Početak “izlječenja” upravo započinje kada osvijestimo da postoje i paralelno egzistiraju individualne, kolektivne i Univerzalne istine. Svi su u pravu i svi griješe. Ovisi s kojeg mjesta gledamo. S mjesta „mi“ ili mjesta „oni“. Ili, dok se ne izdignemo daleko od oba ova mjesta, odakle je pregled situacije Idealan.
Oko Univerzalnih istina, ako se rijetko i progovori o njima, uglavnom se svi slažemo. Međutim, potucamo, svađamo se zbog individualnih istina koje pokušavamo nametnuti kao kolektivne istine.
Postalo je uobičajeno da se u međuljudskim odnosima pojave nesporazumi oko jedne paradoksalne činjenice – ne shvaćanja pojma, strukture, sadržaja, kvantitete i kvalitete, dubine i širine pojma ISTINE. Svi konflikti koji se događaju u međuljudskim odnosima, od obitelji kao primarne grupe, do puno složenijih oblika organiziranja pojedinaca, imaju korijen problema u navedenom.
Sve “istine” uglavnom shvaćamo kao individualnu istinu zaboravljajući pri tome da paralelno egzistiraju i to aktivno, kolektivne i Univerzalne istine. S aspekta svoje individualne istine, tumačimo, sudimo i kolektivnim, ali i Univerzalnim istinama. Oko Univerzalnih istina, ako se rijetko i progovori o njima, uglavnom se svi slažemo. Međutim, potucamo, svađamo se zbog individualnih istina koje pokušavamo nametnuti kao kolektivne istine.
Sve nedaće i nesreće, koje zadese planetu Zemlju su upravo proizvod ovih kolektivnih iskrivljenih istina, propuštenih kroz prizmu dostignute individualne svijesti. A jedna od mnogih Univerzalnih istina kaže da se Postojanje nikada neće umiješati u čovjekovu slobodnu, individualnu volju. Samo će nam pomoći liječiti se kada se povrijedimo, emocionalno ili fizički, odnosno kada nam se kolektivna istina sruči na glavu. Kolektivna istina uvijek je potpomognuta tumačenjima s aspekta individualnih istina svuda oko nas.
Ono što je istina za mene, nije istina za vas i obrnuto. I to je u redu. Svaku informaciju koju dobijem, ja je “procesuiram”, propuštam kroz prizmu svoje TRENUTNO dostignute svijesti, iskustva, znanja, spoznaja. Isto važi za svakog pojedinca. Kako nismo svi isti tako i nemamo istu razinu svijesti i svjesnosti.
Iskustva su nam različita, znanja su nam veća ili manja, šira ili uža, dublja ili plića, tako da jedan te isti događaj, informaciju, procesuiramo na drugačiji način. I to je sasvim u redu. Drugačije i ne može biti. Nismo svi isti, svi smo jedinstveni. Moramo razumjeti i dopustiti različitosti u našoj odnosno našim jedinstvenostima. U toj našoj različitosti i ogleda se naša jedinstvenost.
U protivnom, svi bi bili kopije jedni drugih. Upravo, cijelo umijeće življenja sastoji se samo u jednoj činjenici – shvatiti da smo svi različiti. Da smo svi u potrazi za istim ciljem ali da smo krenuli različitim putevima, sa drugačijih startnih pozicija, obučeni bogato ili siromašno, pješice, biciklom, autom, vozom ili avionom, figurativno naravno.
U pozadini djelovanja svakog čovjeka samo je jedan cilj – da se osjeća dobro. Znači, bilo što da radimo , dobro ili loše, prividno dobro ili prividno loše – radimo samo ne bi li se osjećali bolje. Bavimo se humanitarnim radom, molitvom ne bi li se osjećali bolje. Ali i opijemo se, potučemo se, posvađamo se – ne bi li se osjećali bolje. I to radimo svi. Drugog razloga nema – i ako ima ili nije iskren ili nije osviješten. Zašto bi jedni drugima otežavali put? Svi smo emocionalno gladni. Svi smo gladni hrane koja se zove – osjećam se dobro.
Različiti smo, ne da bi se prepirali tko je u pravu ili da bi sučeljavali naše individualne istine. Različiti smo da bi se nadopunjavali, da bi se upoznavali, da bi proširivali svoje znanje i saznanje jedni kroz druge. Kada bi svi bili isti život bi stao. Je li to ne shvaćamo ili to zaboravljamo? Nije dobro ni ako ne shvaćamo ni ako zaboravljamo. Kakav god da je rezultat pojedinačnih zbrojeva, on će formirati kolektivitet odnosno dostignutu razinu kolektivne svijesti.
Tako često, zaboravimo posegnuti za Univerzalnim istinama kada eksplodiramo na individualnoj ili još zastrašujuće na kolektivnoj razini. Upravo ove, Univerzalne istine nam pomažu da se izliječimo, ali kroz duži vremenski period. A početak “izlječenja” upravo započinje kada samo osvijestimo da postoje i paralelno egzistiraju individualne, kolektivne i Univerzalne istine. Svi su u pravu i svi griješe. Ovisi s kojeg mjesta gledamo. S mjesta „mi“ ili mjesta „oni“. Ili, dok se ne izdignemo daleko od oba ova mjesta, odakle je pregled situacije Idealan.
A ovako to izgleda kada se na jednom mjestu u isto vrijeme sretnu tri individualne istine:
U jednom mjestu živio je nadaleko poznati, stari mistik. Imao je veliki broj učenika koji su ga vjerno služili, ali jedan učenik posebno se isticao u učenju i privrženosti. Iznenada, mistik oboli i umre. Sahranili su ga onako kako i dolikuje jednom mistiku.
Učenik koji se odlikovao posebnom privrženošću nikako se nije mogao utješiti. Samo je mislio na svog učitelja, na njegovu dobrotu, mudrost, suosjećanje, odricanje od ovozemaljskih užitaka i ljepota. Mislio je, kako će mistik imati najbolje mjesto u raju. Ako on nije zaslužio raj, mislio je u sebi, onda raj i ne postoji.
Iznenada, umre i učenik. Došavši u raj, sagledavši sve neopisive ljepote, ipak odmah krenu tražiti svog učitelja. Mislio je: „Ako ja gledam i uživam u ovakvoj ljepoti moram naći svog učitelja da vidim kakve su blagodati i nagrade njemu poklonjene. Tražio je i tražio, danima prolazeći kroz sve ljepše i ljepše krajolike.
Izgubio je nadu da će ga naći. A uostalom, mislio je, ja nisam na zemlji bio ni približno dobar kao on, tko zna koliko razina ima ovaj raj, pametnije je da se vratim. Privuče mu pažnju rascvjetalo stablo trešnje neopisive ljepote i mirisa te odluči otići do njega, odmoriti se i zatim krenuti nazad.
Kako se približio stablu čuo je ženski smijeh. Priđe bliže, kad ima što vidjeti. Njegov učitelj sjedi ispod trešnje, a uz njega se privija Marilyn Monroe. Učenik pade pred učiteljeva stopala i reče: „Sada sam miran, sada sam zadovoljan, zaista ste dobili zasluženu nagradu“.
„Šuti budalo“- zaurla učitelj na njega. „Nije ona moja nagrada, nego sam ja njena kazna“.
Kara Kardaš
