Vrlo poznati vedski spis Shrimad-Bhagavatam, razgovor je o svarupi (izvornom obliku) Boga očitovanoj pomoću Njegove unutarnje moći koja se razlikuje od izvanjske moći koja očituje kozmički svijet u okviru našeg iskustva. Shrila Vyasadeva, autor Veda, jasno pravi razliku između toga u Bhagavata Purani (ili Shrimad-Bhagavatamu), gdje kaže kako je očitovana unutarnja moć stvarna, dok je izvanjska očitovana energija u obliku materijalnog postojanja samo prolazna i iluzorna kao fatamorgana u pustinji.
U pustinjskoj fatamorgani nema stvarne vode; samo postoji predstava o vodi, dok se prava voda nalazi na nekom drugom mjestu. Očitovano kozmičko stvaranje izgleda kao stvarnost, ali predstavlja samo sjenu stvarnosti iz duhovnog svijeta. Apsolutna Istina se nalazi u duhovnom, a ne u materijalnom svijetu, gdje je sve relativna istina. To znači da jedna istina zavisi od nečeg drugog. Ovo stvaranje svemira proizlazi iz međusobnog djelovanja triju guna (suptilnih sila prirode), a prolazne kreacije su tako stvorene kako bi predstavile iluziju stvarnosti zbunjenom i obmanutom umu uvjetovane duše koja se pojavljuje u tako puno vrsta života, uključujući i deve, polubogove, kao što su Indra (vladar rajskih planeta), Chandra (vladar Mjeseca), Brahma (drugostupni vladar svemira), itd. Zapravo, u ovom očitovanom svijetu nema stvarnosti. On, međutim, izgleda stvaran zbog istinske stvarnosti koja postoji u duhovnom svijetu, gdje Vrhovna Osoba vječno postoji s pratećim transcendentalnim stvarima.
Atma-maya
U ovom materijalnom svijetu povoljne i nepovoljne stvari su jednostavno umna izmišljotina, jer takve stvari postoje samo zbog druženja s materijalnim svijetom. To se naziva iluzija ili atma-maya. Mi mislimo kako nas je stvorila materijalna priroda, upravo kao što mislimo i doživljavamo toliko stvari u snu. Međutim, duhovna duša je uvijek transcendentalna. Nema ni govora o tome da postane materijalno prekrivena. Ta prekrivenost je kao halucinacija ili san. U Bhagavad-giti (2.62) je također rečeno kako druženjem s materijom stvaramo umjetne materijalne potrebe. Kada zaboravimo naš pravi prirodni položaj i poželimo uživati u materijalnim stvarima, naše materijalne želje se očituju i mi sudjelujemo u različitim materijalnim užicima. Čim su prisutne izmišljotine o materijalnom uživanju, zbog našeg druženja mi stvaramo neku vrstu požude ili želje da uživamo i kada nas to lažno uživanje ne učini sretnim, stvaramo drugu vrstu iluzije, poznatu kao gnjev.
S očitovanjem gnjeva, iluzija postaje još jača. Kada se tako nalazimo pod utjecajem iluzije, zaboravljamo naš odnos s Bogom i na taj način gubeći duhovnu svjesnost, naša prava inteligencija biva poražena. Tako se zaplićemo u ovaj materijalni svijet. U Bhagavad-giti (2.63) je rečeno kako zbog materijalnog druženja gubimo svoju duhovnu svjesnost, Kao posljedica toga, pojavljuje se pitanje povoljnog i nepovoljnog. No atmarame ili samospoznate osobe vrlo napredne u duhovnom razumijevanju, transcendirale su takve probleme. Postupno napredujući u duhovnom blaženstvu, atmarame dolaze na razinu druženja s Bogom. To je savršenstvo života. U početku, Kumare (Brahmini sinovi, veliki mudraci) su bili samospoznati impersonalisti (sljedbenici i štovatelji neosobnog aspekta Boga), ali postupno su postali privučeni Njegovim osobnim zabavama. Zaključak je kako se za one koji su uvijek zaokupljeni predanim služenjem Boga, dvostranost povoljnog i nepovoljnog ne pojavljuje.
U pustinji života
Postoje dva svijeta – duhovni i materijalni. Materijalni svijet je nestvaran kao fatamorgana u pustinji. U pustinji, životinja misli da vidi vodu, ali zapravo vode nema. Slično tome, ljudi pokušavaju naći mir u pustinji materijalnog života. U različitim shastrama, svetim spisima, ponavlja se kako u ovom materijalnom svijetu nema uživanja. U Bhagavad-giti se kaže kako materijalni svijet nije samo pun bijeda, duhkhalayam, već je također i privremen, ashasvatam. Čak i ako želimo živjeti ovdje usred bijeda, materijalna priroda nam to neće dozvoliti. Primorat će nas da promijenimo tijelo i uđemo u drugu atmosferu punu bijednih uvjeta.
Iluzija i samospoznaja
Razlika između samospoznaje i materijalne iluzije je u znanju da su privremena ili prividna nametanja materijalne energije u obliku grubih i suptilnih tijela površni prekrivači osobenog bića. Prekrivači nastaju zbog neznanja koje nikada ne postoji u osobi Boga. Uvjerijivo poznavanje toga se naziva oslobođenje ili viđenje Apsolutnoga. To znači kako je savršena samospoznaja omogućena primjenom božanskog ili duhovnog života. Samospoznaja znači postati ravnodušan za potrebe grubih i suptilnih tijela i ozbiljno obavljati djelatnosti duše. Od duše dolazi podsticaj za djelatnosti koje postaju prividne zbog neznanja o pravom položaju duše. Neznanjem se interes duše, samointeres, shvaća kao interes grubog i suptilnog tijela i zbog toga se sve djelatnosti pokvare, život za životom. Međutim, kad čovjek upozna dušu pravilnom kulturom, djelatnosti duše počinju. Prema tome, čovjek koji je zaokupljen djelatnostima duše naziva se jivan-mukta ili oslobođena osoba čak i u uvjetovanom postojanju.
Ovaj savršeni stadij samospoznaje ne postiže se umjetnim sredstvima, već pod božjom zaštitom, koji je uvijek transcendentalan. U Bhagavad-giti, Bog kaže da je prisutan u svačijem srcu i od Njega dolazi svo znanje, sjećanje i zaborav. Kad živo biće želi biti uživatelj materijalne energije (prividnih pojava), Bog prekriva živo biće tajanstvenošću zaborava i tako živo biće pogrešno shvaća kako je njegov vlastiti identitet grubo tijelo i suptilan um. Njegovanjem transcendentalnog znanja, kad živo biće moli Boga za oslobođenje od okova zaborava, On svojom bezuzročnom milošću otklanja iluzorni veo živog bića koje tako spoznaje svoje vlastito osobeno biće. Tada otpočinje služiti Boga u svom vječnom prirodnom položaju pošto postane oslobođeno od uvjetovanog života.
Bhagavata Purana
Srimad Bhagavatam (Bhagavata Purana), ili jednostavno Bhagavatam, često se naziva Biblijom vaišnavizma, najstarije i najraširenije indijske tradicije. Bhagavatam je veliko povijesno enciklopedijsko djelo koje obuhvaća širok spektar znanja, uključujući povijest, psihologiju, politiku, kozmologiju metafiziku i teologiju. Ralph Waldo Emerson, američki transcendentalist iz 19-tog stoljeća nazvao ju je “Knjigom koja se čita na koljenima…”
Vaišnavska tradicija poučava kako je duboko znanje Bhagavatama izvorno Bog prenio Brahmi na početku stvaranja. Brahma je esenciju znanja prenio Naradi, a Narada ga je prenio Vyasi, koji je sakupio i zapisao Vede. Vyasina je uloga u povijesnom širenju ‘prvobitnog znanja’ vrlo bitna. Rečeno je kako je podijelio vječno znanje Veda u četiri kategorije. Nakon toga je sažeo esenciju te četiri Vede u aforizme poznate kao Vedanta-sutre. Međutim, nakon tog velikog posla, Vyasa je još uvijek osijećao neko nezadovoljstvo jer je u cijelom kompiliranju, kategoriziranju i sažimanju vedske literature, zanemario osobni aspekt Apsolutne Istine. To je i potvrdio njegov duhovni učitelj Narada, koji mu je rekao da će biti zadovojan tek kada opiše imena, oblike i djelatnosti Krišne, Božanske Osobe.
Srimad Bhagavatam je izvorno sanskritsko djelo zapisano prije više od 5000 godina.
Naručite svoj primjerak Srimad Bhagavatama
ISKCON Centar Split nudi vam izdanje “Srimad Bhagavatama 1. pjevanje – Stvaranje” s prijevodom i komentarima Sri Srimad A.C Bhaktivedante Swamija Prabhupade, cijenjenog indijskog učitelja vedske mudrosti, po cijeni od 160 kn plus troškovi poštarine.
Riječ je o knjizi s preko 1080 stranica s tvrdim uvezom, izvornim sanskritskim strofama, prijevodom riječi i komentarima te ilustracijama u boji.
Jedan dio ove drevne visoko filozofske knjige kronološki se nastavlja na događanja iz Bhagavad-gite.
Neke od teme prvog pjevanja (od ukupno 12), ujedno i jedinog prevedenog na hrvatski jezik uključuju: poimanje Boga i Apsolutne Istine, izvor materijalne energije, moć mantri, purusa inkarnacije, opis kozmičkog oblika, kratak opis različitih inkarnacija, početak doba Kali, značenje duhovnog učitelja…
Knjigu možete naručiti direktno preko našeg portala, kontaktom na e-mail [email protected].
