Većina nas izbjegava misliti o smrti, sve dok se ne susretnemo s njom. Što je smrt? Je li to konačni kraj postojanja osobe i našeg odnosa s njom? Postoji li život nakon smrti i u kojem obliku? Kad nas potrese gubitak bliske osobe, bit ćemo prisiljeni sami sebi dati te odgovore.
Događa se nametnuti krizni trenutak kada smo prisiljeni razmisliti o sebi i svom životu, odnosu s voljenom osobom te tko smo kada ona ode. Koja je bila njezina, koja je moja svrha postojanja? Što pamtim o toj osobi, koju je ulogu imala u mojem životu, i ja u njezinom? Koje uloge sada gubim?
Žalovanje nakon smrti bliske osobe čini pet faza teških emocija: nevjerica, tuga, ljutnja, depresija i prihvaćanje. Prvo se suočavamo sa šokom gubitka, uz koji se javlja nevjerica da se smrt zaista dogodila. Možemo osjetiti ljutnju prema sebi, okolini i samom preminulom zbog osjećaja da nas je napustio. U ovoj fazi možemo osjetiti strah i tjeskobu, ali i paniku jer smo sasvim nemoćni promijeniti nastalu situaciju.
Stanje depresije se može javiti ukoliko se ne upustimo u žalovanje i ne procesuiramo tugu. Posljednja faza jest prihvaćanje gubitka te povratak u stvarni život, koji se mora nastaviti bez voljene osobe.
Iscjeljivanje kroz faze žalovanja ne bi trebalo trajati dulje od dvije godine, ali neke smrti se nikada ne prežale. Žalovanje je neizbježno i važno ga je odraditi. Ljutnja, bijes, nemoć, briga, beskrajna tuga emocije su koje pritom nećemo moći izbjeći. No, kako se nositi s njima? Žalovanje je težak proces, ali i put kojim ćete zacijeljeti te jednog dana ponovno prodisati.
Slijede rečenice dr. Tonya Lakea koje mogu biti korisne u fazama žalovanja te pomoći pri suočavanju s brojnim promjenama u vašem životu nakon gubitka.
O većim nesrećama razmišljamo kao o nečemu što se događa drugim ljudima.
Zamislite na trenutak koliko ste znali o osobi koju ste izgubili.
Možda je to prvi put da ste doživjeli nečiju smrt.
U tom razdoblju srećete ljude zato jer ste nekoga izgubili i najvažnije što oni znaju o vama jest da žalujete. Za njih ste ožalošćena osoba. S vremenom to obilježje počinje blijedjeti.
Gubitak voljenog bića je potresno iskustvo. Iz temelja može razoriti povjrenje u samoga sebe, u sigurnost svijeta i izvjesnost života.
Smisao smrti bliske osobe teško možemo shvatiti.
Žalost postaje priprema za smrt voljene osobe – morate spoznati i prihvatiti istinu o gubitku.
Kao i svi ljudi koji žaluju, morate se oduprijeti osamljenosti.
Smrt može biti beskrajno neumoljiva, ponižavajuća i besmislena.
Tugujući za voljenim osobama na neki način nastavljamo njihov život.
Žalovanje obnavlja smisao našega života.
Žalost je zapravo način kojim odgovaramo na svaki važan gubitak, a takvih je u životu puno.
Možemo se prisjetiti lijepih uspomena ili osjetiti zadovoljstvo zbog svojih uspjeha.
Imamo ljude i mjesta koja volimo, djelatnosti koje nas zaokupljaju, nagrađeni smo zbog truda koji smo u njih uložili.
Znamo li što se s nama zbiva, lakše upravljamo događajima.
Žalovanje se ne sastoji samo od osjećaja nesreće.
Život zahtijeva hrabrost i tako će uvijek biti.
Nesavršenost i porazi, preuzimanje odgovornosti za njih, zahtijeva hrabrost.
Bez hrabrosti se može živjeti dok je odgovoran netko drugi.
Možete li gubitak osjetiti i taj osjećaj podnijeti, istodobno ćete se riješiti osjećaja izgubljenosti.
Koliko ste svoje osobnosti izgubili zbog te smrti?
Koliko ste se zbog gubitka promijenili?
Najvažnija promjena jest ona u odnosu s čovjekom koji je umro. O njemu morate razgovarati.
Poslije nečije smrti ostaje praznina koju je nemoguće sasvim ispuniti. Zato su ljudi prisiljeni na mijenjanje.
Sanja Vuković Grbac
Inspiracija: Kako preboljeti gubitak bliske osobe (1992), dr. Tony Lake
