Ljudski oblik života dobiva se nakon mnogo milijuna godina evolucije. Trebamo imati na umu da prema Padma Purani postoji 8.400.000 vrsta života. Život počinje s vodenim životinjama, jer iz vedske književnosti saznajemo da je na početku stvaranja cijeli planet bila uronjen u vodu. Ovaj materijalni svijet sastoji se od pet grubih elemenata – zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Osim njih, postoje tri suptilna elementa – um, inteligencija i ego. Iza tih zavjesa, nalazi se duhovna duša, koju prekriva tih osam elemenata. Taj podatak nalazimo u Bhagavad-giti.
Ljudska bića nisu jedina živa bića koja imaju duhovnu dušu. Svi smo mi duhovne duše – zvijeri, ptice, gmizavci, kukci, drveće, biljke, vodene životinje itd. Duhovna je duša prekrivena različitom odjećom, kao što neki od vas nose bijelu odjeću, neki zelenu, a neki crvenu. Ali nas ne zanima odjeća; nas zanimate vi kao duhovne duše. U Bhagavad-giti (5.18) je rečeno:
vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini
suni caiva svapdke ca panditah sama-darsinah
„Ponizni mudraci, zahvaljujući istinskom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse.”
Mudrac ne pravi nikakvu razliku na temelju boje, inteligencije ili vrste. Svako živo biće vidi kao malu česticu duhovne duše. Rečeno je:
kesagra-sata-bhagasya
satamsah sadrsatmakah
jivah suksma-svarupo ‘yam
sankhyatito hi cit-kanah
„Postoji bezbroj čestica duhovnih atoma koji su deset tisuća puta manji od vrha vlasi kose.”
Budući da nemamo instrument kojim bismo mogli izmjeriti veličinu duhovne duše, ona se mjeri na ovaj način. Drugim riječima, duša je toliko mala da je manja od atoma. Ta je sićušna čestica u vama, u meni, u slonu, u ogromnim životinjama, u ljudima, u mravu, u drvetu, svuda. Međutim, znanost ne može procijeniti veličinu duše, kao što liječnici ne mogu pronaći dušu u tijelu. Zbog toga materijalistički znanstvenici zaključuju da duša ne postoji, ali to nije točno. Duša postoji. Živo se tijelo razlikuje od mrtvoga po prisutnosti duše. Čim duša napusti tijelo, tijelo umire. Nema nikakvu vrijednost. Svaki znanstvenik i filozof, bez obzira na svoju veličinu, mora priznati da tijelo umire čim duša napusti tijelo. Postaje bezvrijedno i mora se baciti. Trebamo pokušati to shvatiti; duša je dragocjena, ne tijelo. Seljenje duše objašnjeno je u Bhagavad-giti (2.22):
vasamsi jirnani yatha vihaya
navani grhnati naro ‘parani
tatha sarirani vihaya jirnany
anyani samyati navani dehi
„Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.”
Kad odijelo postane staro, odbacujemo ga i uzimamo drugo. Slično tome, duša mijenja odjeću po svojoj želji. Kao sastavni djelić Boga, duša posjeduje božanske odlike. Bog je vrhovna volja, vrhovna moć i vrhovno neovisno biće, a mi, kao Njegovi sastavni djelići, posjedujemo sve te odlike u sićušnoj mjeri. Imamo volju, misli, osjećaje i želje. U Vedama je rečeno da je Bog vrhovna životna sila (cetanas cetananam). On opskrbljuje sva živa bića svime što im je potrebno.
Postoji bezbroj živih bića; nema kraja njihovom broju. Međutim, Bog je jedan. On je živ, kao i mi, ali mi smo sićušni djelići te životne sile. Na primjer, čestica zlata iste je prirode kao rudnik zlata. Ako kemijski analiziramo kapljicu vode, u njoj ćemo naći sve sastojke koji se mogu naći u ogromnom oceanu. Isto tako, mi se, kao sastavni djelići Boga, ne razlikujemo od Njega. Ta božanska čestica, duša ili životna sila, seli se iz tijela vodenih životinja u tijela drveća i biljaka, zatim u tijela kukaca i gmizavaca i potom u tijela ptica i zvijeri. Darwinova teorija o evoluciji samo djelomično objašnjava seljenje duše. Darwin je jednostavno uzeo podatke iz vedskih spisa, ali nije imao predodžbu o duši. Za razliku od Darwinove teorije, vedski spisi objašnjavaju da se duša seli iz tijela vodenih životinja u tijela biljaka i drveća, zatim u tijela kukaca, ptica, životinja i ljudi, a unutar ljudskog života napreduje od neciviliziranog do civiliziranog života. Civilizirani život ljudskog bića predstavlja vrhunac evolucije. Tu je raskrižje: s te točke možemo ponovno skliznuti u kružni proces evolucije ili se možemo uzdignuti na nivo pobožna života. Izbor je na nama. Na to ukazuje Bhagavad-gita.
U ljudskom obliku života svijest je razvijena; zato ne bismo trebali protratiti svoj život poput mačaka, pasa i svinja. To je uputa. Premda je ovo tijelo uništivo, kao i tijelo psa ili mačke, u njemu možemo dostići najviše savršenstvo. U tome je razlika. Mi smo sastavni djelići Boga, ali na neki smo način pali u ovo materijalno stanje života. Sada moramo evoluirati na takav način da se možemo vratiti kući, Bogu. To je najviše savršenstvo.
Osim ovog svijeta, postoji drugi, duhovni svijet. U Bhagavad-giti (8.20) je rečeno:
paras tasmat tu bhavo ‘nyo
‘vyakto ‘vyaktat sanatanah
yah sa sarvesu bhutesu
nasyatsu na vinasyati
„A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva uništena. Kada sve u ovom svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav jest.”
U materijalnoj prirodi, sve se stvara, ostaje neko vrijeme, proizvodi popratne proizvode, slabi i na kraju nestaje. Naša su tijela stvorena u određenom trenutku spolnim odnosom. Sjeme oca emulgira i poprima oblik zrna graška, a živo biće ili duša uzima utočište u tom obliku. Uzevši tako utočište, razvija ruke, noge, oči itd. Taj se razvoj dovršava u sedmome mjesecu, a u devetome ljudsko biće izlazi iz maternice. Dijete se razvija zbog prisutnosti duše. Ako duša nije prisutna, nema razvoja i dijete se rađa mrtvo. Možemo uzeti mrtvo tijelo i sačuvati ga u kemikalijama, ali ono se neće razviti. Razvoj predstavlja promjenu tijela. Svi smo imali tijela beba, ali ta tijela više ne postoje. Tijelo bebe razvija se u tijelo djeteta, tijelo djeteta u tijelo dječaka, tijelo dječaka u tijelo mladića, a tijelo mladića u tijelo starca. Na kraju, tijelo potpuno nestaje. Cijela kozmička manifestacija, ogromni oblik ovog materijalnog svijeta, također podliježe tom procesu. Stvara se u određenom trenutku, razvija, održava i u određenom trenutku uništava.
To je priroda materijalnog svijeta. Očituje se u određeno vrijeme i ponovno iščezava (bhutva bhutva pralayate). Riječ bhava znači „priroda”. Osim ove, postoji druga, vječna priroda, koja nikad ne biva uništena. Kao jive, duhovne duše, mi smo također vječni. To je potvrđeno u Bhagavad-giti (2.20):
na jayate mriyate va kadacin
nayam bhutva bhavita va na bhuyah
ajo nityah sasvato ‘yam purano
na hanyate hanyamane sarire
„Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća, i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.”
Kao što se Bog ne rađa niti umire, mi, duhovne duše, ne rađamo se niti umiremo, ali kako mislimo „ja sam ovo tijelo”, smatramo da se rađamo i umiremo. Takvo se razmišljanje naziva maya, iluzija. Čim se oslobodimo tog iluzornog poistovjećivanja duše s tijelom, dostižemo nivo zvan brahma-bhuta. Kad osoba spozna aham brahmasmi, „ja nisam ovo tijelo, ja sam duhovna duša, sastavni djelić Vrhovnog Brahmana”, dostiže spoznaju Brahmana. Čim spozna Brahman, postaje sretna.
Zar nije tako? Ako jasno shvatite da se ne rađate i ne umirete, da ste vječni, zar nećete biti sretni? Da, nedvojbeno. Onaj tko je spoznao Brahman, tko je spoznao duhovno, više ne žudi niti jadikuje. Čitav svijet samo žudi i jadikuje. Materijalni život nije ništa drugo do spoj žudnje i jadikovanja. Žudimo za onim što nemamo i jadikujemo za onim što smo izgubili. To je naš materijalni život. Međutim, kad spoznamo da smo Brahman i sastavni djelić Svevišnje Božanske Osobe (Parabrahmana), nadići ćemo tu žudnju i jadikovanje.
Takozvano sveopće bratstvo i jedinstvo koje Ujedinjeni narodi nastoje ostvariti moguće je jedino na duhovnom nivou spoznaje Brahmana. Spoznaja Brahmana cilj je ljudskog života. Ne trebamo raditi kao mačke, psi i svinje. Svinja uvijek, dan i noć, pokušava pronaći izmet i kad ga pronađe i pojede, postaje seksualno uznemirena i ima seks, ne praveći pri tom nikakve razlike. Svinja će imati seksualni odnos sa svojom majkom, sestrom ili s bilo kim drugim i to je svinjski život. Međutim, spisi ukazuju da svrha ljudskog života nije težak rad namijenjen udovoljavanju osjetilima poput mačaka, pasa i svinja. Svrha mu je dostizanje spoznaje „ja ne pripadam ovome materijalnom svijetu, ja sam duhovna duša i vječan sam, ali sam na neki način pao u ovo uvjetovano stanje rođenja, starosti, bolesti i smrti.”
Ljudski oblik života namijenjen je pronalaženju rješenja za četiri materijalne bijede – rađanje, starenje, obolijevanje i umiranje. To je cilj ljudskog života. Samo pokušajte shvatiti da svrha ljudskog života nije veoma teško raditi poput svinja, udovoljiti osjetilima i iznenada umrijeti. Ljudi koji ne vjeruju u dušu nalaze se u najnesretnijem stanju. Ne znaju odakle su došli, niti kamo idu. Znanje o duši najvažnije je znanje, ali o njemu se ne raspravlja ni na jednom sveučilištu. Ali kako je građeno ovo tijelo? Po čemu se mrtvo tijelo razlikuje od živoga? Zašto je tijelo živo? U kojem se stanju nalazi tijelo i koja je njegova vrijednost? Danas nitko ne proučava ova pitanja, ali Bhagavad-gita pokušava obrazovati ljude tako da mogu shvatiti da nisu tijelo, već duhovne duše. Dužnost ljudskog bića razlikuje se od dužnosti mačaka i pasa.
Što se tiče duše, proces evolucije nastavlja se i mi se borimo za opstanak, za dostizanje vječnog života. Taj je vječni život moguć. Ako pokušate dati sve od sebe u ovom ljudskom obliku života, u sljedećem životu možete dobiti duhovno tijelo. Vaše duhovno tijelo već je u vama i razvit će se čim se oslobodite zagađenosti materijalnog postojanja. To je cilj ljudskog života. Ljudi ne znaju što je pravi samointeres; ne znaju da on leži u spoznaji „ja sam sastavni djelić Boga i moram se vratiti Bogu u Božje carstvo”.
Kao što mi ovdje imamo društveni život, Bog ima društveni život u duhovnom carstvu. Možete Mu se tamo pridružiti. Kad ovo tijelo umre, nećete postati praznina. Ne. To je pogrešno shvaćanje. U Bhagavad-giti (2.12) Krišna je rekao Arđuni na bojnom polju Kurukšetri:
na tv evaham jatu nasam
na tvam neme janadhipah
na caiva na bhavisyamah
sarve vayam atah param
„Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati.”
Proces dostizanja vječnog života je lak, ali istovremeno i veoma težak. Težak je, jer ljudi u početku ne vjeruju u seljenje duše. Međutim, ako jednostavno prihvatimo znanje od autoriteta, proces postaje veoma jednostavan. Mi prihvaćamo znanje od Krišne, najsavršenijeg bića, a ne od običnog bića uvjetovanog zakonima materijalne prirode. Znanje primljeno od uvjetovanog bića sigurno je nepotpuno.
Što su nedostaci uvjetovane duše? Sigurno čini greške, sigurno podliježe iluziji, sigurno vara druge i sigurno ima nesavršena osjetila. Ne možemo steći savršeno znanje, jer želimo varati druge i jer imamo nesavršena osjetila. Premda su naša osjetila nesavršena, veoma smo ponosni na svoje oči i želimo sve vidjeti. Zato pitamo: „Možete li mi pokazati Boga?” Ustvari, odgovor je da. Zašto ne možete vidjeti Boga u svakom trenutku? Krišna Kaže, raso ‘ham apsu kaunteya: „Ja sam okus vode.” Svatko pije vodu i ona ima okus. Misleći o tom okusu kao o Bogu, započinjemo proces spoznaje Boga. Krišna također kaže prabhasmi sasi-suryayoh: „Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca.” Svaki dan vidimo sunčevu svjetlost i mjesečinu. Ako razmišljamo o tome kako Sunce i Mjesec šire svoju svjetlost, na kraju ćemo dostići Boga. Ima mnogo sličnih primjera. Ako želite biti svjesni Boga i spoznati Boga, to nije teško. Jednostavno trebate slijediti propisane procese.
U Bhagavad-giti (15.55) rečeno je tato mam tattvato jnatva. Moramo pokušati istinski shvatiti Boga. Njegovu pojavu, nestanak i djelatnosti. Kad shvatimo istinu o Njemu, odmah ulazimo u Božje carstvo. Onaj tko je spoznao Boga, Krišnu, po napuštanju tijela ne vraća se ponovno u ovaj svijet da bi prihvatio još jedno materijalno tijelo. Krišna kaže mam eti: „On dolazi k Meni.” To je naš cilj. Zato ne bismo trebali tratiti svoje vrijeme živeći kao mačke i psi. Trebamo živjeti udobno, ali istodobno biti svjesni Boga. To će nam pomoći da postanemo sretni. Ako ne spoznamo Boga i ne postanemo svjesni Boga, nećemo steći mir i sreću. Put dostizanja mira i sreće opisan je u Bhagavad-giti.
Ako zaista želite shvatiti Boga, to je veoma lako. Bog je vlasnik svega. Isavasyam idam sarvam. Nažalost, mi mislimo „ja sam vlasnik”. U Africi, na primjer, Britanci su nekad tvrdili da su vlasnici, a sada to tvrde afrikanci – tko zna što će se dogoditi u budućnosti? Ustvari, nitko ne zna tko je pravi vlasnik. Zemlja je tu i ona pripada Bogu, ali mi mislimo: „Ja sam vlasnik. Ovo je moj posjed.” Amerika je postojala prije dolaska Europljana, ali sada Amerikanci misle: „Mi smo vlasnici”. Slično tome, prije njih, Indijanci su mislili: „Mi smo vlasnici”. Činjenica je da nijedan čovjek nije pravi vlasnik; vlasnik je Bog.
isavasyam idam sarvam
yat kirh ca jagatyam jagat
tena tyaktena bhunjitha
ma grdhah kasya svid dhanam
„Sve živo i neživo u svemiru pripada Gospodinu i nalazi se pod Njegovom upravom. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je nužno potrebno, što je odvojeno kao naš dio. Ne bismo trebali prihvatiti ništa drugo, znajući dobro kome ono pripada.” (Išopanišada 1)
Ta spoznaja nedostaje. Krišna izjavljuje da je vlasnik svih oblika života – američkih, afričkih, mačaka, pasa, drveća itd. – jer je pravi vlasnik i vrhovni otac. Ako jednostavno to spoznamo, spoznat ćemo Boga. Zapravo, ako spoznamo Boga kao što je propisano u ovlaštenim knjigama i vedskim spisima, vidjet ćemo da više neće biti svađa između ove i one strane. Sve će biti mirno. Svatko ima pravo koristiti Božju imovinu, kao što sin ima pravo živjeti na račun svoga oca. U spisima je rečeno da se čak i maloj životinji u kući mora dati hrane. To je duhovni komunizam. Nitko ne treba ostati gladan, čak ni zmija. Uvijek se bojimo zmija, ali ako zmija živi u našoj kući, dužni smo pobrinuti se da i ona ima hrane. To je koncepcija svjesnosti Boga, samah sarvesu bhutesu. Osoba utemeljena na transcendentalnom nivou jednako se ophodi prema svim živim bićima. Bhagavad-gita naglašava da osoba koja svako živo biće vidi jednakim očima, kao sastavni djelić Svevišnjega Gospodina, započinje život predanosti.
Bog je vrhovni vlasnik, a mi smo svi Njegovi sinovi ili sluge. Zato se trebamo posvetiti služenju Gospodina, kao što je preporučeno u Bhagavad-giti. Čim shvatimo da je Bog vlasnik svega, svi svjetski problem odmah će biti riješeni. Za to je potrebno neko vrijeme. Ne očekuje se da će svi shvatiti ovu uzvišenu filozofiju, ali ako je inteligentni ljudi u svakoj zemlji pokušaju shvatiti, to će biti dovoljno. U Bhagavad-giti (3.21) rečeno je:
yad yad acarati sresthas
tat tad evetaro janah
sa yat pramanam kurute
lokas tad anuvartate
„Sve što velik čovjek čini, obični ljudi slijede. Kakav god da primjer postavi svojim uzoritim djelovanjem, čitav ga svijet slijedi.”
Zato molimo najinteligentnije ljude u svijetu da shvate filozofiju Bhagavad-gite Kakva Jest i pokušaju je rasprostraniti po čitavom svijetu! Hvala vam!
Naručite svoj primjerak Bhagavad-gite
Za Hrvatsku
ISKCON Centar Split nudi vam izdanje Bhagavad-gite s prijevodom i komentarima Sri Srimad A.C Bhaktivedante Swamija Prabhupade, cijenjenog indijskog učitelja vedske mudrosti, po cijeni od 150 kn plus troškovi poštarine. Riječ je o knjizi s preko 800 stranica s tvrdim uvezom, izvornim sanskritskim strofama, prijevodom riječi i komentarima te ilustracijama u boji.
U tijeku je akcija u kojoj ćete dobiti na poklon još jednu knjigu, a možete izabrati između “Sri Isopanisade”* i “Život nastaje iz života”** koje su manje po dimenzijama, ali ništa manje vrijedne po sadržaju.
Knjigu možete naručiti direktno preko našeg portala ispunjavanjem niže navedenog obrasca ili kontaktom na e-mail [email protected].
Cijena poštarine je oko 30 kuna.
Obrazac za narudžbu
Greška: Kontakt obrazac nije pronađen.
Za Srbiju
Izdanje Bhagavad-gite, s komentarima istog autora, ali na srpskom jeziku, uz razliku što su u ovom izdanje izbačeni sanskritski izvorni tekstovi s prijevodom riječ po riječ, možete naručiti po cijeni od 700 din plus troškovi poštarine. Knjiga je također ukoričena u tvrde korice.
Knjigu možete naručiti direktno preko našeg portala, kontaktom na e-mail [email protected].
* Sri Isopanisada
97 stranica, meki uvez
U ovoj knjizi saznajemo da je krajnji uzrok problema suvremenog društva neprihvaćanje Vrhovne Osobe, koja je vlasnik i upravitelj svega. Šri Išopanišada, zapisana prije nekoliko tisuća godina, na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.
**
Život nastaje iz života
268 stranica s 8 slika u boji, meki uvez
Ova će knjiga otvoriti oči ljudima koji svaku izjavu suvremenih znanstvenika prihvaćaju kao provjerenu, dokazanu istinu. U njoj se jedan od najvećih filozofa i učenjaka ovog stoljeća, Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, na improvizirani, ali briljantan način, kritički osvrće na neke od vladajućih teorija i pretpostavki suvremene znanosti i znanstvenika. Srila Prabhupadine živopisne analize razotkrivaju skrivene, neosnovane pretpostavke na kojima počivaju današnja učenja o porijeklu i svrsi života.