Karma – već pri izgovaranju te riječi zrak nekako zatreperi, zaleluja i postane slatko mističan. Gotovo da nema osobe koje nije čula riječ „karma” i koja nema neku svoju interpretaciju karme. One se najčešće pojavljuju u obliku pitanja. Pitanje svih pitanja, osim onog „Tko sam ja?”, jest „Koja je moja karma?” Pa onda ljudi s osjećajem gorčine, nemoći ili pak ponosa, sliježući ramenima kažu: „Takva mi je karma”. Pri tome je zapravo vrlo izražen snažan osjećaj nemoći, bez obzira na to radilo se o dobrom ili neugodnom osjećaju, jer se osoba percipira marionetom više sile. Karmu ljudi često poistovjećuju sa sudbinom.
Piše: Kristina Panić, talesofcroatia.com
No, ima i ona jedna naša stara narodna koja kaže „Kako siješ, tako žanješ”. I upravo tu leži ključ koncepta karme. Ona se zapravo veže na zakon uzroka i posljedice. Uzrok-posljedica, jednostavno i logično. Ako činiš dobra dijela, ona ti se vraćaju. Ako činiš loše, loše ti se vrati. Na ovaj ili onaj način gotovo svi smo to iskusili u životu. No, što kada ljudi žive ispravno, pomažu drugima, a ipak stalno negdje „dobivaju po prstima”? Ili kada je u pitanju dijete, koje još nije imalo ni priliku nešto učiniti, a umre maleno ili teško oboli? Kako to objasniti? Gdje je tu karma? Karma ima odgovor i za to. To su rezultati djela iz prethodnih života.
Da, karma poznaje krug života i smrti i kada jedan krug prođe, ono što ostaje kao rezultat ispod podvučene crte prenosi se u sljedeći krug, sljedeći život. U nekim situacijama karma može biti utjeha, u nekima se čini poput strogog nemilosrdnog suca. Osim toga, ona djeluje pojedinačno, ali i globalno. Znači, svaka nacija ima svoju karmu. I nije slučajno zašto smo se rodili baš u određenom gradu i određenoj zemlji.
Istinski tragaoci
Neki vjeruju, neki ne. Vjernici ili nevjernici, izmaći joj ne možemo. Jednako tako, već rođeni, podjednako izmaći ne možemo ni životu ni smrti. Vjernici pokušavaju udovoljiti višoj sili pa čineći dobra djela na neki način svjesno trguju. Kupuju si mjesto na nebu ili skupljaju bodove za sljedeći život. Istinski tragaoci podjednako ljube svoju sreću i nesreću jer znaju da to nije zapravo važno, već samo bivanje i Život kao takav. Novodobni pokreti svjesnosti postali su utopijska mjesta u kojima se ljudi odmaraju, pune baterije koje su ispraznili živeći živote koji ih iscrpljuju i kontinuirano prazne. Ili se tamo tješe tražeći priču koja će opravdati ovo danas te ponuditi nadu i recept za bolje sutra. Spas u nekoj od brojnih tehnika. Ako se krećete u tim krugovima, sigurno niste jednom čuli izjavu „Meni je ovo zadnji život!” A takva izjava najčešće nevjerojatno miriše na aroganciju i neznanje. Gotovo da je postala opsesija izaći iz kruga života i smrti, izmaći se karmi, na neki čudesan način zaobići zakone uzroka i posljedice. Postavlja se pitanje: „Je li to moguće?” A ako jest: „KAKO?”
Neki kažu da su toliko uzdigli svoju svijest da je sve moguće, čak i izbjeći karmu. Ako ne izbjeći u potpunosti, onda je barem promijeniti. Naravno, sebi u korist – da bude bolja i lakša. Ljudi modernog doba ubijaju jedni druge, nemilice. Ubijaju životinje, planet. Ubijaju svijest, pa su, eto, odlučili presuditi i karmi. New Age je presudio karmi. Karma je mrtva! A što je to što stvara karmu? Naša djela! No, koliko je ljudi svjesno da su i misli djela. Da su emocije djela. Da kada puno mislimo i kada smo puno u (pod) emocijama, stvaramo i puno karme. Jer u to uplećemo i druge ljude. Potreba da razumijemo, da kontroliramo, odlučujemo, upravljamo, mislimo… Sve nas to odvaja od Života. Sve to hrani naš ego – naše neprestane i neiscrpne slike o sebi.
Poistovjećivanje s ulogama koje igramo potpuno nesvjesni, potpuno na autopilotu. Pa smo onda ili supersretni i zadovoljni sobom i sami sebi stavljamo lovorike ili smo pak beskrajno tužni, nesretni i depresivni jer ništa nema smisla, nema ljepote i nema pravde. Poznato? Zvoni negdje? Ako da, gdje? I dok tako živimo Život na Klackalici (i hranimo takozvana klatna – vidi knjigu Transurfing, autor Vadim Zeland), zapravo vodimo beskrajne monologe. Najčešće se ne mičemo dalje od glave. A u njoj opet neki stalno i vječno prisutan glasić koji šapuće ili vrišti. I neprestano, neprestano govori. Istina je da se ljudi boje tišine. Da je mnogi nisu ni iskusili tko zna koliko dugo. Istina je da tišina znači izlazak iz glave i ulazak u prostor izvan vremena. U nešto što se zove sadašnji trenutak.
Spas od produbljivanja
Ne znam postoji li način izlaska iz kruga karme, izvan zakona uzroka i posljedica. No, ono što mi se čini izvjesnim barem utoliko da ovaj život ovdje može učiniti rasterećenijim i daleko radosnijim te prisutnijim je izlazak s pravocrtne vremenske linije postojanja – prestanak šetanja u prošlost pa naglo prebacivanje u budućnost te najčešće potpuno, potpuno ignoriranje sadašnjosti. Sadašnji trenutak! Možda jedini istinski spas od produbljivanja karme. Ako ništa drugo, barem ne stvaranje nove, dodatne karme. Jer kako ću je stvoriti ako sam lagan/a u prostoru bivanja, u Životu? Ako ne stvaram težinu, već živim lakoću. Ako nisam u otporu, već tečem…? Čini se zaista da je izlazak iz glave najbolje, da ne kažem i jedino rješenje. Izlazak iz glave ne znači biti glup niti neprisutan. Baš suprotno. Izlaskom iz glave prestaje onaj ranije spominjani vječni monolog i otvara se beskrajan, predivan prostor unutar nas u kojem ima beskrajno mjesta za sve.
Za ljude, za istinsko suosjećanje, za djelovanje iz Ljubavi, a ne interesa, za slušanje i osluškivanje Života, za radost. Jesu li vam poznati oni trenuci kada udahnete punim plućima i ono što osjećate je samo širenje radosti?! Bez ikakvog posebnog razloga! I onda tako svakim udahom i izdahom povećavate i širite radost tijelom, a zatim cijelim bićem. Kažem bićem jer ti titraji ulaze u svaku staničnu i energetsku poru. Tako okupani Životom sjajimo! Sjajimo tako da se taj sjaj vidi puno dalje od komentara „kako zračiš!” On putuje kroz galaksije, kao titraj prolazi kanjonima međuvremena ostajući zauvijek sjati u sada. No taj sada je samo sada „sada”. Već sekunda kasnije i nema ga, otišao je unepovrat. Nastupio je neki drugi „sada”, možda sličan, možda potpuno drugačiji, no drugi. I tako se nižu i mijenjaju „sada” trenuci. Zato se kaže da nema vremena i da je jedino vrijeme upravo „sada”. A njegovu ljepotu doživljavamo zahvaljujući alkemiji Života.
Alati i tehnologije kojima se stvoritelj služio da bi izrazio i pokazao Život (sve živo i neživo) u materiji su zlatni rez, sveta geometrija, fraktali… Stoga postoji apsolutno savršenstvo i apsolutna ljepota u svakoj formi i izričaju života. Tamo gdje ne vidimo apsolutnu pravilnost koju doživljavamo ljepotom, vidjet ćemo apsolutnu jedinstvenost i povezanost cjeline koja je pak opet dio veće cjeline. Bog, kreator vrhunski je alkemičar.
Pravilnost u svemu
Gledajući tako u oči pravilnosti koja se očituje u svemu živome (kroz svetu geometriju ili npr. fraktale) možemo vidjeti kako upravo ta pravilnost i jasna struktura te njezina opetovanost i dosljednost (u materiji disciplina) rađaju i dio su Ljepote, Igre Života. Rasterećena u potpunosti, uronjena i živa jedino u „sada”, ona/ono/sve živo – je Slobodno. Slobodno od postojanja u vremenu i slobodno da živi u prostoru izvan vremena. Sloboda bez zlatnog reza i dosljednosti u uvijek novom, svjesnom „sada” postaje bezglava, izgubljena sloboda koja luta i kao takva nije istinski živa i radosna. Nesvjesna „sada”, ova Sloboda tek bježi, stvara kaos remeteći prirodni poredak. Pravilnost bez Slobode ne poznaje Radost. Takva pravilnost samo gradi samu sebe stvarajući strukturu bez Života koja odlazi u zatvorenost i rigidnost. Radost je jedan od alkemijskih sastojaka Ljepote Života, Savršenosti Upravo Takve Kakva Jest – u svemu!
Drugi alkemijski sastojak koji ne može živjeti bez Slobode je Ljubav. Uz Slobodu, Radost i Ljubav, Život cvjeta, miriše i sjaji galaksijama daleko. Karma, već pri samom izgovaranju riječi zrak nekako zatreperi, zaleluja i postane slatko mističan.
12-13-03.2016. Seminar
Zoran Radosavljević – Istine i zablude o teoriji i filozofiji karme
Bez obzira jeste li tragaoc na duhovnom putu ili tek znatiželjnik, na ovom će seminaru biti predstavljeno znanje o karmi do dubine koja do sada nije ponuđena na ovim prostorima. Seminar će voditi Zoran Radosavljević, najuvaženiji jyotishi ne samo na ex-yu prostorima već i u Europi, učenik Pandita Sanjay Ratha. Tijekom 25-godišnjeg iskustva imao je prilike pogledati oko 17.000 natalnih karti. Iz pitanja koja su mu postavljana detektirao je područja nerazumijevanja kao i izrazito veliku potrebu da se osnovni principi i tradicijsko znanje na valjan i razumljiv način približe modernom čovjeku. Bez osobnih interpretacija i varijacija, objašnjava znanje najstarijih zapisa (Veda, Indija) te ga suvereno povezuje sa znanjem i primjerima najnovijih otkrića i dostignućima današnje znanosti. Sve to kako bi se u ljudsku svijest spustila svjetlost, što primarno i jest uloga odnosno zadatak jyotishija. (značenje riječi jyotish: jyoti – svijetlo; Isha – Bog)
Neka od ključnih pitanja koja su mu postavljana a na koja ćete dobiti odgovor i razumijevanje:
- Koji je smisao života?
- Jeli naša sudbina nepromjenjiva i u kojoj mjeri?
- Zašto je nešto u životu predodređeno i koliko tu predodređenost možemo promijeniti?
- U kojoj mjeri prošli život(i) utječe na sadašnji?
- Koja je naša osobna odgovornost i su-odgovornost u djelovanju?
Datum: 12-13.03.2016.
Lokacija: hotel Sheraton (Kneza Borne 2, Zagreb)
Za detalje i prijavu KLIKNITE OVDJE
