Kada netko priča ružno o meni, on zapravo govori o sebi, ne o meni. Da misli lijepo o sebi, ne bi imao potrebu pričati ružno o meni. Žao mi je ljudi koji imaju potrebu umanjiti drugoga da bi sebe uzdigli. Sretan čovjek nema potrebu umanjiti druge. On je sretan, i jedino što želi je i da drugi budu sretni.
Svi smo mi u našim životima doživjeli da nas netko vrijeđa. Priča ružno o nama, širi neistine. Kada dođu do nas takve priče, ili još gore, kada uživo slušamo kako nas netko vrijeđa, osjećamo se tužno, a često i planemo. Branimo se. Uzvratimo, vrijeđamo onoga tko nas vrijeđa. Ne biramo riječi. Kažemo što mislimo, a i ono što ne mislimo. Želimo povrijediti tu osobu. Želimo da ju boli onako kako nas boli.
Ono što je mene zanimalo bilo je zašto mene to boli? Zašto mi je važno što netko priča? Zašto me boli kada čujem da netko kaže da sam ovakva ili onakva, pogotovo kada znam da to nije istina? Zašto uopće imam potrebu reći da nije istina?
Prvo mi se javljao osjećaj za pravdu. Ne samo kada bih ja bila u pitanju, već i kada bi netko drugi bio u pitanju.
‘Ne, on ti nije takav. Nemoj tako pričati.’
Htjela sam ispravljati stvari.
Meni osobno, prije nekoliko godina, kada bi netko rekao nešto ružno, uvrijedila bih se jer su u meni bili kompleksi i nisko samopoštovanje koje bi to prihvaćalo kao istinu.
Mislila sam kako je to sigurno istina. Ja jesam takva i takva. Zašto bi inače to netko rekao?
Danas nije tako. Danas kada mi netko kaže neku bedastoću tipa ‘Glupa si.’, meni je to smiješno.
Ja znam da ja nisam glupa. Zašto bih se onda uvrijedila kada mi netko kaže da jesam?
Isto tako, zašto bi mi bilo stalo do mišljenja osobe koja priča takve stvari o meni? Zašto bih htjela takvu osobu uz sebe?
Danas je tako jer znam da kada netko priča ružno o meni, on zapravo govori o sebi, ne o meni. Da misli lijepo o sebi, ne bi imao potrebu pričati ružno o meni.
Žao mi je ljudi koji imaju potrebu umanjiti drugoga da bi sebe uzdigao.
Poštujte prvo sebe, a zatim druge ljude. Kada sebe poštujete, onda ćete znati poštovati druge. Isto tako, kada poštujete prvo sebe, pa tek onda druge, drugi će znati vas poštovati. Ljudi namirišu kada sebe netko ne poštuje i nepoštivanjem vas samo vam pokazuje da se ne poštujete, upravo time što vas on ne poštuje.
Zamislite prekrasan dan. Zamislite kako radite ono što volite, osjećate se divno, ispunjeno. Uživate. Možete biti na plaži. Osjećate potpuni mir i divotu. Ležite na ležaljci, imate sklopljene oči i uživate. Netko prolazi, potpuni neznanac, i čujete kako govori o nekome. Priča da ta osoba tu leži i uživa dok on jadan mora raditi. Govori da je ta osoba lijena i kako je lako njoj uživati, dok ima drugih koji moraju raditi.
Otvarate oči i vidite da ta osoba pokazuje na vas.
Vi ste na tren iznenađeni. No, vi ne znate tu osobu. I uživate u svome vremenu, što vas briga. Shvaćate da je ta osoba frustrirana sobom, i time što mora raditi. Da je bilo tko drugi tu ležao, govorio bi toj osobi, ne vama. Ne dira vas ta osoba. Vi osjećate da ste zaslužili svoj odmor, i cijela priča jednostavno nije vaša stvar.
Tako je i u životu. Ljudi su nezadovoljni i frustrirani sobom. Imaju potrebu negdje izbaciti svoje nezadovoljstvo i ako vi naiđete, vi ste meta.
Pogledajte u sebe. Koliko puta ste vi imali potrebu za istim? Izbacili biste svoja nezadovoljstva na svoje bližnje? Na kolege, prolaznike, prijatelje? Osjećate manjak samopouzdanja, netko naiđe i taman ako imate priliku da ga umanjite, vi to učinite pa time sebi nadomjestite svoju nesigurnost. Podignete se.
Sjetite se dana kada biste bili nezadovoljni sobom i onda vam naiđe netko pun zadovoljstva. Iritira vas. Dok zajedljivo pričate i brišete njegovo zadovoljstvo punite sebe zadovoljstvom.
Kada god vam nisu jasni tuđi postupci, samo se sjetite kada vi radite to isto.
Sretan čovjek nema potrebu umanjiti druge. On je sretan, i jedino što želi je i da drugi budu sretni.
A, ako mislite da je sretan baš zato što vrijeđa druge, da ga to puni, onda on nije sretan. On je onda duboko nesretan.
Svi mi učimo dok smo ovdje. Što prije počnete učiti, bolje za vas. A i za druge. Budite primjer.
Sljedeći put kada čujete da netko priča protiv vas, suzdržite se od uzvraćanja istom mjerom. Što imate od toga što ga sada vrijeđate? Uostalom, oni koji slušaju kako vrijeđate, oni nemaju poštovanja prema vama. Više će vas poštovati ako ne uzvratite. Kada vrijeđate, vi dajete za pravo da se vas vrijeđa. Vi pokazujete da je u redu da se nekog vrijeđa. Uostalom, kada ne vrijeđate, sami ćete sebe više voljeti. Sami ćete sebi čestitati, osjećat ćete se kao bolja osoba.
Čovjek se općenito dobro osjeća kada učini nešto dobro. Znam da boli kada čujete takve stvari, no, od spuštanja na isti nivo ne pokazujete ništa drugo nego da ste se spustili na isti nivo. A vi ste mnogo više od toga.
I još jedna stvar. Ako imate oko sebe ljude koji vas vrijeđaju, zapitajte se zašto ih imate? Što vas to drži u njihovoj blizini? Zašto se kažnjavate njima? Što je to u vama da misli da zaslužuje takve ljude u svojoj blizini? Osvijetlite u sebi te odgovore i maknite se od takvih ljudi.
Nitko ne zaslužuje da ga se vrijeđa, da se netko iživljava na njemu.
Gledajte u zvijezde, ne gledajte u ove dolje što gledaju u zidove i ograničavaju se umjesto u zvijezde koje pokazuju kako granica nema.
Autor: Maja Pernar
