Je li marihuana dozvoljena na putu duhovnosti?

Na ovo se ne može odgovoriti s da ili ne jer to ovisi o mnogim čimbenicima koje treba uzeti u obzir: tko postavlja pitanje, u kakvom psihofizičkom stanju se ta osoba nalazi i na kojoj razini osviještenosti djeluje? Na putu duhovnog sazrijevanja, ono što se naziva rekreativno konzumiranje marihuane koje podrazumijeva svakodnevno pušenje je nešto što će nas spriječiti da uronimo dublje u svjesnost o sebi i životu općenito.

Povijest kanabisa i njegova upotreba od strane ljudi potiče bar iz trećeg tisućljeća prije Krista ako ćemo uzeti u obzir samo pisane dokaze o uporabi ove biljke, međutim arheološki dokazi upućuju na to da je ova biljka skoro pa oduvijek bila veoma važna za čovjeka. Već tisućljećima biljka je cijenjena zbog proizvodnje vlakana i konopca, no isto tako zbog proizvodnje hrane i lijekova, te zbog svojih psihoaktivnih svojstava za vjersku i rekreacijsku upotrebu.

Najranija ograničenja na kanabis zabilježena su u islamskom svijetu do 14. stoljeća. U 19. stoljeću počela se ograničavati u kolonijalnim zemljama, često povezana s rasnim i klasnim stresovima. Sredinom 20. stoljeća međunarodna koordinacija dovela je do značajnih ograničenja kanabisa u većem dijelu svijeta. Uz ovu biljku se vežu mnogi mitovi koji ju ili glorificiraju ili demoniziraju. Stoga sam odlučio napisati svoje osobno iskustvo koje sam stekao dugogodišnjim konzumiranjem kanabisa ili kako ju popularno zovemo – marihuane.

Već u prvom tekstu koji je izazvao mnoge reakcije i zbog kojeg sam dobio mnoge poruke i pitanja, istaknuo sam kako je neodgovorno dati nekakav opći odgovor kada je korištenje ove biljke u pitanju. Razlog iz kojega to tvrdim je taj što ova biljka ima mnoge beneficije ako se koristi na ispravan način i u ispravne svrhe, no isto tako je vrlo štetna ako se koristi nesvjesno.

Najviše pitanja sam dobio od osoba koje u isto vrijeme uživaju u konzumiranju marihuane te unutar sebe osjećaju duboki poziv duhovnosti, a koji po svim nama poznatim standardima zahtijeva odricanje od svih opijata, što samo po sebi podrazumijeva i odricanje od marihuane. Tu se kod mnogih osoba javlja neka vrsta unutrašnjeg sukoba, koji nije nimalo ugodan. Jer s jedne strane se nalazi navika u kojoj uživaju i koja im možda pomaže u nekim slučajevima, a s druge strane imaju ‘duhovni cilj’ za koji im je rečeno da može biti postignut samo u slučaju apsolutnog odricanja od svih ovisnosti.

I sam osobno sam se nalazio u istoj situaciji, te stoga mogu ponešto reći o svemu tome. No prije nego li krenemo govoriti o tome kako marihuana utječe na naš duhovni razvoj, volio bih da prođemo kroz neke osnovne ili nazovimo ih tako ‘tehničke’ probleme sa kojima se susreće svaki uživatelj ove biljke.

Prvo što je potrebno reći je to da unatoč prihvaćenom uvjerenju kako marihuana ne stvara ovisnost, činjenična istina je malo drugačija. Naime sama marihuana doista stvara jako malu, gotovo neznačajnu psihološku ovisnost, no ipak ju stvara. Nadalje, ono što se često zanemaruje jeste činjenica da se marihuana najčešće koristi putem pušenja (inhaliranja) tako što se miješa sa duhanom, što samim time razinu ovisnosti podiže na jednu sasvim drugu razinu. Ne toliko zbog samoga duhana, koliko zbog mnogih kemikalija s kojim je duhan tretiran.

Dakle, zaključak je taj da korištenje marihuane na ovaj način stvara psihološku ovisnost koja može umjerena do vrlo jaka, ovisno o psihološkom profilu osobe koja ju koristi. Ovo vam govorim iz osobnog iskustva!

Druga vrlo bitna stvar koju često zanemarujemo je kvaliteta marihuane, to jest na koji je način uzgojena i kako je osušena. Današnja marihuana koju imamo u europi je uvelike modificirana laboratorijskim metodama i već to nas dovodi u situaciju gdje se moramo zapitati; je li to još uvijek ona dobra stara ljekovita biljka !?’ S druge strane ako i imamo sreće da kupimo onu izvornu nemodificiranu marihuanu (što je gotovo nemoguće), moramo se zapitati na koji način je ta biljka uzgajana. Je li rasla pod suncem ili ispod nekakve lampe, je li tretirana kemikalijama i je li prošla kroz potreban proces sazrijevanja i sušenja.

Više od 90% marihuane koja se nalazi na tržištu u zemljama bivše Jugoslavije je zapravo iz mnogih razloga opasna za dugoročno konzumiranje, a jedan od glavnih razloga uz moguću prisutnost kemikalija je plijesan koju često ne možemo vidjeti golim okom, a koja je vrlo štetna po naša pluća i naše sveukupno zdravlje.

O svemu tome možete naći mnogo informacija na internetu, tako da nema potrebe u ovome tekstu ulaziti suviše duboko u tu tematiku. Naša tema je marihuana i duhovnost pa ćemo se stoga u nastavku teksta posvetiti upravo tome.

Duhovno sazrijevanje

Duhovno sazrijevanje je kao što znamo proces koji se ne događa preko noći, osim u nekim ekstremnim slučajevima gdje uslijed određene situacije dolazi do proboja svijesti koji rezultira onim što nazivamo prosvjetljenje. No tako moćan ‘proboj svijesti’ je izuzetna rijetkost, naročito u današnje vrijeme lažnog komfora. Moj osobni ‘put duhovnog sazrijevanja’ je počeo prije točno 12 godina, 3 mjeseca i nekoliko dana, a kao što vidite on traje i dan danas.

Ja danas ne pušim marihuanu zbog iskustvene spoznaje da sam došao do točke u kojoj mi ona više nije potrebna, to jest postala je smetnja koja mi je onemogućavala pristup dubljim spoznajama. No to ne znači kako je uvijek bilo tako, jer bilo je situacija kada mi je pomogla. U nastavku teksta objasniti ću vam koje su to situacije, s time da morate imati na umu da je to moje individualno iskustvo i da to ne znači kako bi i vama pomogla na isti način.

Početak ‘buđenja’….

Iako sam ja jedan od onih rijetkih koji su doživjeli proboj svijesti koji ih je preko noći pretvorio u sasvim drugu osobu, taj proboj nije bio toliko jak da bi me doveo do konačne spoznaje. Ili bolje rečeno, u trenucima kada je se to dogodilo moj um je bio teško oštećen dugogodišnjim drogiranjem, tako da nisam imao kapaciteta i prijeko potrebnog predznanja koje bi me zadržalo na ‘pravom putu’.

U trenutcima kada je moje tijelo kolabiralo i kada sam završio u bolnici gdje sam doživio iskustvo blisko smrti, koje je bilo popraćeno mističnim iskustvom i susretom s drugom dimenzijom, ja sam doživio preobraženje, no ne i prosvjetljenje.

Zaista, ušao sam u bolnicu kao jedna, a izašao kao sasvim druga osoba, totalno slobodan od svih ovisnosti. Prvih nekoliko mjeseci nakon što mi se to dogodilo bio sam u apsolutnom spokoju, totalno sjedinjen sa životom. Osjećao sam kao da sam jedno sa svime i promatrao sam svijet drugim očima, na način kao nikada do tada. Međutim, kako nisam ima nikakvoga znanja o duhovnosti, ja nisam znao što mi se događa te zbog toga neznanja se nisam posvetio sebi na potreban način.

Kako je početno blagostanje počelo jenjavati tako su posljedice dugogodišnjeg konzumiranja raznih droga počele izlaziti na površinu, naravno najviše od svih je bila oštećena moja psiha. Negativne misli i jake migrene su opsjedale moj um tako da sam minimalno 2 ili 3 dana u tjednu imao nesnosne glavobolje i zubobolje zbog kojih sam uzimao i do 10 tableta za bolove dnevno.

Kao što sam rekao, o duhovnosti sam znao vrlo malo, a samim time i moje znanje o meni samome je bilo nepostojeće. Moja duhovnost se svodila na molitve i gotovo svakodnevne odlaske u Crkvu, što mi je zapravo mnogo pomoglo i dalo rezultate koje sada jasno vidim. No kao što to inače biva u religijama, kada se duhovnost svede na slijepo praćenje uvjerenja, tu je mogućnost dubljih spoznaja o sebi gotovo nikakva.

S vremenom su moje migrene postajale sve jače, a pitanja u meni su postajala sve dublja i ja sam shvatio da odgovore koje tražim ne mogu pronaći u okvirima religije. Tu se događa prvi sukob mojih dubokih uvjerenja i unutrašnje potrebe za odgovorima koju nisam mogao shvatiti. Moja unutrašnja potraga me je vodila van granica nauka religije kojoj sam pripadao, a moja unutrašnja uvjerenja su mi nametala strah od kazne koja je po crkvenim učenjima prepisana onima koji napuste religiju. Jer crkva nas uči da onaj koji napusti crkvu, on u isto vrijeme napušta i Isusa.

Taj unutrašnji strah i ta borba koja se odvijala u meni je rezultirala time da sam počeo dobivati jake napade panike, toliko jake da me je moja supruga morala voditi na hitnu. Naime, ne znajući da se radi o napadu panike ja sam bio uvjeren da umirem, a vjerujte mi kada je osoba svim bićem uvjerena da umire, tada taj napad panike postaje iskustvo koje nikome ne bih poželio.

Terapija koju mi je doktor psiholog propisao nije bila prihvatljiva za mene, jer već od prve dvije tablete sam primjetio kako me djelovanje tih lijekova pretvara u nešto što nisam htio biti. Nakon što bih uzeo tu tabletu moj um bi bio toliko zatupljen da bih jednostavno ostao ravnodušan na sve što se događa okolo mene, ali onako nezdravo ravnodušan.

Nešto u meni mi je govorilo da bi puno bolje bilo kada bih povremeno zapalio joint marihuane, no zbog moje povijesti s drogama ta misao mi se nije sviđala i dugo sam joj se opirao. No napadi panike i migrene nisu posustajali i tako sam ja nakon 5 godina ponovno zapalio joint. Već taj prvi puta nakon 5 godina je bilo iskustvo koje neću zaboraviti dok sam živ, a da vam sada ne pišem detalje reći ću vam samo ovo; u narednih nekoliko mjeseci u kojima sam marihuanu konzumirao otprilike jednom u dva tjedna, napadi panike skupa s migrenama su nestali iz mog života, bilo je to prije nekih sedam godina.

Uz to što sam se oslobodio napada panike i migrena, marihuana mi je pomogla i oko moje meditacije na način da je umirivala moj inače nemiran um i psihu koja je bila poprilično oštećena od silnih droga koje sam uzimao. U meditaciji sam pronašao mir i odgovore na mnoga pitanja koja nisam mogao pronaći u okvirima religije i religijskih učenja. Stoga ja moram reći kako je u mome slučaju, tada kada mi je bila potrebna takva vrsta pomoći, marihuana uistinu bila od velike koristi. Lagao bih kada bih rekao drugačije.

Međutim, sve ima svoje vrijeme i jako je bitno naučiti kako prepoznati kada nam je nešto potrebno, a kada više nije. U situaciji u kojoj sam se ja nalazio i koja je iziskivala jednu vrstu ‘unutrašnjeg liječenja’ koje se može odraditi znanjem kojega ja tada nisam imao, biljka poput marihuane je dobrodošla iz razloga što će ona u nama odraditi određeno izlječenje koje zbog manjka znanja o sebi mi ne umijemo učiniti kroz moć našega uma. No jednom kada taj proces liječenja završi i kada marihuana odradi svoj zadatak, tada je potrebno da ju prestanemo konzumirati kako bi mogli raditi na jačanju naših umnih sposobnosti bez da nam je potreban vanjski stimulans.

Potrebno je stoga biti svjestan stanja u kojemu se nalazimo i potrebe koje to stanje iziskuje, no moramo biti iskreni prema sebi kako ne bi nastavili raditi nešto samo zato jer nam se to sviđa. Na putu duhovnog sazrijevanja, ono što se naziva rekreativno konzumiranje marihuane koje podrazumijeva svakodnevno pušenje je nešto što će nas spriječiti da uronimo dublje u svjesnost o sebi i životu općenito.

Ritualno konzumiranje je nešto sasvim drugo, a o njemu ću detaljnije pisati sljedeći tjedan pa ako vas zanima posjetite stranicu kako ne bi propustili članak. Sada ću samo reći kako je za ritualno konzumiranje bilo kojih opojnih supstanci potrebno veliko znanje i duboka svjesnost o namjeri zbog koje ulazimo u ritual, a većina nas nema ni jedno od toga.

Moja preporuka svima vama koji imate zdrav um je ta da ne konzumirate ništa što na bilo koji način pomućuje vašu svjesnost. Jer ako želite iskustveno spoznati svoje dubine vama je potreban čist i bistar um, a današnja marihuana i način na koji ju mi konzumiramo nam to ne mogu priuštiti. Ona u mnogim slučajevima može izliječiti oštećen um, ali opet ne u svim slučajevima jer je dokazano da marihuana ima tendenciju da ponekada pojača trenutno stanje uma, što znači da osoba koja boluje od depresije može još dublje upasti u nju. Stoga treba biti oprezan i odgovoran kada ju konzumiramo.

Kao što sam rekao, meni osobno je pomogla u jednom periodu života. No kao što se mogli zaključiti iz teksta, moja situacija je bila specifična. Danas mi ona više ne može pomoći iz razloga jer sam se izdigao iz situacije u kojoj mi je bila potrebna pomoć. Djelovanje marihuane nas često odvodi u pasivnost i jača našu lijenost, također ona pojačava naša tjelesna čula što nas često još više veže za određene navike kojih bi se trebali riješiti. Većina vas koji koristite marihuanu znate vrlo dobro o čemu govorim, pitanje je koliko vas je to sebi spremno priznati. 

Dakle, na pitanje je li marihuana dozvoljena na putu Duhovnosti ne može se odgovoriti sa da ili ne, jer to naime ovisi o mnogim čimbenicima koje treba uzeti u obzir. Ovom pitanju je vrlo bitno prići na individualnoj razini, to jest treba uzeti u obzir tko postavlja pitanje, u kakvom psihi-fizičkom stanju se ta osoba nalazi i na kojoj razini osviještenosti djeluje. Ako nikada niste probali marihuanu te ako nemate nikakvih zdravstvenih problema gdje bi vam ona mogla pomoći, moj savjet je da ju tada nikada niti ne probate, jer uistinu nema potrebe.

Razlog zbog kojeg sam ja prestao konzumirati marihuanu je taj što sam primijetio da me usporava, kako tjelesno tako i psihološki. Prestanak konzumiranja u mom slučaju nije bio lak, popraćen je danima nesanice, izrazito jakim osjećajem ljutnje koji je graničio s bijesnom i negativnim mislima. Trajalo je to otprilike tjedan dana, no zahvaljujući spoznajama koje sam imao i sposobnosti samokontrole, ja nisam dozvolio da se ta unutrašnja borba prenese na moje djelovanje i ophođenje sa drugima. Kada je ta faza prošla shvatio sam koliko sam je zapravo slobodnija i funkcionalnija osoba kada ne konzumiram marihuanu, no kažem to je opet moje iskustvo.

Nakon prestanka konzumiranja ja sam postao osoba koja je daleko odgovornija i više posvećena svojim ciljevima. Sve je se u mome životu počelo brže odvijati a moja svijest je dosegnula jednu mnogo višu razinu.

Dok sam konzumirao marihuanu često je se znalo događati da odgađam svoje obveze, kako one svjetovne tako i one duhovne. Razgovarajući sa mnogima koji i dalje konzumiraju marihuanu, došli smo do spoznaje da je to slučaj kod velike većine njih, gotovo kod svih. Istinska duhovnost i pasivnost ne idu skupa, duboka duhovna predaja i konzumiranje marihuane ne idu skupa. To je moja iskustvena spoznaja koju vi možete a i ne morate prihvatiti.

Kao što sam rekao, postoje situacije kada nam ta biljka može pomoći, meni uistinu jest i ja ću biti vječno zahvalan na tome.

Međutim, sve ima svoje vrijeme i mi moramo znati prepoznati kada je nešto dobro, a kada manje dobro za nas.

Namaste

Anđelko Katinić, https://samospoznaja.site/marihuana-i-duhovnost-ii-dio/