Vede nam govore kako svrha života i jest uživanje. Bez uživanja živo biće ne može opstati. Duša je puna vječnosti, znanja i blaženstva i ona to u ovom svijetu također traži, ali na pogrešan način. Bhagavad-gita govori kako je glavni razlog materijalnog života želja za zadovoljenjem osjetila. To je kama ili požuda. Stoga je požuda okarakterizirana kao najveći neprijatelj duše u materijalnom svijetu. Težnja i žudnja za vječnošću nije pogrešna.

Nedavno su biolozi s Masschusetts Institut of Technology ustanovili kako “genetičko smeće” (popularno nazvano DNA fragmenti) utječe na starenje stanica, koje na kraju i ubija zdrave stanice. Na temelju stanica kvasca, koje su im poslužile kao uzorak za ljudske stanice, oni su otkrili kako u trenutku kada se od genetičke  jezgre stanice kvasca neki dijelovi počinju odvajati, neizbježno započinje otkucavati unutarnji sat. Sada znanstvenici žele taj “satni mehanizam” starenja zaustaviti tako što bi “ulovili” i izdvojili te DNA fragmente. Oni već samozadovoljno trljaju ruke govoreći : “Ako nam to uspije, mogli bismo spriječiti starenje i kod organizama mnogo složenijim od kvasca.”

Ova ideja starenja, a također i pomlađivanja nije bila nepoznata u vedsko vrijeme prije mnogo tisuća godina. Spomenut ćemo dva primjera iz Bhagavata Purane.




Ostarjeli yogi

Prvi primjer nam govori o Chyavana Muniju, mističnom yogiju. Jednoga dana, dok je Muni meditirao, u blizini je prolazio jedan kralj sa svojom kćer kom po imenu Sukanya. Kralj je odluči o zajedno sa svojom pratnjom predahnuti upravo na mjestu gdje je veliki yogi uzeo utočište u svojoj meditaciji na Apsolutnu Istinu. Pošto je Muni bio skriven, djevojka je, ne primjetivši ga, omela njegovu meditaciju i odjednom, na veliko čuđenje kralja i ostalih, Muni se ljutito pojavio pred njima. Kralj je odmah shvatio što se desilo i bojeći se prokletstva ovog moćnog yogija ponudio mu je svoju kćerku za suprugu. I tako se Sukanya, iako je bila mlada i lijepa djevojka, morala udati za Chyavana Munija koji je bio vrlo star. Njegova kosa i brada bila je duga i zamršena od nečešljanja, a koža na njegovom tijelu je bila sva smežurana od starosti i poodmakle dobi. Jednom rječju , Muni je izgledao vrlo neatraktivno i neprivlačno za tako mladu djevojku. No međutim, Sukanya je kao ponizna i čestita supruga vjerno služila , svog ostarjelog muža. Ipak, Chyavana Muni je shvatio njen um.

Jednoga dana je izgovorio tajnu vedsku mantru i pred njim su se isti tren pojavili blizanci Ashvini-kumare, liječnici polubogova na rajskim planetima. O njima se naveliko pjeva i slavi ih se za njihovo znanje iz oblasti medicine. Muni ih je zamolio da ga pomlade i Ashvini-kumare su ga, nakon kratke konsultacije,  doveli do jednog jezera s čudnovatim napitkom i zaronili u njega njegovo ostarjelo tijelo. Nakon nekoliko trenutaka Muni je izašao potpuno pomlađen. Izgledao je poput prekrasnog mladog princa.

Kada je uskoro kralj došao posjetiti svoga zeta i kćerku, ugledao je nepoznatog mladića pored nje i počeo joj se ljutito obraćati. Naime, prema vedskoj tradciji, ukoliko žena odbaci svoga čestitog muža. bez obzira na njegovo imovno stanje i izgled, smatra se da je učinila veliki grijeh osramotivši tako i cijelu obitelj kojoj pripada. No Sukanya je umirila svoga oca ispričavši mu na koji je način njen muž pomladio svoje tijelo. I tako ova priča ima svoj sretan završetak.

Yogi U rijeci Yamuni

Drugi primjer je također iz Bhagavata Purane, a govori nam o padu Saubhari Munija, takođe vrlo moćnog yogija. Nakon što je uvrijedio velikog bhaktu Gospodina Vishnua, Munija je snašla nevolja i posljedica njegove uvrede. Dok je tako meditirao na dnu indijske rijeke Yamune, u jednom trenutku je otvorio oči i ugledao dvije ribe kako seksualno uživaju. Vidjevši ribe u toj situaciji, u njemu se ponovno javila seksualna želja i tako uznemiren, izašao je iz vode i napustio mjesto svoje meditacije. Lutao je danima šumom i tako slučajno nabasao na dvor kralja Mandhate. Muni je saznao kako kralj ima pedeset kćerki i odmah je zatražio prijem kako bi zatražio od njega ruku jedne njegove kćeri. Pošto je yogi dugo godina meditirao u vodi rijeke Yamune, njegova koža je bila potpuno smežurana i providna, a starost je nagrizla njegovo lice ostavivši duboke bore i upale oči. Kada ga je kralj malo bolje promotrio, ideja da uda jednu svoju kćer za takvog starca kakav je bio Saubhari Muni, nije mu se ni najmanje svidjela. No da ne bi naljutio yogija i tako navukao na sebe, svoju obitelj i kraljevstvo neku yogijevu kletvu, diplomatski mu je rekao kako se on načelno slaže s Munijevom željom. “No budući da ja imam pedeset kćeri, o veliki yogi, molim te prihvati za ženu onu koja te izabere za svoga muža”, rekao mu je kralj. Saubhari Muni je, pogledavši u smjeru njegovih kćeri koje su okretale glavu od njega, shvatio lukavu taktiku kralja. Pošto je bio vrlo moćan yogi, svojim siddhijima, yogičkim moćima, učinio je svoje tijelo mladim i tako u trenutku postao vrlo privlačan mladić.Vidjevši njegovu ljepotu, sve kćerke kralja stadoše se prepirati koja će se za njega udati.

Dakle, ove dvije priče ilustriraju nam kako su u vedsko vrijeme yogiji poznavali mehanizam starenja i podmlađivanja i kako su svojim moćima mogli mijenjati svoja tijela. Suvremeni znastvenici pokušavaju materijalističkom znanošću oponašati ove moći yogija. Ideja nije nova, samo se metoda promijenila. No, ovdje dolazimo do esencijalnog pitanja našeg članka koje glasi – koji se razlog krije iza ovog pokušaja znanstvenika da zaustave proces starenja čovječanstva!

Kama – požuda

Bhagavad-gita govori kako je glavni razlog materijalnog života želja za zadovoljenjem osjetila. To je kama ili požuda. Stoga je požuda okarakterizirana kao najveći neprijatelj duše u materijalnom svijetu. Težnja i žudnja za vječnošću nije pogrešna. Ona je prirodna, ali ona može imati svoj puni smisao samo u odnosu s Bogom. Sjećam se jedne SF priče koju sam pročitao u djetinjstvu, a koja je govorila o zemlji u kojoj bi se, čim bi netko u nju ušao, zaustavio proces starenja. Drugim riječima, svatko bi u toj zemlji postao besmrtan. Ali dok su živjeli na tom mjestu, ubrzo bi stanovnicima te zemlje postalo strašno dosadno jer nakon nekog vremena nikako nisu mogli pronaći zadovoljstvo. Iako su bili besmrtni, nisu mogli postati zadovoljni. Stoga su malo pomalo napuštali svoju zemlju besmrtnosti i ponovno se vratili u smrtni svijet. Zašto! Jer su tražili uživanje.

Vede nam govore kako svrha života i jest uživanje. Bez uživanja živo biće ne može opstati. Duša je puna vječnosti, znanja i blaženstva i ona to u ovom svijetu također traži, ali na pogrešan način. Duša je maleni djelić Boga,  jer ona predstavlja Njegovu energiju ili shakti, a Bog je energetik ili Onaj koji posjeduje energiju ili shaktiman. To je izvorni položaj duše. Ona može uživati samo u odnosu s Bogom i nikako drugačije. Duša koja odvojeno od Boga traži zadovoljstvo je poput mrtvog amputiranog prsta koji je nepomičan i bez funkcije. Kada je prst zdrav i kada se nalazi na ruci, on postaje dio cjeline koja savršeno funkcionira. Kada duša služi Boga tada se nalazi u svom pravom položaju i jedino tada može biti sretna. Baš kao što čovjek koji jede daje hranu želucu koji to vari i na taj način hrani cijelo tijelo. Ako prst pokuša odvojeno od želuca kušati hranu nikada neće biti sit, jer to nije njegova funkcija. Njegova funkcija je služiti cjelinu. Dakle, istinska znanost znači pronaći i shvatiti svoju izvornu funkciju u ovom pojavnom svijetu. Ukoliko to ne učinimo. nikada nećemo biti sretni.

Prema – Ljubav prema Bogu

Stoga je Saubhari Muni, na kraju priče, shvatio da, usprkos tome što je svojim moćima mogao zaustaviti mehanizam starenja i uživati s lijepim princezama dugi niz godina, ipak nije postao istinski sretan. Tako je postao ponovno svjestan svog pravog položaja i funkcije. Počeo je žaliti zbog svoga pada i vratio se ponovno u vodu kako bi meditirao i završio svoj put samospoznaje. Shvaćajući razliku između mrtve materije i duhovne duše, njegovo znanje se ponovno vratilo u njegovo srce. Na taj način je shvatio svojom spiritualnom vizijom kako materija, koja je građena od zemlje, vode, vatre, zraka i etera, niti pojedinačno, niti u različitim kombinacijama ne može duši donijeti zadovoljstvo. Duša postaje zadovoljna tek onda kada napusti svoj svijet egocentričnosti i kada uključi sebe potpuno u služenje Boga. Ta razina svjesnosti naziva se prema ili ljubav prema Bogu, za razliku od kame ili požudne želje za zadovoljavanjem materijalnih osjetila. Dakle, glavna poanta u svezi ove problematike nije u pronalaženju lijeka za mehanizam starenja. Čovječanstvo mora riješiti pitanje pronalaženja svog pravog uzroka sreće, a to je služenje Svevišnje Božanske Osobe putem bhakti-yoge, ili puta predanosti i devocije. Do ovoga zaključka nas upućuju svi vedski spisi.




Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 09.02.2015.
Slijedeća objavaPrirodni recept za regulaciju stolice i ozdravljenje probavnog trakta
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.