Bilo da odlučujemo prestati pušiti, smršaviti ii preseliti u novi grad, sve je to prvo bila tek misao u našem umu. Sama odluka da se pokrenemo ka željenom cilju je sljedeći logičan korak iza kojeg slijede svi oni daljnji, vidljivi.
Autora i tekstova, životnih trenera i učitelja ima na stotine, a najveća blagodat modernog doba jest da su informacije dostupne svima. Svi će nam reći isto, da rad započinje ljubavlju prema sebi, upute su iste, čak i zvuči kao da smo sve to već to čuli i da već sve znamo.
Zašto opet čitamo, zašto tražimo nove, svježe savjete? Nema ih ni ovdje, jer primijeniti savjete ne može nitko osim nas samih.
Odluka o transformaciji života dolazi iz ideje, iz želje pa čak i osjećaja nezadovoljstva koji nas može pratiti duže vrijeme. Promjena načina života je kompleksnija, tjera nas da pomičemo granice, brišemo stare programe, usvajamo nama do tada nepoznate navike i zaronimo dublje u svoju podsvijest. Tjera nas da plačemo, da se preispitujemo, da prihvaćamo i da opraštamo.
A najvažnije je oprostiti sebi. Oprostimo si kao što bi oprostili svom djetetu ili najboljem prijatelju. Oprostimo si s razumijevanjem, ljubavlju i mišlju da smo radili najbolje što smo znali.
Oprostimo si za nepromišljene odluke.
Oprostimo si, što smo, zbog velike želje da budemo voljeni, u život ponekad puštali pogrešne ljude.
Oprostimo si za sve ono što sami nazivamo greškama, makar to bio poneki neuspjeli ručak ili ogreben auto.
Oprostimo i otpustimo. S tom lakoćom i novim saznanjima o samom sebi, krenimo ponovno, jer svatko ima pravo na novi početak.
Ma imamo pravo na tisuće novih početaka!
Svaki dan može biti tek onaj prvi, našeg boljeg života.
Ohrabrite se!
Postoje stvari u kojima smo dobri i koje nam idu od ruke. Sjetimo se koliko smo dobra već učinili kroz život, znajmo da smo jedinstveni i da smo baš svi, takvi posebni, potrebni ovom svijetu. Njegujmo zahvalnost i vježbajmo svjesnost. Počet ćemo primjećivati stvari i situacije koje su nam prije bile tako obične, bezlične. Sada ćemo ih prepoznati kao čuda. Iz uma, srca i života izbacimo sve što nas unazaduje, čini nemirnima i zabrinutima, tužnima i razočaranima, sumnjičavima i uplašenima. Prestanimo tražiti drugima opravdanja, zadovoljavati se mrvicama nečije pažnje. Slušajmo svoje emocije, uskladimo se s njima i koračajmo u smjeru u kojem Vas vode.
Osvještavajmo blagoslove, usmjeravajmo misli na djecu, zdravlje, lijepo vrijeme, odličnu glazbu, i vrlo važno, zahvalimo i na onom što tek dolazi.
Ne, nema kristalne kugle, i ne, ne vidimo budućnost.
Mi u svoj um smještamo nova uvjerenja i jačamo vjeru, da optimističnim pogledom na život bivamo nagrađeni, da sve ima smisla i da se baš uvijek, dobro dobrim vraća.
Što nam i ne bi trebalo biti tako teško povjerovati, pa već smo dobili i sve ono loše.
Karma u oba smjera radi savršeno, zar ne!?
Jelena Mašek
