Ako muškarac ne radi na osvještavanju Anime, to se onda zove gubitak duše koji zna biti u drugom dijelu života jako bolan. To znači za muškarca smanjenje vitalnosti, fleksibilnosti i ljudske dobrote, sklonost alkoholu. Ovakvih muškaraca je na ovim prostorima podosta, i tu se često fanatična jednostranost pretvara u nacionalizam. Kako su muškarci kritični kad su mladi, starije žene mogu kritizirati društvo, moralizirati ili pratiti na prozoru tko je došao u mjesto i što se s tom osobom događa. Ona ne može prihvatiti od Animusa racionalnost, razumnost i činjenice, nego uzima kritiku i suđenje.
Anima je unutarnja ženska strana muškarca. U svakom muškom djetetu utjelovljuje je majka koju kasnije u životu traži muškarac, a ako je ona prejako naglašena, onda muškarac traži samo seksualnost od žene, a teže se prepušta stvarnoj ženi, odnosno nju shvaća kao objekt.
To znači da takav muškarac vidi ženu kao lijepu, onu koja se smije i koja ga puno ne propituje i divi mu se. Mnoge žene, pokušavaju popraviti svoj imidž i okreću se mitu o vječnom djetetu želeći ostati vječno mlade kako bi zadovoljile emocionalno nedoraslog muškarca.
S druge strane, naši osjećaji se mijenjaju u srednjim godinama. Prema Jungu: “Nakon sredine života, trajni gubitak Anime znači umanjenje vitalnosti, fleksibilnosti i ljudske ljubaznosti.”
Često se starije žene okreću svom Animusu ili muškom principu i znaju izgubiti ovu ljubaznost koju su imale tijekom života, ono što su prije radile za obitelj postaje im besmisleno i muški pol preuzima veću važnost.
Kako su muškarci kritični kad su mladi, starije žene mogu kritizirati društvo, moralizirati ili pratiti na prozoru tko je došao u mjesto i što se s tom osobom događa. To je primjer opsjednute žene u starijim godinama koja ne može prihvatiti od Animusa racionalnost, razumnost i činjenice, nego uzima kritiku i suđenje.
Kakav je muški pol u ženi, najbolje vidi jyotish, zato se Jung okrenuo u svojoj starosti Zapadnoj i Indijskoj astrologiji u sagledavanju spomenutog Animusa.
Anima je važan princip u duhovnom segmentu, nesvjesno je praktički povezano najviše za ženom jer ono vlada emocijama.
Anima je arhetip samog života. U nama se nalazi imago ili slika ne samo majke, već i kćeri, sestre, nebeske božice koja je jako jaka u mediteranskim zemljama gdje postoji štovanje Djevice Marije.
Svaka majka postaje nositeljica života što stvara i određenu opasnost. Ona je muškom djetetu jako potrebna za nadomještanje rizika, borbe, žrtve, razočaranja, ona je utjeha za gorčinu života, ali ako se dijete ne izloži tim emocijama onda se razvija majčin kompleks.
Stoga je ona istovremeno i velika iluzionistica, zavodnica, koja ga uvlači u život sa svojom Majom, kako su je nazvali u indijskoj filozofiji – iluzijom. Ona utjelovljuje zastrašujuće paradokse u kojima su dobro i zlo, uspjeh i propast, nada i očaj zajedno, a u Indiji su je obožavali kao božicu Taru i Kali koja su imale upravo takve karakteristike.
Anima se u snovima javlja od zavodnice do duhovnog vodiča. Muškarcima se javlja u početku kao erotična žena i na toj razini ona ostaje za većinu muškaraca. U muškarcu anima je njegova duša, ona utječe na njegove ideje, stavove i emocije.
Anima čini muškarca dirljivim, razdražljivim, ljubomornim, neprilagođenim, opsesivnim. Persona ili slika muškarca kakvom se on predstavlja, idealna je slika muškarca onakvim kakav on treba biti, iznutra se nalazi njegova ženska slabost pa je često slab na ženske suze.
Tiranin često sanja Animu koja ga muči u snovima pa iz straha može imati nesanicu jer gubi kontrolu koju ne želi izgubiti. S druge strane, ako je njegova persona ili osobnost intelektualna, Anima će zasigurno biti sentimentalna i on može imati takve snove koje nadoknađuju ostali dio osobnosti koji mu fali.
Većina se današnjih muškaraca poistovjećuje s muškom slikom što on treba biti. Oni ne razumiju ovu žensku stranu pa su opsjednuti Animom i njenim simptomima razdražljivosti i ljutnje pogotovo kad se osjećaju u odnosu ugroženi.
Kad se ego poistovjeti s spomenutom slikom, on ne može imati svjesni odnos s Animom ili nesvjesnim. U jyotishu se može vidjeti kakva je ta Anima, odnosno hoće li muškarac patiti od tog poremećaja.
Osoba koja je poistovjećena s vanjskom ulogom pogotovo u drugom dijelu života će podleći unutarnjim procesima. Često vidimo ljude koji napreduju i onda ih odjednom opsjedne Anima, pogotovo u drugom dijelu života i postanu razdražljivi i neprilagođeni ili depresivni.
Jung razlikuje četiri faze razvoja Anime koja se ogleda u ličnostima: Eve Helene, Marije i Sophie.
U prvoj fazi Eva, Anima se ne razlikuje od majke. Muškarac ne može dobro funkcionirati bez uske veze sa ženom, ovisan je o njoj. U drugoj fazi muškarac vidi figuru Helene iz Troje, kao kolektivna i idealna seksualna slika i jako popularna jer je na ovom stupnju većina muškaraca. Treća faza se vidi kroz Mariju, očituje se u muškarčevim vjerskim osjećajima, a onda i sposobnosti da uspostavlja trajne odnose. U četvrtoj fazi, ako muškarac razvije emocionalnu fazu Sophie, ona postaje za njega vodič unutarnjeg života, postaje njegova muza i vidimo je kod izrazito kreativnih muškaraca.
Stoga, svaka žena koja živi s muškarcem mora vidjeti u kojoj joj je fazi njen muškarac jer on živi mit, ne stvarnost.
S druge strane, žena isto tako ima faze razvoja: od muškarca s jakim autoritetom i muževnošću, intelektualca, sveca i mudrog muškarca gdje žena razvija svoju kreativnost i postaje neovisna od muškarca.
Bračni ideal, pogotovo muškarca na ovim prostorima, je uređen tako da njegova supruga preuzima čarobnu ulogu majke. Tako žena postaje zaštitnica, a neke žene koriste taj aspekt i potpadaju pod vlastite posesivne nagone kojima vlada muškarcem. Njegov strah od mračne moći nesvjesnog ili Velike majke daje supruzi vlast nad njim i stvara opasan brak kojem prijeti eksplozija emocija ili prekid.
U jyotishu se gledaju razdoblja koja su ustvari najbolji znak kada će Anima ili Animus pokazati svoje lice. Recimo, Lidiji se upalilo razdoblje jakog Animusa, njen muž je ostao zatečen kada ga je ona ostavila, on uopće nije bio svjestan svoje Anime i ženske strane i potpuno ju je drugačije percipirao. Njihovi nesvjesni polovi su ih doveli do prekida.
Ako muškarac ne radi na osvještavanju Anime, to se onda zove gubitak duše koji zna biti u drugom dijelu života jako bolan. To znači za muškarca smanjenje vitalnosti, fleksibilnosti i ljudske dobrote. Rezultat je krutost, stereotipnost, fanatična jednostranost, tvrdoglavost, nesmotrenost, neodgovornost i na kraju djetinjastost sa sklonošću alkoholu. Anima se skriva u svim opijatima.
Ovakvih muškaraca je na ovim prostorima podosta, a u ovom drugom dijelu života gdje se fanatična jednostranost pretvara u nacionalizam.
Kada se ego kroz osvještavanje ovih emocija oslobodi, Anima gubi demonsku snagu, ona više ne može vršiti moć posjedovanja. Cijeli ovaj aspekt opisujem u svojoj knjizi Jedan muškarac i jedna žena, a ovdje je bitno da bez poznavanja ovog procesa osvještavanja se teško može uspostaviti emocionalni razvoj.
Zato je većina odnosa zarobljena u mnoge mitove kojih ljudi nisu svjesni, te živimo u predpsihološkom emotivnom razvoju. Razvijanje sebe kroz polove najbolji je i najdublji put u duhovnost jer u njemu prihvaćamo, ne moramo se odricati.
Nikola Žuvela vedski-jyotish.net
86 NIKOLA ŽUVELA
Knjige autora: Nikola Žuvela
