Žena i majka koja je anulirala svoj ego i koja zanemaruje svoje potrebe gotovo poništavajući sebe, ne može biti dobra mama koliko god se ona trudila jer naprosto isijava iz sebe neugodne emocije i nije sretna. Svaki bi roditelj, ali i svatko od nas trebao naučiti razviti i postaviti zdrave osobne granice, istražiti i upoznati sebe i osvijestiti sve ono što im smeta, poglavito ako su roditelji ili to namjeravaju postati.
Uloga majke u odgoju
U većini slučajeva, roditelji odgajaju svoju djecu, pokušavajući im pružiti “sve” ono što oni nisu dobili i imali. Ipak i ja vjerujem iz neznanja, preskaču ono što je najvažnije – da puste djecu da odrastaju prolazeći i kroz dobra i loša iskustva, pružajući im bezuvjetnu ljubav, podršku i razumijevanje. Sve to pomoći će djeci da steknu zdravu sliku o sebi, odnosno da imaju samopoštovanje.
Hoće li se dijete razvijati u osobu koja prihvaća sebe sa svim svojim prednostima i nedostatcima ili da se mrzi, najviše ovisi o (ne)zdravom odnosu s majkom jer najviše vremena trebali bi provesti uz majku, zar ne? Svaka čast očevima, ipak majka je nezamjenjiva.
Koliko god ljubavi otac pružao svome djetetu, ako je majka hladna, distancirana, ne pokazuje emocije, zauzeta sama sa sobom, zauzeta spašavajući brak i krpajući svoj odnos sa supružnikom, ima psihičkih problema, itd. u djetetu će zauvijek ostati ta crna rupa, osjećaj dubinske tuge i praznine. Drugim riječima, dijete će zauvijek ostati zakinuti za jedan dio sebe i razviti neki psihički poremećaj. Tako barem pokazuje praksa.
Djeca koja su odrastala s majkom koja ima zdravu dozu samopoštovanja, koja živi u skladnom braku i u harmoniji je i sa sobom i sa životom, svome će djetetu podariti najbolji dar, jer će dijete podsvjesno i polako usvajati isti obrazac ponašanja od svojih roditelja. Djeca nas dok su mala oponašaju tj. modeliraju u svemu. Prema tome, zapitajte se kakav model i u načinu razmišljanja i ponašanja želite da razvije vaše dijete.
Ne skrivajte svoja raspoloženja pred djecom i ne glumite da ste ok, jer djeca će vas na podsvjesnoj razini ionako skužiti budući da su jako intuitivni kao mali i vrlo brzo će osjetiti da niste dobro. Neće razumjeti zašto, a možda i sebe budu okrivljivali. Sasvim je u redu da ima dana kada niste u najboljoj formi, možda i da zaplačete, razljutite se, i sl. Samo je bitno da im kasnije sve lijepo i na miran način objasnite o čemu se radilo.
Jako je važno da dijete vidi i raste gledajući majke da su dobre, nježne i pune razumijevanja prema sebi, jer često su upravo roditelji najoštriji prema sebi samima, a nerijetko i prema djeci. Nikada se ne kritizirajte pred djecom govoreći sebi kako sam glupa, nesposobna, jadna, debela, ružna, nitko me ne voli, neuspješna, itd.
Ono najbitnije – izađite čim prije iz uloge žrtve ako ste se navukli i uživjeli u toj ulozi. Naučite lijepo pričati o sebi. Mislim da je ključno da dijete uči od roditelja da prihvaća sebe sa svim vrlinama i manama, da se brine o sebi, živi zdravo i prenosi tj. uči i svoje dijete zdravim navikama od malih nogu. Na taj će način vaše dijete i samo modelirati od vas ili zdrav ili nezdrav i toksičan obrazac ponašanja, mindseta i stila života.
Nedostatak ljubavi u odgoju početak je nastanka tjeskobe i anksioznosti
Mislim da ima nažalost puno manje mama koje imaju zdravu sliku o sebi i koje su iznutra zdrave i da to znaju prenijeti i na svoje dijete. Djeca koja nisu imala prilike odrastati uz takvu majku, nikada nisu ni mogla naučiti prihvatiti sebe takvima kakva jesu i zavoljeti se. Ne samo da se ne vole, nego se i nažalost najčešće podsvjesno mrze, jer se nisu mogli oduprijeti utjecaju i pritisku neurotične, depresivne ili narcisoidne majke, ili majke s nekom vrstom poremećaja ličnosti, koja ih je u svojoj ‘’ljubavi’’ zapravo užasno gušila tako da dijete nije moglo razviti zdrav self.
Tko sebe ne može prihvatiti jer stalno pruža podsvjesni otpor koristeći različite mehanizme obrane (potiskivanje, projiciranje, agresiju, …), neće moći voljeti ni druge pa ni svoj život. Čitav život će provesti osjećajući se manjkavo, neadekvatno, frustrirano i nesretno.
Prvo je inzistirao na razvodu – poslije se predomislio i poslije suprugu da ga ne napušta!
Radila sam s jednom klijenticom koja je bila udana, vrlo inteligentna, visoko obrazovana, lijepa i poslovno vrlo uspješna koja je iznutra jako patila i osjećala se nesretnom. Na prvi pogled bila je impresivna po izgledu i gardu, međutim već nakon par minuta na površinu je isplivalo njezino vrlo nisko samopoštovanje.
Bila je jako vezana za uspješnu i ambicioznu majku koju je suprug napustio kada je kći imala 12 godina. Majka joj je orkestrirala apsolutno sve u životu. Nakon završene medicine i specijalizacije i sama se udala za čovjeka koji ju uopće nije doživljavao. Veza je potrajala tri godine s prekidima i mirenjima, a njezin budući muž nije odustajao sve dok ona nije rekla ”da”.
Bračni problemi započeli su već nakon druge godine braka kada joj je suprug otvoreno davao do znanja da mu ide na živce, da nikada nije bila dovoljno dobra za njega, da je pogriješio što se oženio, itd. Nekada joj je poklanjao skupe darove pred prijateljima u društvu i izigravao velikog i velikodušnog muža, dok ju je s druge strane znao često ponižavati pred drugima. To se zove emocionalno zlostavljanje.
Ona je bila ludo zaljubljena u njega kao prvog dana dok se on sve više emocionalno udaljavao od supruge. Nekako su izdržali do sedme godine kada je suprug odlučio da ”više ne može tako”. Nekad ponosna žena koju su drugi doživljavali kao samopouzdanu, pametnu, uspješnu, postala je očajna i molila supruga da ju ne napušta jer ne može živjeti bez njega.
U njoj se zadnjih godina skupljala tjeskoba, anksioznost i postala je depresivna. Završila je na antidepresivima, no nije htjela ni čuti za razvod. Suprugu je prijatelj sugerirao da ju odvede kod psihijatra kako bi dobila dijagnozu što bi ubrzalo njihov razvod jer ju ”nije više podnosio”, a dijete bi pripalo njemu (njegovoj majci!).
Nikad nije kasno da neki novi početak
Kroz višemjesečni proces dubinskog rada na sebi, žena se skinula s antidepresiva i shvatila da je okidač (uzrok) njezina načina razmišljanja i ponašanja (mindset-a) bila upravo njezin role model – jednako tako uspješna, pametna i lijepa majka doktorica koju je kći podsvjesno oponašala. Suprug je bio samo dodatak jer ga uopće nije doživljavala budući da je ona bila gazda u kući.
Uz mega jaku i kontrolirajuću mamu koja se petljala u sve i servirala i dizajnirala svaki aspekt kćerina života, kći je razvila nisko samopoštovanje zbog straha da ju ne razočara. Pretjerano je udovoljavala majci kako bi zadobila i zadržala njezinu ljubav ili izbjegavala kazne kada bi ju majka izbjegavala i danima ne bi progovorila s njom ni riječi sve dok ne bi bilo kako je ona rekla.
Klijentica je konačno osvijestila svoje mal adaptivne obrasce koji su bili uzrok svih njezinih problema – i njezinog niskog samopoštovanja i odnosa sa suprugom. Okrenula je novi list u životu i prekinula sve toksične veze s prošlošću. Postavila je nove čvrste i zdrave granice u svojim odnosima s majkom i suprugom.
Suprug se u međuvremenu iselio iz zajedničke kuće. Do razvoda nije došlo, a kada je nakon godinu dana uvidio da se žena totalno promijenila, i iznutra i na van (druga frizura, boja kose, stil oblačenja), da je postala opuštena, smirenija, da pršti od pozitivne energije, da više ne cmizdri i ne moli ga da se pomire, sada je on nju molio da si daju drugu šansu i da ona njega ne ostavi. Supruga nije željela ni čuti.
Par mjeseci poslije okončali su razvod braka, ona se odselila s kćeri u drugu državu, pronašla posao u struci i upoznala srodnu dušu. I dalje se čujemo i radimo online barem jednom mjesečno. U međuvremenu me njezin suprug zvao i molio za pomoć, no uputila sam ga kod druge kolegice.
Emocionalno stabilna i uravnotežena majka je dobra mama model
Žena i majka koja je anulirala svoj ego i koja zanemaruje svoje potrebe gotovo poništavajući sebe, ne može biti dobra mama koliko god se ona trudila jer naprosto isijava iz sebe neugodne emocije i nije sretna. Svaki bi roditelj, ali i svatko od nas trebao naučiti razviti i postaviti zdrave osobne granice, istražiti i upoznati sebe i osvijestiti sve ono što im smeta, poglavito ako su roditelji ili to namjeravaju postati.
Po meni zdravo majčinstvo i općenito roditeljstvo znači prije svega imati autentičan odnos sa samopoštovanjem prema sebi, te razvijati i imati iskren odnos pun bezuvjetne ljubavi, podrške i razumijevanja prema djetetu.
Zato budite dobri prema sebi. No, prije toga započnite proces dubinskog upoznavanja sebe, radeći na sebi. Uz stručnu pomoć prije svega pronađite, a zatim osvijestite sve ono što uzrokuje vaše negativne ili opsesivne misli, neugodne emocije, navike i ponašanje.
Sada znate da koliko god se vi trudili ne možete sakriti svoje unutarnje stanje ni od djece niti od drugih.
Svaka promjena započinje s nama. Rješenje postoji za svaki problem, a na vama je da donesete odluku u kojem smjeru želite da ide vaš budući život i da se pokrenete u akciju. Nema ništa od čitanja i slušanja dokle god se i sami ne pokrenete i krenete u ”veliko unutarnje pospremanje”.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle