Ostajanje u destruktivnom odnosu nije znak snage, već opasna iluzija da će se stvari promijeniti.
Život u strahu: Kada odluka o odlasku postaje pitanje opstanka
Sve više žena iako ima sve više i muškaraca u zapadnom djelu Europe, živi u strahu od reakcije svojih partnera, svjesni da su slučajevi obiteljskog nasilja u porastu. Iako se najčešće govori o ženama kao žrtvama, istraživanja pokazuju da i muškarci mogu biti izloženi fizičkom, emocionalnom i psihološkom nasilju od strane partnerica, pri čemu im je često teže potražiti pomoć zbog društvenih predrasuda i nedostatka podrške.
Strah nije iracionalan; on je odgovor na realne prijetnje koje proizlaze iz toksičnih odnosa. Kad su u pitanju žene, mnoge od njih ostaju u takvim brakovima i/ili vezama ne zato što žele, već zato što se boje što će se dogoditi ako odu. Prijetnje, fizičko nasilje i kontrola često eskaliraju kada partner osjeti da gubi moć. Osim toga, mnoge žene strahuju da će ostati bez financijske sigurnosti, osobito ako su financijski ovisne o suprugu i/ili imaju djecu te nisu imale priliku izgraditi vlastitu neovisnost ili ne zarađuju dovoljno.
Slično tome, muškarci koji su žrtve nasilja od strane partnerica često nailaze na nerazumijevanje i minimaliziranje njihovih iskustava, što ih može dodatno obeshrabriti u potrazi za izlazom iz nasilnog odnosa, što sve češće možemo vidjeti u tragičnim slučajevima nasilja koji završavaju teškim povredama ili smrću. Statistike pokazuju da je trenutak prekida ili napuštanja nasilnog partnera jedan od najrizičnijih perioda za žrtvu, jer zlostavljači tada često eskaliraju agresiju kako bi zadržali kontrolu.
Upravo zato mnogi ostaju u destruktivnim vezama, dakle, ne zato što ne prepoznaju nasilje, već zato što su svjesni opasnosti koja prijeti ako pokušaju otići.
Metode zastrašivanja u toksičnim brakovima
Toksični odnosi često se temelje na dinamici moći i kontrole, gdje jedan partner koristi različite manipulativne strategije kako bi dominirao nad drugim. Zastrašivanje, emocionalna ucjena i prebacivanje krivnje samo su neki od načina na koje zlostavljači održavaju svoju poziciju moći, stvarajući atmosferu straha i nesigurnosti.
U takvim odnosima najčešće je riječ o osobama s poremećajem ličnosti, osobito onima koji imaju izražene narcisoidne ili antisocijalne crte. Takvi pojedinci često nemaju razvijenu empatiju, ne preuzimaju odgovornost za vlastite postupke i projiciraju krivnju na partnera. Ono što ih čini posebno opasnima jest činjenica da nisu svjesni svog destruktivnog ponašanja – vjeruju da su u pravu i da su njihovi postupci opravdani.
Osobe s poremećajima ličnosti, osobito narcisoidnim ili antisocijalnim crtama, koriste različite metode kako bi održale kontrolu nad partnerom. Istraživanja (ref. Jacobson, N. S., & Gottman, J. M. (1998). When Men Batter Women: New Insights into Ending Abusive Relationships) – pokazuju da zlostavljači često pristaju na bračna savjetovanja, ali se u suštini ne mijenjaju, već koriste terapeutski proces kao sredstvo manipulacije kako bi održali moć i kontrolu nad partnerom. Evo na koje sve načine:
- Emocionalnim omalovažavanjem – stalnim ponižavanjem, uvjeravanjem da nije vrijedna i da bez partnera ne bi mogla preživjeti.
- Manipulacijama i gaslightingom – izvrtanjem stvarnosti kako bi povjerovala da je ona problem, da umišlja i pretjeruje.
- Financijskom ucjenom – prijetnjama da će ostati bez ičega ako se suprotstavi.
- Prijetnjama razvodom – iako ne želi napustiti brak, partner koristi razvod kao sredstvo kontrole i zastrašivanja.
- Emocionalnom distancom – nedostatkom empatije prema partnerici i djeci, gdje su njegove potrebe uvijek prioritet.
Neurobiološka osnova poremećaja ličnosti
Dosta sam proučavala kroz studij i zapravo čitavo vrijeme proučavam – kakav je zapravo mozak osoba s poremećajem ličnosti, koji najčešće prolaze ispod radara i ostaju nedijagnosticirani maltretirajući druge ljude oko sebe. Znanstvena istraživanja potvrdila su specifične neurobiološke razlike koje objašnjavaju njihovo ponašanje.
Istraživanja su otkrila smanjenu aktivnost u prefrontalnom korteksu, području odgovornom za impulse, samo refleksiju i donošenje moralnih odluka (Raine, 2013.,”The Anatomy of Violence: The Biological Roots of Crime”). Istodobno, amigdala tj centar za emocije i prepoznavanje tuđih osjećaja – kod njih može biti hiperaktivna ili disfunkcionalna, što dovodi do problema s regulacijom emocija i empatijom (Blair, R. J. R. (2005). Applying a Cognitive Neuroscience Perspective to the Disorder of Psychopathy).
Stoga upravo ove neurološke nepravilnosti objašnjavaju zašto osobe s ovim poremećajima ne prepoznaju vlastito destruktivno ponašanje. Nedostatak funkcionalne introspekcije i tendencija ka vanjskoj atribuciji krivnje čine ih otpornima na promjene, čak i kada su suočeni s posljedicama svojih djela. Njihovo ponašanje prema drugima karakterizira instrumentalna manipulacija – koriste ljude kao sredstva za postizanje vlastitih ciljeva, pri čemu je emocionalna povezanost površna ili potpuno odsutna (Hare, R. D. 1999., ”Without Conscience: The Disturbing World of the Psychopaths Among Us”).
Skriveno zlostavljanje: Manipulacija, ucjene i strah u braku
Mnogi oblici emocionalnog zlostavljanja ostaju nevidljivi, jer ne ostavljaju fizičke tragove, ali posljedice mogu biti jednako razorne. Skriveno zlostavljanje podrazumijeva stalno narušavanje partnerove psihološke stabilnosti kroz manipulaciju, izolaciju i prijetnje.
Zlostavljač može koristiti prijetnje samoozljeđivanjem kako bi spriječio partnericu da ga napusti ili je može uvjeriti da će, ako ode, uništiti njezin ugled, odnose s obitelji i financijsku sigurnost. Ove su taktike izrazito djelotvorne jer ženu stavljaju u poziciju da vjeruje kako nema izlaza.
Zašto žene ostaju u disfunkcionalnim brakovima?
Mnoge žene ostaju u toksičnim vezama zbog kombinacije emocionalnih, psiholoških i praktičnih razloga. Strah od nepoznatog, osjećaj krivnje, pritisak društva i financijska ovisnost često su presudni faktori.
Neke žene su odrasle u obiteljima u kojima je nasilje bilo normalizirano pa im je teško prepoznati destruktivne obrasce. Također, nisko samopouzdanje i uvjerenje da nisu sposobne preživjeti bez partnera dodatno ih zadržavaju u vezi.
Profil žena koje ostaju u ovakvim odnosima
Žene koje ostaju u toksičnim brakovima često su emocionalno iscrpljene, s narušenim samopouzdanjem. Mnoge od njih su empatične osobe koje vjeruju da mogu pomoći partneru da se promijeni.
Često su podložne manipulaciji, jer su odrastale u okruženjima u kojima su naučile da je njihova vrijednost vezana uz žrtvovanje za druge. Strah od samoće i egzistencijalna nesigurnost dodatno otežavaju odlazak iz takvog odnosa.
Djeca u sjeni toksičnog braka: Dugoročne posljedice odrastanja u strahu
Djeca koja odrastaju u okruženju ispunjenom strahom i manipulacijom nose dugotrajne emocionalne posljedice. Često razvijaju anksioznost, nisko samopouzdanje i teškoće u uspostavljanju zdravih odnosa u odrasloj dobi. Odrastaju s unutarnjim konfliktima između lojalnosti prema roditeljima i želje za bijegom iz disfunkcionalne dinamike.
Ako ne dobiju pravovremenu podršku, mogu ponavljati iste obrasce u vlastitim vezama, nesvjesno birajući partnere koji reflektiraju poznatu toksičnu dinamiku. Ključno je prepoznati ove posljedice i osigurati im sigurnost i psihološku podršku kako bi mogli razviti zdrave obrasce ponašanja i odnosa.
Kako se osloboditi toksičnog braka?
Mnoge žene, nakon godina trpljenja, osjete potrebu za izlaskom iz destruktivnog odnosa, ali ih strah od posljedica paralizira. Ipak, postoje konkretni koraci koji mogu pomoći:
- Postepeno jačanje neovisnosti – emocionalne, financijske i društvene. Male promjene vode ka većoj autonomiji.
- Pravovremena pravna informiranost – poznavanje vlastitih prava i zakonskih mogućnosti.
- Izgradnja podrške – oslanjanje na bliske osobe, stručne savjetnike i grupe podrške.
- Ne reagirati na manipulacije – agresor traži reakciju kako bi nastavio igru moći. Odbijanjem sudjelovanja u toj dinamici može ga se oslabiti.
Ostajanje u toksičnom braku – put prema bolesti i gubitku sebe
Ostajanje u destruktivnom odnosu nije znak snage, već opasna iluzija da će se stvari promijeniti. Znanstvena istraživanja pokazuju da dugotrajna izloženost stresu, strahu i emocionalnom zlostavljanju može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući depresiju, anksioznost, kroničnu nesanicu, visok krvni tlak i srčane bolesti.
Znam osobno jako puno žena pa i onih u mlađoj dobi, koje su razvile autoimune poremećaje (lupus, reumatoidni artritis, Hashimoto, psorijaza, multipla skleroza…) kao rezultat stalnog stresa i nemoći, pri čemu se kronični stres povezuje s poremećajem imunološkog sustava, upalnim procesima i pogoršanjem simptoma postojećih bolesti.
Također želim dodati da iako izravna uzročno-posljedična veza između obiteljskog nasilja i razvoja karcinoma nije dovoljno istražena, poznato je da kronični stres može oslabiti imunološki sustav i povećati rizik od raznih bolesti. Stoga je važno pružiti adekvatnu podršku ženama koje su izložene nasilju kako bi se smanjili potencijalni dugoročni zdravstveni problemi.
Prekid kruga zlostavljanja: Put prema osobnoj slobodi
Važno je shvatiti da partner koji koristi manipulaciju i nasilje neće promijeniti svoje ponašanje. Svaka žena zaslužuje život u kojem su sloboda, mir i sigurnost važniji od bilo kakve iluzorne stabilnosti.
Niti jedan materijalni dobitak ne može nadomjestiti izgubljeno zdravlje i unutarnji mir. Stoga je prvi korak prema ispunjenijem i sretnijem životu koji svatko zaslužuje jest odvažiti se prekinuti krug zlostavljanja i krenuti putem osobne slobode.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
