Biti dobar prema sebi ne znači prestati voljeti druge. To znači najprije napuniti vlastite unutarnje izvore, kako bismo iz njih mogli nesebično, ali zdravo, darivati ljubav i podršku.
Sve počinje odnosom prema sebi
Koliko se često zaustavimo i pitamo: Kako sam danas? Što mi treba? Jesam li si pružila dovoljno pažnje, odmora i razumijevanja? Ili od ranog jutra jurimo ispunjavati tuđa očekivanja, uvjereni da će naše potrebe doći na red tek kad sve drugo obavimo?
Biti dobar prema sebi nije znak slabosti ni sebičnosti. To je temelj zdravog i ispunjenog života. Briga o sebi znači prepoznati vlastite osjećaje, potrebe i granice. To znači znati stati kada je previše, usuditi se odmoriti kad smo umorni, pružiti si podršku kad osjećamo nesigurnost i biti nježni prema sebi kada pogriješimo.
Nitko drugi neće preuzeti tu odgovornost umjesto nas. Drugi mogu biti podrška, ali mi smo ti koji moramo stati, oslušnuti sebe i reagirati na vlastito unutarnje stanje. To nije samo čin ljubavi prema sebi, nego i čin odgovornosti prema vlastitom životu.
Što znači biti dobar prema sebi u svakodnevnom životu
Biti dobar prema sebi uključuje:
- Znati i/ili naučiti reći “ne” kada osjećamo da nemamo snage za još jednu obavezu – i to bez osjećaja krivnje.
- Odvojiti vrijeme za odmor čak i kada drugi očekuju našu dostupnost.
- Poslušati svoje tijelo koje šapuće, a ponekad i viče, da je granica dosegnuta.
- Njegovati prijateljstva koja nas hrane i štititi se od odnosa koji nas iscrpljuju.
- Dati sebi dopuštenje za pogreške, nesavršenosti i vrijeme potrebno za ozdravljenje i rast.
- Raditi ono što nas veseli, čak i kada to nema “koristan” cilj, samo zato što nas ispunjava.
Kako (nesvjesno) zaboravljamo sebe: ugađanje drugima
Kad zaboravimo biti dobri prema sebi, često zapadnemo u obrasce ponašanja koje nazivamo ugađanjem drugima. To su trenuci kada ne znamo reći “ne”, kada tuđe potrebe stavljamo ispred svojih, kada osjećamo krivnju ako ne ispunimo očekivanja.
Iza toga često stoje neizgovoreni strahovi: Hoće li nas voljeti ako ne budemo uvijek dostupni? Hoće li nas prihvatiti ako postavimo granice?
Ugađanje drugima nije mana karaktera. To je često naučeni način preživljavanja, osobito kod onih koji su vrlo empatični, brižni i osjećajni. No dugoročno, takav obrazac iscrpljuje i stvara tihu, bolnu unutarnju prazninu.
Ivankina priča: Ivanka (42) je cijeli život bila “ona koja sve može”. Još kao dijete u obitelji je preuzimala odgovornosti, a kasnije i na poslu. Bila je uvijek ta koja će preuzeti dodatne zadatke, pomoći, ostati duže. Vjerovala je da će tako zaslužiti ljubav i poštovanje. Sve dok jednoga dana nije doživjela potpuni slom. Tijelo joj je poručilo da je iscrpljeno, um joj je bio preopterećen, a duša tužna.
U terapiji je naučila da reći “ne” nije izdaja drugih, već izdaja same sebe kada stalno govori “da” protiv svojih osjećaja. Naučila je postavljati granice, slušati svoje potrebe i odvajati vrijeme za sebe bez opravdavanja. Shvatila je da njezina vrijednost ne ovisi o tome koliko daje drugima, već o tome koliko poštuje sebe. Danas je Ivanka zdravija, sretnija i zadovoljnija. Njezini su odnosi dublji, iskreniji i slobodni od skrivenih zamjeranja.
Samosabotaža i kada zaboravimo na sebe
Samosabotaža često ne izgleda dramatično. Ne mora biti velika greška ili nagli prekid. Češće se skriva u malim, svakodnevnim izborima:
- Kada ne kažemo što mislimo da bismo izbjegli sukob;
- Kada prešutimo svoje potrebe kako ne bismo bili “teret”;
- Kada pristajemo na previše obaveza kako bismo zadržali tuđe odobravanje.
- Kada svaki put kad biramo tuđu udobnost umjesto vlastite istine.
Kad ignoriramo svoje tijelo koje nas moli za odmor.
Kad ostajemo u odnosima i situacijama koje nas iscrpljuju jer mislimo da nemamo pravo na više.
Prekid ovog obrasca počinje malim koracima. Svakim “ne” koje izgovorimo kad osjećamo da je previše. Svakim trenutkom kada se zaustavimo i pitamo: Što meni sada stvarno treba?
Učiti biti dobar prema sebi nije slabost. To je čin unutarnje hrabrosti i početak istinskog života.
Biti dobar prema sebi ne znači prestati voljeti druge. To znači najprije napuniti vlastite unutarnje izvore, kako bismo iz njih mogli nesebično, ali zdravo, darivati ljubav i podršku.
Kako biti dobar prema sebi
Sve počinje osvještavanjem – da, nisam dobro. Ovako više ne može i moram učiniti nešto po tom pitanju! No, prije nego što možemo unijeti promjene, potrebno je prije svega postati svjestan svojih unutarnjih obrazaca – to znači: kako se odnosimo prema sebi, što očekujemo od sebe i kako reagiramo kada se suočimo s vlastitim granicama.
Biti dobar prema sebi ne znači uvijek birati ono što je lakše, nego ono što je istinski dobro za tvoje zdravlje, dostojanstvo i unutarnji mir. Također, biti dobar prema sebi nije sebičnost, nego nužan temelj za zdrav odnos s drugima. Kada osluškujemo sebe, poštujemo svoje granice i njegujemo svoje potrebe, tada i drugima pristupamo s većom ljubavlju, razumijevanjem i strpljenjem.
Briga o sebi nije luksuz nego naprosto preduvjet za autentičnu brigu o drugima.
Sebe i druge najbolje volimo onda kada se ne iscrpljujemo, kada ne djelujemo iz straha ili potrebe za odobravanjem, nego iz punine vlastitog bića. Dobrota prema sebi je početak svake istinske dobrote u svijetu.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
