Problem je što ljudi sa sindromom Petra Pana nemaju sposobnost da ga prepoznaju u sebi. Oni su u ovoj situaciji veći dio svog života i ne znaju drugi način.
Možda znate priču o Petru Panu, dječaku koji živi u magičnom mjestu zvanom Nigdjezemska, gdje nikada ne mora odrasti. Koliko god divno bilo da nikada ne morate plaćati račune ili zakazivati pregled kod doktora, u životu je važno postati odgovorna odrasla osoba. Ljudi sa sindromom Petra Pana imaju tendenciju da izbjegavaju sve one obaveze i odgovornosti koje zrelost nosi sa sobom.
Sindrom Petra Pana je termin koji se koristi za opisivanje odrasle osobe koja je emocionalno i socijalno nezrela. To je metafora temeljena na konceptu neodrastanja i zarobljavanja u djetinjstvu.
Sindrom Petra Pana nazvan je po dječaku koji nikada nije odrastao i prvi put ga nalazimo u knjizi psihoanalitičara Dan Kileya iz 1983. godine “Sindrom Petra Pana: Muškarci koji nikada nisu odrasli”. Termin opisuje fenomen odraslih koji stare fizički, ali ne i emocionalno. Kiley se u svom istraživanju fokusirao na muškarce, ali sindrom Petra Pana je zastupljen i kod žena i kod muškaraca.
Odrasli sa sindromom Petra Pana izbjegavaju osobne i profesionalne odgovornosti odraslog doba jer im nisu dorasli. Sindrom Petra Pana nije službena dijagnoza ili stanje mentalnog zdravlja koje priznaje Svjetska zdravstvena organizacija ili Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5). Ipak, pomaže da se uoče emocionalne nezrelosti koje možemo vidjeti kod ljudi oko nas ili kod nas samih.
Karakteristike sindroma Petra Pana
Problemi s dugoročnim planovima: Ovi pojedinci više vole “živjeti za danas” i pokazuju malo interesa za dugoročne planove. Tako da se ponašaju kao djeca ili tinejdžeri koji ne moraju razmišljati previše dugoročno.
Nemogućnost uspostavljanja dugoročne veze: Teško je nekome sa sindromom Petra Pana da bude i u dugoročnoj romantičnoj vezi. Njihov stil privrženosti je sve samo ne siguran i nisu u stanju da se emocionalno posvete nekom drugom. Oni pokazuju znakove emocionalne nedostupnosti, kao što su nespremnost da definiraju odnose ili stalno mijenjaju partnera. Nisu dovoljno emocionalno zreli da bi mogli uspostaviti duboku intimnu vezu s drugom osobom.
Oni se oslanjaju na druge ljude da se brinu o njima: Netko sa sindromom Petra Pana može biti okarakteriziran time što je i dalje vrlo ovisan o svojim roditeljima ili obitelji. Oni ne mogu ništa učiniti da im pomognu na bilo koji smislen način ili se ne mogu istinski odvojiti od svojih obitelji.
Nema interesa za osobni rast: Kako starite, rastete i kao osoba. Ali ako je prisutan sindrom Petra Pana, onda nema razloga za odrastanje: ljudi s ovim karakteristikama uživaju u životu kao tinejdžeri i ne vide ništa loše u tome.
Teško donošenje odluka: Prosječna osoba donosi ogroman broj odluka svakog dana. To je važan dio zrelosti. Netko sa sindromom Petra Pana, međutim, može to izbjeći tako što će netko drugi preuzeti vodstvo. Potpuno su paralizirani kada je u pitanju donošenje odluke.
Problemi s novcem: Nerazborito troše novac i imaju druge probleme s financijama. Za nekoga sa sindromom Petra Pana, organiziranje i praćenje osobnih financija nije važan zadatak. Možda čak i nešto što izbjegavaju – sve dok njihov račun nema negativan saldo.
Izbjegavanje sukoba i konfrontacija: Netko sa sindromom Petra Pana ima emocionalnu zrelost djeteta koje ne zna izraziti i svjesno raditi sa svojim emocijama. Kada su u pitanju sukobi i konfrontacije, oni ih izbjegavaju što više mogu. Ponekad bježe od stvarnosti (igre, televizija, telefon, alkohol), a ponekada se nadure kao tinejdžeri i lupaju vratima po kući.
Zanemarivanje kućnih poslova: Stan im je kaotičan, prljav i pretrpan. Njima red nije važan, kao što nije važan ni malom djetetu.
Što uzrokuje sindrom Petra Pana?
Neki stručnjaci vjeruju da sindrom Petra Pana izazivaju previše zaštitnički nastrojeni roditelji. Roditelji moraju podržavati i njegovati svoju djecu, ali je neophodno i da dijete stekne samopouzdanje koje mu omogućava da stane na svoje noge i nauči preuzeti odgovornost. Kako djeca rastu, trebaju naučiti nositi se s problemima i rješavati ih.
Recimo da ste imali roditelje koji su bili kao „helikopteri“, odnosno uvijek su bili tu i sve vrijeme uključeni u vaš život. Vodili su računa o svemu i bili previše zaštitnički nastrojeni. Možda su vas bodrili i štitili, ali su također stvorili klimav temelj za vaše odraslo Ja. Dakle, osjećali ste se nesigurno ili uznemireno kada je došlo vrijeme da počnete preuzimati odgovornost za sebe.
S druge strane spektra su roditelji koji zanemaruju ili zlostavljaju svoju djecu – strah i nesigurnost kroz odrastanje se mogu manifestirati kod odrasle osobe tako da ona nikada nije sigurna u sebe i plaši se da ne uradi nešto pogrešno pa radije izbjegava sve.
A ako ste došli iz kuće s ekonomskim ili emocionalnim problemima, gdje nikada niste naučili kako da rukujete novcem ili odnosima, ideja da ostanete u istoj situaciji kao odrasla osoba je vrlo privlačna.
Na kraju krajeva, sve ovisi od toga što ste naučili kao dijete i kakve su vam temelje postavili roditelji ili staratelji.
Kako se nositi sa sindromom Petra Pana?
Problem je što ljudi sa sindromom Petra Pana nemaju sposobnost da ga prepoznaju u sebi. Oni su u ovoj situaciji veći dio svog života i ne znaju drugi način.
Ako shvatite da vam se događa „Petar Pan“ ili da vaš bezbrižan način života prodire u druga područja vašeg života i izaziva ozbiljne probleme u vašim vezama, profesionalnom životu ili općem blagostanju, stručnjaci predlažu da započnete terapiju.
Oslobodite mjesta radoznalosti i saznajte koji je razlog za pravac koji ste preuzeli.
