Kao sjena, živio sam, misleći da sam nedodirljiv.
Kao sjena, skrivao sam se u mraku, kako vidljiv ne bih bio.
Kao sjena, lutao sam i gubio se, tražeći kompas da pokaže mi smjer.
Kao sjena, putovao sam i skrivao pogled od Izvora Svjetla.
Kao sjena, izmicao sam se, jer nisam želio biti dohvatljiv.
Kao sjena, hodao sam Zemljom ovom, misleći da ovdje moj je dom.
Umorio sam se biti sjena.
Krenuo sam prema Svjetlu. Što sam Mu se više približavao, tim sam intenzivnije osjećao Njegovu toplinu i sjaj.
Mojoj sjeni polako se gubio trag, sve dok nije potpuno nestala i stopila se sa Svjetlom.
Milan Troskot, Živi trenutak
