Ljubav prema sebi nije jedan osjećaj i jedan životni stav već je to kompozit osjećaja i stavova. To je postepeni proces koji ću pokušati objasniti u najkraćem:
PRVI element je – RAZUMIJEVANJE SEBE, kroz rad na sebi, (čišćenje mana i jačanje vrlina) te prelazak na višu razinu shvaćanja da si duša, a ne ovo tijelo i ovaj ego (vanjska ličnost). Osim toga, to je i rad na razumijevanju drugih ljudi, posebno onih koji su dio našeg života.
DRUGI ELEMENT je OPRAŠTANJE SEBI I OPRAŠTANJE SVIMA koji su ti učinili nažao, shvaćajući istodobno da je opraštanje drugima, ustvari opet opraštanje sebi zato što smo dozvolili da nam drugi urade ono što su nam uradili.
Kada si konačno počeo razumijevati svoje ukupno Biće i oprostio sebi, tada dolazi:
TREĆI element- PRIHVAĆANJE sebe, takvog kakav jesi u SVAKOM trenutku svog života i PRIHVAĆANJE DRUGIH LJUDI baš onakvim kakvi jesu, bez osuđivanja. Kada razumijevamo druge ljude i njihove postupke, tada nestaju osjećanja ljutnje, mržnje, želje za osvetom i što je najvažnije – nestaje OTPOR prema njima. Kada nemaš otpora tada si otvorio prostor za prihvaćanje i opraštanje.
I konačno, kada si razumio svog “neprijatelja”, kada si mu oprostio i prihvatio ga u potpunosti onakvim kakav jest, tek tada se stvara prostor da ga čak i – zavoliš. Ista stvar je i s tobom – kada si sebi konačno oprostio i prihvatio sebe tada kreće put ka ljubavi prema sebi.
(Digresija: Ovaj proces je od suštinske važnosti da se objasni nepodobnost savjeta “šalji ljubav” svom neprijatelju. Ne možeš ti njemu slati ljubav dok još uvijek osjećaš mržnju, imaš otpor prema toj osobi i/ili čak želju za osvetom. Dakle, prvo moraš proći proces razumijevanja, prihvaćanja i opraštanja da bi na koncu mogao iz sebe iznjedriti makar malo zrnce ljubavi za tu osobu jer konačno shvaćaš odakle takvo ponašanje neprijatelja.)
ČETVRTI ELEMENT je – SAMILOST.
Na kraju, kad smo umaknuli svaki otpor, iščistili iz sebe ljutnju, mržnju i nepodnošenje samog sebe prije svega, a tek onda drugih, tada se u nama spontano formira osjećaj koji će nas iznenaditi, a to je BOŽANSKA SAMILOST prema sebi i drugima.
Ta ista samilost vodi nas konačno do osjećaja ljubavi prema sebi i potom ljubavi prema drugima. Tada više ne postoji niti jedan razlog da ne volimo sebe ili druge. Sve što tada osjećamo je predivni osjećaj, samilosti, suosjećanja i ljubavi te velikog unutarnjeg mira.
Drugog puta do ljubavi prema sebi, jednostavno, nema. Da bi se bolje razumio ovaj proces, on se može sažeti u jednom jedinom principu: OČISTITI IZ SEBE SVE ŠTO NIJE LJUBAV.