Iako radim s velikom ljubavlju i posvetom svakom svom klijentu pomažući im da se znaju uhvatiti u koštac sa svojim problemima na optimalan način, nisam ni ja pošteđena istih. I sama se svako malo sudaram u životu s različitim izazovima i osjećajima i emocijama koje ti izazovi produciraju u meni i naravno načina (ponašanja) na koji se nosim s njima.
Problemi su normalna stvar u životu
Kao prvo, ja sam sebi već odavna ugradila ”program” i pomirila se s činjenicom da je sve to kroz što prolazimo u životu prirodno i normalno. Svi mi prolazimo kroz uspone i padove. Netko ima više uspona, a netko padova. Netko se odmah diže kad padne, a nekome je lakše da ostane ležati na zemlji očajnički čekajući da ih netko drugi podigne.
Onaj koji kaže da mu je sve super u životu i da nikada nema nikakvih problema, ne govori istinu. Ti ljudi samo sebe tješe na taj način pred drugima ili jednostavno sami sebi ne žele priznati da imaju itekako stvaran problem zbog kojega se osjećaju tako kako se osjećaju. I što onda čine? Problem je tu, emocije koje taj problem izaziva također su stvarne i realne.
Umjesto da se uhvate u koštac s tim izazovom i emocijama, oni potiskuje sve te neugodne osjećaje koji taj problem izaziva kod njih, ili negiraju, ili projiciraju na druge a mogu se služiti i agresijom – aktivnom ili pasivnom kao jednim od obrambenih mehanizama, što je naročito vidljivo kod djece i mladeži. Uglavnom, svako se nosi na svoj specifičan način – konstruktivan i učinkovit ili destruktivan i neučinkovit.
Također, svatko od nas ima neki svoj ”modus operandi” i način učenja koji mu najviše odgovara. Neki bolje uče i pamte kada nešto vide, jer su vizualni tipovi, drugi kada čuju (auditivni), neki iz tuđeg iskustva, itd. Međutim, svatko najbolje može učiti iz svoga iskustva. Zato što svaki čovjek doživljava i percipira realnost na svoj način i kroz svoju mapu svijeta.
Fokus na rješenje problema umjesto na problem
Kada me zatekne nespremnu neki problem, prije svega nastojim ostati mirna i staložena. Ne paničarim, ne žalim se drugima niti projiciram ”krivnju” na nekoga ili nešto drugo.
Ne reagiram, nego pustim da se problem malo ”slegne” preko noći i onda se fokusiram na rješenje. Programirala sam svoj uma da za svaki problem postoji rješenje.
Preuzimam punu odgovornost za sve ono što mi se događa umjesto da okrivljujem druge jer je tako lakše. Da, možda kratkoročno ali dugoročno takav obrazac je toksičan i destruktivan i u biti ne donosi nikakva dugoročna rješenja.
Dakle, ostati miran, sabran i staložen kako bi se mogli fokusirati na rješenje nekog konkretnog problema ako je u vašoj domeni, odnosno ako svjesno i voljno možete odlučivati o nečemu što ovisi samo o vama na način da preuzmete punu odgovornost za konačni ishod svake vaše odluke.
Svaki izazov priča je za sebe pa se sukladno tome i ja prilagođavam odnosno procjenjujem u kojoj je mjeri moj izazov ili neka situacija doista bitna na nekoj mojoj listi prioriteta i onoga što mi je bitno a ne hitno, jer sve što je ”hitno” može pričekati, a bitno ne može jer ima dugoročne posljedice na moj život.
Također ovisi i o tome na koji način sama sebi tumačim neki svoj izazov. Budući da imam vještine i ne upadam tako često u zamke grešaka u mišljenju, da npr. neke stvari generaliziram, katastrofiram ili vidim crno-bijelu sliku, nekako mi polazi za rukom da ostajem mirna i sabrana prije nego što krenem u akciju rješavanja nekog problema.
U tri koraka do pronalaska rješenja
Ono što mi definitivno pomaže da u super stresnim situacijama ostanem dovoljno smirena i pribrana jesu te vještine koje i dalje ”brusim” i učim i pomažem drugim ljudima da ih savladaju. Vještina uistinu ima dosta, a jedna od njih upravo se odnosi na temu ovog posta – rješavanje problema. Pa evo kojim redom i na koji način ja pristupam rješavanju nekog problema:
1. Prvo si postavim pitanje: ”Postoji li doista problem ili ja neku svoju negativnu misao projiciram kao potencijalni problem”?
Ako je odgovor pozitivan, onda je problem stvaran – ”OK, iz nekog razloga problem je tu i samo ti možeš pronaći najoptimalnije rješenje tako što ćeš prvo prikupiti sve potrebne informacije, kritički ih preispitati umjesto da ih uzimam zdravo za gotovo i tek onda razmisliti o više opcija – ako postoje.
Ako je odgovor negativan odnosno ako osvijestim da problem ne postoji i da sam sve prenapuhala, onda o tome više ne razmišljam.
2. ”Kakve su mi opcije i postoji li netko tko mi može pomoći u rješavanju problema”?
3. Nakon što identificiram različite mogućnosti, prelazim na razmišljanje – koja je od svih mogućnosti ujedno i najoptimalnije rješenje za rješavanje mog problema.
I to je to. Na taj način ostajem pribrana i usredotočena na ono što je bitno u tom trenutku.
Pomirite se sami sa sobom
Moram priznati uopće nije uvijek lako ostati smiren, međutim, što više prakticirate ovaj pristup rješavanja problema, to je svaki puta lakše.
Također skrećem pozornost da ako i kada se pojavi neki problem, umjesto da se koristite primitivnim obrambenim mehanizmima poput prebacivanja krivnje, projiciranja na druge, negiranja, potiskivanja emocija ili agresije, najbolje je da se pomirite sami sa sobom i preuzmite odgovornost za svoj život pa i za vaše probleme koji su tu s nekim razlogom.
Kako da se pomirite sami sa sobom?
Prije svega osvijestite da se problem pojavio s nekim razlogom. Vjerujte u sebe i svoju unutarnju snagu, budite strpljivi i ne pružajte otpor prema tom problemu. Znate kako se kaže ”ono čemu se odupirete, baš ustrajava”. Budite vedri i razmišljajte pozitivno.
Prestanite ”prebacivati” odgovornost na druge zbog nekog vašeg problema. Umjesto toga, prihvatite odgovornost i hrabro se suočite s njim. I znate ono – ako ne možete ”popraviti” druge i svijet, mijenjajte sebe. To vam je najsigurnije rješenje s dugoročnim efektima.
Osvijestite i aktivirajte sve vaše unutarnje resurse koje posjedujete i hrabro se suočite s nekim vašim izazovom iz kojega se uvijek krije neki strah. Sa strahom se treba suočiti umjesto da ga potiskujete ili ga ljutnjom, bijesom i agresijom projicirate na druge ljude.
Ako tražite rame za plakanje, to je ok, samo dobro razmislite od koga tražite da vas utješi. Svakako izbjegavajte negativne i pesimistično nastrojene osobe kojima su također svi drugi krivi za njihove nesreće.
Zamijenite stare i toksične programe novim – Odbacivanje starih ”programa” i razvijanje novog i zdravog odnosa prema sebi, zahtjeva dubinski i ozbiljan terapijski rad. Zašto? Zato što svi ovi mehanizmi djeluju iz podsvjesnih obrazaca koji su automatizirani, dakle uopće ih nismo ni svjesni.
Ako ih želite zamijeniti novim i zdravim, onda prije svega treba osvijestiti sve ono što vas iz podsvijesti sabotira. Zatim treba razumjeti odakle dolaze ti programi, distancirati se od njih i modelirat ih u zdrave obrasce koji će vam služiti.
Za sve potrebno je dosta truda, rada i discipline – i ono što je najvažnije – povjerenja u sebe da vi to možete i naravno vježbanja sve dok ne osvojite nove obrasce koji će vremenom postati automatska.
Uvijek možete potražiti i stručnu pomoć osobe koja će vam pomoći i voditi vas kroz čitav proces vaše transformacije.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
