Nismo iskreni kada kontroliramo svoje postupke kako bismo mikro upravljali tuđom reakcijom. Nismo iskreni kad imamo osobni dnevni red koji mijenja način na koji djelujemo. Imamo unutarnji raskol. Ono što bi nas moglo izbaciti iz “tračnica” je potreba da kontroliramo bilo koju situaciju, druge ljude ili sebe. Fragmentacija tj. osjećaj ili ideja podijeljenosti događa se unutar nas i obično nema stvarnu povezanost sa stvarnošću, u toj podjeljenosti mi gubimo naš integritet. Kompromitiramo unutarnju mudrost i ono što bi inače organski poteklo iz nas. Umjesto toga izabiremo predstaviti reaktivnu, korisnu, često manipulativnu alternativu. Kad prepoznamo da se to može dogoditi samo u nedostatku samoiskrenosti, možemo početi nešto poduzeti po tom pitanju.
Biti u duhovnom integritetu zahtijeva da budemo izuzetno svjesni i odgovorni za svoje potrebe. Jer ako nismo svjesni svojih vlastitih potreba, ne možemo im udovoljiti i tada dolazi do raskola unutar nas koji se vrlo brzo manifestira i u fizickoj realnosti izvan nas.Ovo su izazovi koje smo mi itekako sposobni predvladati. To su prije svega trenuci u kojima moramo uistinu biti iskreni prema sebi, sposobni reći sebi istinu brže i nazvati stvari pravim imenom. Fragmentirani smo i nismo u skladu s onim što je naš autentični glas i prisutnost.
Duhovni integritet od nas traži da se bezuvjetno volimo i poštujemo. Na taj način postajemo autonomniji, samodostatniji i samopouzdaniji. Stječemo zrelost. Kad prestanemo igrati igre sa svojim unutarnjim ja, prestajemo fragmentirati. Otvoreni smo, pošteni, ranjivi, dostupni, skromni i pouzdani. Kad smo u duhovnom integritetu, prirodno smo spremni podržati svoju osobnu i ljudsku evoluciju. Motivirani smo da postanemo bolje verzije sebe. Vuče nas učenje i rast. Znatiželjni smo zbog gledišta drugih. Otvoreni smo za različitosti. Predanost stalnoj samosvijesti s brutalnom samoiskrenošću osigurava da preuzmemo odgovornost za svoje psihološke mrtve točke. Ovdje leži naš primarni potencijal za rast.
Kad smo u duhovnom integritetu, možemo se s lakoćom ispričati i obvezati se da ćemo biti bolji i bolji, i to činimo radi sebe, ne drugih. Plodovi opraštanja i promatranja uma su Čista radost! Prirodno smo ljubazni i samopouzdani. Činimo ispravno – ne radi odobrenja, jer se to očekuje ili naučene navike – već zato što naše usmjerenje dolazi iz unutarnjeg stanja autentičnosti. Mi smo interno nepodijeljeni.
Iskrenost prema sebi pomaže nam da se opustimo u duhu i tijelu jer nema igranja i osobnih dnevnih poslova. Nema straha da ćete biti uhvaćeni, nema osjećaja da ste prevarant ili lažnjak. Ne sumnjamo u sebe, ali ipak nismo arogantni jer smo otvoreni za stalnu reviziju i poboljšanje. Odgovorni smo i ne opravdavamo se. Protočni smo iznutra jer znamo da naše autentično ja poštujemo s povjerenjem, dok smo spremni revidirati i naučiti više.
Kad smo u duhovnom integritetu, prihvaćamo svoju čovječnost. Mi smo u svom najboljem izdanju; cjeloviti smo i usklađeni smo s unutarnjom mudrošću kojoj svi imamo pristup, ako je odlučimo slušati. Biti u duhovnom integritetu zahtijeva od nas da naučimo vještinu razlučivanja kako bi naš um postao dovoljno tih da bismo mogli čuti njegov smjer. Dalje, trebamo gajiti hrabrost da slijedimo ono što prirodno teče iz nas. Naš se um može pretvoriti u našeg zaštitnika – uvijek će imati kontrolu. Kako sazrijevamo, možemo ga ostaviti po strani i uskladiti s onim što potječe iz dubine unutar nas. S duhovnim integritetom pokazujemo se i sudjelujemo s poniznošću i diskrecijom. Postoji lakoća, a mi smo sinkronizirani s tim da smo ljudi. Može se reći da tada djelujemo iz srca. Kultiviranjem duhovnog integriteta svijet će biti bolje mjesto jer duhovni integritet inzistira na tome da oslobodimo svoju urođenu sposobnost da budemo istinski ljubazni ljudi.
Redovita duhovna praksa nam pomaže i omogućuje nam održavanje duhovne higijene dok se mi kao individue osjecamo sve više povezani sa samima sobom i svime što je izvan nas te sve duže i češće ostajemo u osjecaju i svijesnosti cjelovitosti. Integritet je simbol integriranog ili cjelovitog uma, uma u kojem nema sukoba i ništa nije u neskladu. Nema djelomičnog opraštanja kao što nema niti djelomičnog iscjeljenja. Um koji nastoji postići kompromis između učenja opraštanja i koncepata ego slike o sebi, traži nemoguće. Istina je izvan mogućnosti i ne može biti kompromisa na vratima oproštaja koji vode do Božanske ljubavi.
“Jer vidjela sam planinu i pomislila: ‘Previsoka je’. Čula sam ptice kako šapuću: ‘Ne možeš letjeti’. Vidjela sam te i znala sam da mogu bolje od ovoga. Znam da možemo bolje od ovoga.” ~ iz pjesme Palome Faith “Better than This”
…Veska…
Vese Barišić
https://instagram.com/radost.zivljenja_by.veska
