Vrlo je teško kategorizirati probuđeno biće. Kakvu etiketu staviti na nekog tko je nadišao sve granice i imenovanja? On više ne vidi stvari kao dobre i loše, čiste ili nečiste, uspjeh ili neuspjeh. Razumio je svijet dualnosti i otišao iznad njega. Pošto je izvan svega, on je i oslobođen svega. Pošto nema žudnji, nema ni jadikovanja, on je nevezan i zato je slobodan od strahova i briga. No, ne tako davno, probuđeni je bio zbunjen i nesretan isto koliko i svatko drugi. Pa kako je onda stigao do toga gdje je sada?
Kako prepoznati Probuđene?
Neki su muškog, neki ženskog spola. Možete ih naći u samostanu ili u kući, u šumi, gradu ili na selu. Točno je to da ih nema puno, ali ih je više nego što ljudi obično misle.
Buđenje samo po sebi nije teško; tužna je istina da se većina ljudi ne želi gnjaviti izvlačenjem samih sebe iz gliba neznanja i žudnji.
Na prvi pogled ne biste primijetili probuđenu osobu u grupi ljudi, zato što je ona sasvim mirna i povučena. Ali kada situacija postane napeta, tada ona upada u oči.
Kada se svi prže na vatri bijesa, ona će stajati puna ljubavi. Kada su drugi uskomešani zbog teške situacije, ona će ostati jednako mirna kao što je i do tada bila.
U očajničkoj jurnjavi da se zgrabi što je više moguće, ona će biti netko tko stoji na uglu s izrazom zadovoljstva na licu. Ona lako klizi po neravnom, postojana je kad se sve okreće naopako.
Ne radi se o tome da ona hoće pokazati kako je drugačija od ostalih, već ju je odsustvo pohlepe učinilo neovisnom. Ipak, što je čudno, iako je drugi ne mogu uzdrmati, ona može potaknuti njih, svojim mirnim prisustvom, ona dopire do njih.
Njene blage, razumne riječi spajaju posvađane i čine bliske još bližim.
Nastradali, uplašeni i zabrinuti osjećaju se bolje nakon što su s njom razgovarali. Životinje osjećaju blagost u srcu probuđene osobe i ne plaše je se. Čak i mjesto na kojem boravi, bilo da je to grad, šuma, planina ili dolina, izgledaju ljepše samo zato što je i ona tu.
Ne izražava uvijek svoje mišljenje niti brani svoje gledište. U stvari, čini se kao da ona i ne zastupa bilo kakvo gledište. Otuda je ljudi možda smatraju za budalu.
Kada se naizgled uznemiri niti se osvećuje za uvrede i ismijavanje pa ljudi opet misle da nešto nije u redu s njom. Ali ona jednostavno ne mari što oni misle.
Izgleda kao da je gluha, ali stvar je u tome da više voli šutnju. Ponaša se kao da je slijepa, ali u stvari vidi sve što se događa.
Ljudi je smatraju slabićem, ali je ona zapravo vrlo snažna. Unatoč tome kako izgleda, oštra je poput oštrice britve.
Lice joj uvijek blista i zrači vedrinom, jer nikada ne brine zbog onoga što se dogodilo jučer ili što se može dogoditi sutra.
Njeno držanje i pokreti su graciozni i pribrani, zato što ima prirodnu svjesnost u odnosu na sve što radi.
Glas joj je ugodno čuti, a riječi su joj s mjerom, jasne i izravne. Lijepa je na način koji nema veze s fizičkim izgledom ili elokvencijom, već po onome što dolazi od unutarnje dobrote.
Možda ima kuću, ali ako ona sutra izgori u požaru ili se bilo što dogodi, preselit će se negdje drugdje i tamo se osjećati podjednako dobro.
U stanju je svuda biti kod kuće.
Čini se kao da ima taman koliko joj treba. Živi jednostavno, misli uzvišeno.
Njen život je jednostavan, zadovoljna je što god da ima. Njena prava hrana jeste radost, pravo piće jeste istina, pravi dom svjesnost.
Obični ljudi su bučni poput vodopada, dok je probuđeni tih poput dubina oceana. On voli tišinu i govori u pohvalu tišine. To ne znači da on nikada ne otvara usta. S radošću govori o Istini, onima koji su zainteresirani da o tome slušaju.
On nikada ne propovijeda, niti se upušta u uvjeravanja i rasprave.
Također, pošto govori samo o onome što zna, sve što kaže ima pečat autentičnosti koju tzv “eksperti” jednostavno ne mogu dostići.
Um probuđenog nije pretrpan mislima niti je neaktivan. Kada mu trebaju misli, on razmišlja, a kada mu ne trebaju, ostavlja ih da se stišaju.
Za njega, one su alat, a ne problem. Još uvijek ima sjećanja, emocije i ideje, ali njima nije uzdrman.
Sve je to za njega tek predstava. Promatra ih dok nastaju, dok traju i kad nestaju. Um mu je nalik vedrom nebu – oblaci plove preko njega, ali nebo samo ostaje prostrano, neokrnjeno i nepromijenjeno.
Iako je čist u svakom pogledu, probuđeni o sebi ne misli kao o boljem ili lošijem od bilo koga drugog. Drugi su ono što jesu i nema potrebe za njihovo kritiziranje ili usporedbu. Nije ni za, ni protiv bilo koga i bilo čega.
On više ne vidi stvari kao dobre i loše, čiste ili nečiste, uspjeh ili neuspjeh. Razumio je svijet dualnosti i otišao iza njega. Pošto je izvan svega, on je i oslobođen svega. Nema žudnji, strahova ni briga.
Ne tako davno, probuđeni je bio konfuzan i nesretan isto koliko i svatko drugi. Pa kako je onda stigao do toga gdje je sada?
Zaista jednostavno. Prestao je da uzrok svakom od svojih bolova traži izvan sebe i počeo gledati unutar sebe.
Dok je tako promatrao, uvidio je da sve stvari s kojima se poistovjećivao: tijelo, osjećaji, emocije, pojmovi, problemi – ne pripadaju njemu. I zato ih jednostavno otpušta od sebe.
Nezarobljen više nestvarnim i prolaznim, ugledao je vječno, stvarno, nerođeno, neuslovljeno. Sada boravi u slobodi i božjoj ljubavi i sretan je svo vrijeme.
Zbog ovoga je vrlo teško kategorizirati probuđeno biće.
Drugi ga pokušavaju smjestiti u neku od ladica nazivajući ga svecem ili ponekad, budalom. No, on se osmjehuje na sve ove etikete i sebe označava kao “beznačajnog slugu”.
Kakvu etiketu staviti na nekog tko je nadišao sve granice?
Zato što je izvršio svoj zadatak i nije mu ostalo bilo što drugo za napraviti, probuđeni najveći dio vremena provodi mirno i jednostavno. Za obične ljude ovakav život probuđenog se može činiti kao neizdrživa monotonija. “Dajte nam malo uzbuđenja, malo promjene”, kažu.
Ali, naravno, kada i dobiju uzbuđenja ili onakve promjene kakve ne žele – bolest, neuspjeh, odbacivanje ili smrt – tada očajavaju.
To je trenutak kada probuđeni tiho istupa da liječi i iscjeljuje. I pošto ima vremena, može sebe do kraja da dâ drugima. Do svakoga dopire svojom ljubavlju.
Sretan je da tako proživi ostatak svog života, a kada smrt ovog tijela konačno pristigne, prihvaća je bez straha i odlazi svojim putem bez trunke žalosti.
A što se s probuđenim događa nakon napuštanja smrtnog tijela?
Učeni su o tome raspravljali stoljećima.
Ali za većinu nije moguće utvrditi kuda je probuđeni otišao, kao što nije moguće pratiti ni trag ptice što leti visoko.
Samo druge takve ptice mogu znati…
Izvor: uspensky-onotobitrebalidaznamo.blogspot.com
