Obrazovanje i znanje nikada ne bi trebali biti upotrebljeni za jednostavno ispunjenje naše pohlepe. Kada ljudi koriste znanje koje primaju kako bi zadovoljili svoju pohlepu, društvo se na kraju nađe u velikom kaosu. Je li to ono što želimo?
Naša je svjesnost po prirodi vječna, puna znanja i puna radosti. U stvarnom radosnom stanju temeljenom na istini, ne može biti pohlepe. Prava radost i ljubav se uvijek želi podijeliti sa svima. Priroda ljubavi je dijeljenje, priroda pohlepe je uzimanje.
Pravo zadovoljstvo leži u dijeljenju ljubavi našeg srca. Ta ljubav već postoji u našim srcima. Ali naša svjesnost je nečista. Mi nismo svjesni tko smo. Kroz proces pročišćenja, naša svjesnost postaje bistra i prozirna. Kroz takvu ‘prozirnu’ svjesnost, možemo iskusiti Boga u svakom trenutku. A kada doživljavamo Boga u svakom trenutku, mi realiziramo, nije da osijećamo ili vjerujemo ili mislimo, već realiziramo da, bilo da netko Boga naziva Alah ili Jehova ili Krišna ili Rama ili Buda, postoji samo jedan Bog, koji je vrhovni objekt ljubavi i izvor svega što postoji.
