U današnje vrijeme ubrzanog tempa života, stresa i sve većih obaveza unutarnji mir je postao najdragocjenija valuta. Umiriti um i tijelo i opustiti u trenutku. Pronaći unutarnji mir i zadovoljstvo ostalo je vrijednije od bilo kojeg novca. Jer kada smo u miru, opušteni i zadovoljni sobom, tada smo automatski i zadovoljniji sa svojim životom, imamo ispunjenije i bolje odnose s drugima, uspješniji smo na poslu i s lakoćom ispunjavamo svakodnevne obaveze.
Ali onda se postavlja pitanje kako da pronađemo taj dragocjeni mir i još važnije pitanje kako zadržati unatoč svakodnevnim izazovima?
I je li uopće moguće izaći iz tog začaranog kruga stresa, nemira i briga?
Moguće je.
Ali kako, odakle krenuti?
Tajna je u prihvaćanju ovog sadašnjeg trenutka. Dopuštanju da on bude upravo takav kakav jeste. Bez želje da ga mijenjamo. Bez otpora. Jer svaki otpor uzrokuje unutarnji konflikt. A svaki unutarnji konflikt oduzima nam puno energije. A što imamo manje energije, imamo automatski i manje jasnoće, slabije razmišljamo i donosimo odluke, i nemamo snage za promjeniti stvari koje ne želimo. Nemamo snage izaći iz situacija u kojima više ne želimo biti. I što se više opiremo onome što se događa, to više to isto jačamo i toga ima više u našem životu. I to je onda jedan začarani krug.
Pa kako onda izaći iz tog začaranog kruga?
Rješenje je svjesnom prihvaćanju ovog trenutka. Svjesnoj, budnoj pažnji onoga što se događa u nama i oko nas – bez osuđivanja i prosuđivanja. Razviti stav svjedoka ili promatrača i sa odmakom promatrati šta se dešava u nama, emocija , misli i doživljaja. Dopuštati da su tu i samo propuštati kroz sebe. Baš kao rijeka, dopustiti joj da teče svojim tokom. Ne boriti se protiv struje i protiv njenog prirodnog toka. I tada, sasvim prirodno ulaziš u mirnije stanje uma, alfa stanje. Prirodno se umiruje um i tijelo. Opušteniji si, zadovoljniji sobom, bolje se osjećaš u sebi. I ništa izvan tebe te ne može povrijediti.
I odnosi s drugim ljudima, nam postaju mnogo bolji i kvalitetniji kada prakticiramo ovakav pristup. Kada slušamo drugog s punom pažnjom na ono što nam on govori ( i na verbalni i neverbalni govor tijela) kada smo potpuno prisutni tu za njega, a ne izgubljeni u svojim mislima i opterećeni svojim brigama, tada dajemo toj osobi nešto najdragocjenije. Dajemo toj osobi osjećaj prihvaćanja i pripadanja, osjećaj da nije sam, da ga netko iskreno razumije i prihvaća bez osuđivanja. I tada se dešava nešto čudesno. Tada sve maske i obrane padaju. Tada vidimo osobu onakvu kakva uistinu jeste. Bez lažnih maski – jer to su samo obrane kojima se štiti. Tada vidimo ono najbolje od te osobe, i naš odnos može procvjetati.
To stanje svijesti naziva se mindfulness ili svjesna prisutnost u sadašnjem trenutku. To je stanje uma kada nisi opterećen događanjima iz prošlosti, i nisi zabrinut zbog budućnosti. Kada si jednostavno uronjen u ovaj sadašnji trenutak.
Kako najbrže doći u to stanje?
Najjednostavnija tehnika kako brzo možemo doći u to stanje svijesti je povezati se sa svojim tijelom. Obratiti pažnju na ono što se ovoga trenutka dešava u našem tijelu. Kakve su senzacije, doživljali, osjet u tijelu, u kojem dijelu tijela doživljavamo ugodu ili neugodu. Obratiti pažnju na disanje. Kakvo je disanje. Kakav je dah. I samo promatreti. Bez želje da mijenjaš. Da kontroliraš. Samo promatraš i dopuštaš. Najbrži način da umirimo um je taj, usmjerit svu svoju pažnju na tijelo i ono što se upravo sada događa u njemu, jer tijelo se nalazi u sadašnjem trenutku. I ne može drugačije. Samo „glava“ može biti u prošlosti ili budućnosti. U mislima se možemo baviti beskonačno sjećanjima iz prošlosti, ili brigama za budućnost. Ali tijelo je uvijek uronjeno u sadašnji trenutak. I zato obratite pažnju na svoje tijelo, i svoj dah.
Još jedna velika benefit mindfulnesa je bolje povezivanje sa sobom. Svjesna pažnja usmjerena na ono što se dešava u nama u sadašnjem trenutku – bez osuđivanja i prosuđivanja, svakao priodnosi da se iskrenije i dublje povežemo sa sobom. Sa onim najdubljim Sobom – od kojeg smo možda dosada bježali. A vrijeme je da se zbližimo sa sobom, zavolimo sebe. I prihvatimo se sa dubokim razumijevanjem, toplinom i iskrenim suosjećajem. Da ne bježimo više od onoga što osjećamo i doživljavamo. Jer time bježimo od sebe.
Možemo pobjeći od drugih ljudi, i događaja. Možemo izaći iz situacija koje ne želimo. Znamo da uvijek imamo izbora. I uvijek postoji neki izlaz. Ali nikada ne možemo pobjeći od sebe. Uvijek smo sa sobom, čak i kad pobjegnemo na drugi kraj zemaljske kugle. Zato je najvažniji odnos na kojem se isplati raditi – odnos sa sobom.
Pa što nas sprječava da počnemo već danas? 😉
Ivana Bezina – Shanti
Mindfulness – tečaj svjesnog življenja i kontrole stresa 29.09. u Splitu