Prekid je zadnja opcija koja se javlja nakon faze sukoba u vezi. Ponekad je nužan i potreban ukoliko se radi o destruktivnom odnosu. Nijedan prekid nije ugodan ni lagan, bilo da se radi o sporazumnom prekidu ili da je jedna od strana odlučila iz nekog razloga napraviti taj korak.
Iako su u svakoj vezi usponi i padovi sastavni dio zajedničkog razvoja u ljubavnom odnosu, ponekad jedan od partnera jednostavno odluči da unatoč svemu ne želi nastaviti dalje. Zanimljiva je činjenica da što je odnos bio lošiji to će prekid biti bolniji i teži.
Često puta čujem od svojih klijenata kako im je lakše pustiti osobu s kojom je bio ok odnos, nego osobu s kojom su imali burnu, emocionalno težu vezu. U lošijim odnosima, ostaje puno toga nezavršenog, bolnog, ostane neka praznina i težina te je iz tog razloga tako teško pustiti i nastaviti dalje sa životom.
Pod izrazom “pustiti” mislim na puštanje osobe s kojom prekidate odnos na razini uma, srca i tijela. Drugim riječima to bi značilo da osobu pustite emocionalno i mentalno iz svog života. Ovo možda zvuči jednostavno, no nije ni najmanje jednostavno.
Puno osoba prekine odnos, neki lakše nastave dalje, no neki se neprestano vraćaju na prošlu vezu i osobu s kojom su bili na razne načine.
Sve ono što otežava “puštanje”:
1. Sjećanja
“Kuda god idem sve me podsjeća na njega.” Sjećanja su nešto s čime se u početku prekida teško nositi. Sve vas podsjeća na tu osobu i bol se time pojačava. Zajednička mjesta, prijatelji, uspomene, provedeno vrijeme… Sjećanja s vremenom malo izblijede, no nikada potpuno ne nestanu.
Što ih više osvježavate, ona su sve jasnija i neprestano se vrte u vašim mislima. Možda tek kada prihvatite realno činjenice i ono kako jest sada i ovdje, tada možete prihvatiti i ta sjećanja kao dio prošlosti i prošlog, završenog odnosa. Biti svjesni da su sjećanja tu, ali ne im pridavati više važnosti od toga.
2. Uvjerenja
“Moram ga brzo zaboraviti.”
“Ne bi se trebala ovako osjećati.”
“Bolje ikakva veza, nego biti sam.”
Sva uvjerenja koja počinju sa “moram” ili “trebala/o bi” predstavljaju neku vrstu norme i ultimatuma. Kao da je jedini ispravni način kako uvjerenje kaže i drugo ne postoji. Ono što ja najčešće pitam svoje klijente na gore navedena uvjerenja:
“Tko kaže da ga moraš brzo zaboraviti?”
“Što je pogrešno u ovome što trenutno osjećaš?”
“Kako je kada si sama?”
Ovo je samo par pitanja koja otvaraju širi horizont od onoga na što je većina nas navikla. Uvjerenja nisu uvijek istinita, ispravna niti univerzalna. Negdje u toku odrastanja pomalo smo slagali svoja uvjerenja kako bi si lakše približili svijet i sve što se događa oko nas.
Međutim, tokom godina, uvjerenja se mogu mijenjati ukoliko vam više ne koriste ili ako su totalno u neskladu sa vašim potrebama u određenom životnom razdoblju kao što je prekid veze. Tada je ih potrebno iznova propitati i promijeniti ako ne odgovaraju sadašnjoj situaciji.
3. Razne misli i pitanja
- “Kako sam mogao biti tako naivan?”
- “Jesam li možda mogla/o nešto drugačije napraviti?”
- “U čemu sam sve pogriješila/o?”
- “Hoće li ova bol ikada nestati?”
- “Ne želim osjećati krivnju, ali ju ipak osjećam.”
- “Što bi bilo kad bi bilo?”
- “Više se nikada neću zaljubiti.”
Ova sva pitanja i izjave vode u racionalizaciju, odnosno odlaskom “u glavu” pokušavate dobili odgovore na navedena pitanja, kako bi si time olakšali bol. I time zapravo ulazite u začarani krug. Um je taj koji će uvijek na jedno pitanje stvoriti još jedno pitanje te neprestano sumnjati, propitivati i smišljati nove scenarije.
No kada govorimo o prekidu koji je izrazito emocionalno nabijen, traženje pomoći i rješenja samo u glavi, barem na početku ovog procesa, možda ipak nije jedino rješenje.
4. Osjećaji
- tuga
- ljutnja
- povrijeđenost
- nemir
- jad
- osjećaj krivnje
Nakon prekida odnosa javlja se cijela lepeza osjećaja. U tom periodu osoba doslovno svaki dan prolazi kroz sve nijanse osjećaja. Pojavljuje se tuga koja se miješa sa ljutnjom. Uz sve to dolazi i do osjećaja povrijeđenosti, krivnje i jada. Osjećaji su komponenta zbog koje je možda najteže pustiti odnos.
Zapravo problem je u “puštanju” osjećaja. Kada u razgovoru netko dodirne temu vašeg bolnog prekida, javlja se osjećaj tuge i pojavljuju se suze. Ukoliko nismo sposobni ostati sa svojom tugom, tada ćemo vjerojatno na razne načine potisnuti taj osjećaj. Najčešći načini bijega od emocija su:
- brza promjena teme razgovora
- zapaliti cigaretu, popiti ili pojesti nešto (na neki način “progutati” osjećaj)
- skrenuti misli na nešto drugo
- okružiti se sa puno ljudi ili ući odmah u novu vezu (bijeg od samoće, ali ujedno i od osjećaja)
- neprestano raditi
- izgovoriti i uvjeriti se u neko uvjerenje (“Dovoljno si ti jaka da sada ne plačeš.” “Suze i tako neće pomoći.” “Plakati je glupo i beskorisno” itd.)
Iako u danom trenutku vjerujemo da činimo najbolje za sebe, a zapravo si olakšavamo jer ne želimo osjetiti neugodu i bol, dugoročno ovime odgađamo puštanje osjećaja, a samim time i puštanje završenog odnosa.
“Kada dovoljno pustite da iz vas izađu svi osjećaji, ma kakvi oni bili, tek tada ćete suštinski moći prihvatiti i pustiti.”
Kako si olakšati nakon prekida?
- puštati misli i osjećaje (svjesnost da neće zauvijek trajati)
- razgovarati s nekime tko je prošao kroz slično iskustvo i proraditi sve što je ostalo nedovršeno u vama
- u tom periodu imati strpljenja i razumijevanja za sve što se događa u vama
- podrška ljudi koji vas vole
- preusmjeriti brigu sa drugoga na brigu o sebi
- ostati sam sa sobom kada dođe potreba za time
“Sve još miriše na nju
i dan i jutro što će doći
nakon ove noći, noći bez sna.
I dvjesto godina, da ih brojim u samoći
otkako je otišla.
(Parni valjak :”Sve još miriše na nju”)
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach
Za sva pitanja, predavanja, radionice ili dogovor savjetovanja možete me kontaktirati na mob: 091/935-6942 ili na mail:[email protected].
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog razvoja
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com/
