Nasilno nastrojeni i agresivni ljudi, svakako su nesigurne i duboke povrijeđene i nesretne osobe. Oni su ljuti i na sebe i na svijet koji ih ne voli i odbacuje. Iz tog razloga, takve osobe vrlo često drugima ”naplaćuju cijenu” povreda i zlostavljanja koje su dobili od svojih najbližih u obitelji.
Divlje i primitivno nasilničko ponašanje ne priliči čovjeku
Koliko mi je poznato ni jedna država na ovoj kugli zemaljskoj nikada nije mogla spriječiti nasilje – niti strogim i rigoroznim zakonodavstvom ni kažnjavanjem. I fizičko i emocionalno nasilje je jednostavno loše i krivo ponašanje s kojim dolazimo u dodir već u ranom ili kasnijem djetinjstvu i koje djeci postaje navika.
Nasilje se uči u djetinjstvu, a kasnije se u životu manifestira kroz divlje i primitivno ponašanje koje svakako ne pristaje čovjeku. Sve teške kazne kroz koje su prošla mnoga djeca, a danas odrasli ljudi, nisu mogle zaustaviti nasilje, jer je korijen nasilja upravo u obitelji, ne samo u ranom djetinjstvu, nego nažalost i puno duže.
Psihološka vrsta nasilja, najčešći je oblik nasilja, a manifestira se kroz ponižavanje od strane naših voljenih, kroz preziranje, omalovažavanje, stalno kritiziranje, emocionalno ucjenjivanje, što bi se sve zajedno moglo svesti kroz NEVOLJENJE.
Dok gledamo i razmišljamo kuda nas rane i ožiljci zadobiveni u djetinjstvu – koji nisu nikad u potpunost zacijelili, odvedu kasnije u životu, iako nas bolne uspomene na to uvijek rastuže i rasplaču, krenimo na put kako bi korijen nasilja zajedno isušili i rekli stop svakoj vrsti nasilja.
Ako je osoba pretrpjela neku vrstu psihičkog ili fizičkog nasilja ili je možda bila svjedok nasilju, sviđalo se to nama ili ne, razumjeli mi to ili željeli to prihvatiti ili ne, takva emocionalno izranjavana osoba najčešće pronalazi drugu prema kojoj će i sama biti nasilna. S druge strane, ima slučajeva kada takva osoba pronalazi osobu koja će nad njom biti nasilna.
Kako prepoznati emocionalno nasilje?
Psihološko nasilje koje ostavlja duboke i potisnute traume i rane na duši, prisutno je kada vas upravo vaši najbliži psihički maltretiraju i omalovažavaju, podcjenjuju, ne pridaju na značaju – i ono najvažnije – NE PRUŽAJU LJUBAV. Dijete ne može rasti zdravo bez ljubavi, kao što biljka ili stablo ne može rasti bez vode i kisika.
Ljubav je naš kisik i svako normalno ljudsko biće čezne za njom i za srećom, jer to je naše prirodno stanje. Rođeni smo da bi bili voljeni i sretni, a ne nevoljeni i nesretni. Nažalost, mnogi toga nisu uopće svjesni, jer su odrastali i odrastaju s toksičnim programima i uvjerenjima prema kojima se sasvim nešto normalno ako ti roditelj kaže da si spor, nesposoban, glup, debeo, ružan, luzer… ili omalovažava i uspoređuje dijete s drugom, jer sve je to za tvoje dobro.
Dakle, ako roditelj ponovi neku uvredu sto puta tijekom odrastanja, ta informacija postaje imprint tj. naš emocionalni zapis i utiskuje se u našu podsvijest, a osoba počinje funkcionirati kao da je taj imprint ”istinit”.
Djeca modeliraju svoje roditelje
Jednako tako, ako naši roditelji međusobno imaju toksičan i nezdrav odnos, gledajući njih djeca modeliraju i usvajaju u svojoj podsvijesti sliku o odnos između dvoje ljudi tj. roditelja – što znači razumijevanje, međusobna komunikacija, dodir, bliskost, ljubav, Kako se roditelji odnose jedno prema drugome, isto se odnosi i na njihov odnos prema njihovoj djeci.
Drugim riječima, način i obrazac ponašanja roditelja prema djeci, imat će dalekosežne posljedice na to kakve će obrasce ponašanja i komunikacije, i prema sebi i drugima, razviti djeca i sutra odrasli ljudi.
U tom pogledu, naša podsvijest je nevjerojatno precizna i funkcionira nepogrešivo prema uputama koje se u njoj nalaze. To znači da nas podsvjesni (neosviješteni) sadržaji uvjetuju u životu na dva načina – onaj dobar ispunjen nježnošću i ljubavlju, ili najčešće na toksičan i nezdrav način.
Nasilno nastrojeni i agresivni ljudi, svakako su nesigurne i duboke povrijeđene i nesretne osobe. Oni su ljuti i na sebe i na svijet koji ih ne voli i odbacuje. Iz tog razloga, takve osobe vrlo često drugima ”naplaćuju cijenu” povreda i zlostavljanja koje su dobili od svojih najbližih u obitelji.
Kako djeca reagiraju na zlostavljanje i nasilje?
Svako dijete razvit će svoje psihološke mehanizme zaštite i različito odgovoriti na nasilje. Najčešći obrasci ponašanja i emocionalnih reakcija su osjećaj krivnje i bespomočnosti, zbunjenost, sram, bijes, ljutnja, strah.
Svoje će emocije iskazati u problematičnom ponašanju pa će se kod nekih to manifestirati kroz impulzivnost, nesanicu, učestale glavobolje i migrene, probavne i kožne probleme, čestim pobolijevanjem ili nekom drugom somatskom simptomatologijom zbog disbalansa, tj. narušenog imunosnog sustava. Što su duže izloženija obiteljskom nasilju i zlostavljanju, reakcije će biti intenzivnije i javljat će se češće.
Ne trpite nasilje
Ne rješavajte konflikte nasiljem. Ne trpite i prijavite nasilje i potražite svakako stručnu pomoć!
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
