Čovjek je četverostruko kodiran: vječnim duhovnim zapisom, genetskim kodom, utjecajem svemirskog sklopa u momentu začeća i svojim imenom, ali on može utjecati na sva četiri koda!

atma.hr – 52




Kada bi ljudski rod doista spoznao sebe kao dušu, njen značaj i način na koji se baš pomoću duhovnog razvoja mogu dostići mir i blaženstvo u kozmičkim ciklusima između rađanja i umiranja, više bi poštovali druge, ne bi se okretali nasilju, ubojstvima, zločinima, više bi voljeli i birali bi uvijek Put ljubavi.

Carl Gustav Jung je ispravno mislio da je duša posrednik između svjesnog subjekta i subjektu nepristupačnih dubina nesvjesnog, da pristup duši mora biti holistički (jer je ona nedjeljiva cjelina, u kojoj “sve zavisi od svega”), da kako god zamišljali odnos između Boga i duše ona ne može biti nešto izdvojeno, budući da joj je podarena sposobnost da kreira odnos prema božanstvu i da, konačno, duša neosporno posjeduje spiritualnu funkciju.

Čovjek je četverostruko kodiran: vječnim duhovnim zapisom, genetskim kodom, utjecajem svemirskog sklopa u momentu začeća i svojim imenom, ali on može utjecati na sva četiri koda.

Prvi kod

Prvi kod, spomenut kao vječni duhovni zapis je vječna duša u kojoj su informacije iz svih prethodnih života.

Njeno osvještavanje je istovremeno razumijevanje cilja života i dostignute razine tijekom prethodnih samodovršavanja. Ona je dio Boga. Nju prožima Bog.

Duša je odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje.

atma.hr – 52




Duša je pravo JA. Duša je osoba. Duša je promatrač, svjedok. Duša je izvor života. Kad se duša poistovjeti s činjenicom “Ja sam vječna, puna znanja, puna blaženstva, Ja sam mali djelić Boga, Njegov instrument”, tada postaje potpuno prosvijetljena.

Stoga je priroda duše da koristi tijelo, um, inteligenciju i ego u duhu samilosti i ljubavi prema svijetu, kao instrument Božje ljubavi. To je prava uloga duše u ovom svijetu.

Duša u materijalnom svijetu se usavršava tako što kontrolira svoje misli i vodi računa o izgovorenim riječima i svojim postupcima, budući da ponovljeni postupci stvaraju navike, navike stvaraju karakter, a on oblikuje sudbinu i pokazatelj je dostignutog nivoa u samospoznaji.

Drugi kod

Drugi kod je genetski kod. Određuje temperament ličnosti. Vezan je za emocije, a samim tim i za psihu. Kako je ličnost objedinjeni temperament i karakter, poslije života upisuje se u podsvjesni dio duše, dok karakter pripada svjesnom dijelu.

To znači da je duša izvan tijela trezvena i bez materijalnih promjenjivih emocija. Genetika se može mijenjati svjesnom promjenom ponašanja (mijenjanjem strukture ličnosti preko podsvijesti), što odgovara samodovršavanju duše u cjelini.

atma.hr – 52




Treći kod

Treći kod, utjecaj svemirskog sklopa, proizlazi iz utjecaja Sunca i planeta na dušu u momentu začeća, odnosno u trenutku ulaska duše u tijelo. Budući da je riječ o utjecaju zatečenih, tekućih, prožimajućih energija na dušu i tijelo, uloga tog koda je najvjerojatnije prilagodbu duše energijama, tijelu, prostoru i vremenu.

Kozmički energetski splet daje duši životnu energiju, oblikuje nagon, instinkt i intuiciju. Poznato je da embrij već ima jedinstvenu DNK kojoj odgovara jedinstvena duša. Iako se embrij vidi samo pod mikroskopom, on je potencijalno novorođenče koje može voljeti i biti voljeno. Embrij u sebi čuva dugu prošlost, dušu, srce … Jedan embrij!

Četvrti kod

Četvrti kod duše je ime novorođenčeta. Imenovanjem bebe čovjekova cjelina (tijelo, životna energija i duša) dobiva odgovarajući, vrlo značajan informacijski program, koji ima snagu “talismana” i tako nastaje nova osobnost.

atma.hr – 52




Ime se može promijeniti ili se mogu iskoristiti prednosti imena i potisnuti njegove slabe strane. Informacije su presudne sve životne događaje. Kodiranje duše je u stvari određivanje njezine informacijske suštine.

Međutim, ništa manje nije važan proces koji joj prethodi: njeno nastajanje, stvaranje (rađanje). Riječ je o procesu u kojem se duša energetski izdvaja, strukturno i informacijski uobličava, bira buduća iskušenja za samodovršavanje i potom ulazi u novo tijelo.

Zaključak

Iz vječne duše kod se mijenja tako što ličnost prepoznaje bitne stvari u životu, savladava materijalne prohtjeve, prepoznaje istinske zadatke, odnosno osvještava se i počinje se pitati o svrsi postojanja. Svladavanjem prividno nepremostivih životnih prepreka, vremenom se pročišćava od iluzija, ostvaruje samospoznaju i shvaća svoj odnos s Bogom.

Nakon toga osviješteni čovjek je slobodan, a takav uvijek bira besprijekoran život.

Prof. dr Svetozar Radišić za lovesensa.rs / atma.hr