“Zašto mi se ovo događa?” – pitanje koje si je zasigurno svatko od nas postavio barem jednom u životu. Događa se kako bismo mi narasli, no ipak, većinom biramo ponavljanje.
Ponavljamo i ponavljamo mi tako upirući prst u Boga, Svemir. Kriveći ih.
Rast nije lagan, potrebna je disciplina. Ustajanje iz toplog udobnog kreveta i suočavanje s onim što dolazi. Lijepo bi nama bilo kada bi smo odmah znali sve, ali ne ide baš to tako.
Idi pa vidi. Proživi nešto, vrati se pa vidi je li to baš tako kako si mislio. Iskusi.
Kako to mislim? Ovako. Za rast je potrebno iskustvo. Dok ga ne steknemo i krenemo primjenjivati za osobni razvoj, ponavljati ćemo razrede.
Nije ponavljanje toliko ni loše, ono što je važno je da jednog dana naučimo. Ta ne idemo cijelog života u prvi razred, zamislite kako bi to bilo.
Stepenicu po stepenicu se penje, nakon dobro usvojenog gradiva.
Često sami sebe kočimo i ne znajući ostajemo u prvom razredu, ponekad i cijelog života.
Zašto? Većina naše pažnje i djelovanja je usmjerena ka vanjskom, a ne obratno, a da bi se rast dogodio, on mora doći iznutra.
Možemo si postaviti jedan maleni cilj za početak. To može biti bilo što. Važno je da smo posvećeni. Da svaki dan radimo na njemu, u prihvaćanju. Ne treba si niti zamjeriti to što lekcije ponavljamo tisuću puta, samo obratimo pažnju. Prihvatimo.
Ok , tu sam gdje jesam, ali ja znam da mogu bolje. Uložiti ću energiju u tom smjeru.
Dosta mi je ponavljanja. Spreman sam za nove lekcije. To je moj izbor.
© Marina Knüsel, healing terapeut
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
