Meditacija na prirodu našeg uma ima mnogo dobrobiti, počevši s tim da smiruje distrakcije. Ako razumijemo na što meditiramo, vidjet ćemo kako to funkcionira. Za savršene upute, konzultirajte Geshe Kelsangovu knjigu Tantra mahamudre.

Autor: Budistički centar Kailash

Priroda i funkcija uma

U raznim Geshe Kelsangovim knjigama i usmenim predavanjima, on koristi jednu riječ kako bi opisao objekt ove meditacije, sâm um: „jasnoća“. Mi meditiramo na jasnoću i implikacije te riječi. Naročito se impliciraju dvije stvari:

Um je jasan utoliko što nema oblika. To je jedina stvar koja je uvijek i sasvim lišena oblika. On je bezobličan. On nema nikakva fizička svojstva, nije molekularno sačinjen, Nema oblika, nema veličine, nema lokaciju. Nema boju. Ne možete ga dodirnuti, stisnuti ili pogledati, ne možete ga čuti. Tu već ima jako puno za kontemplaciju. Što to znači da nešto nije fizička stvar? Tražimo ne-fizičku stvar. Ili unutarnji prazni prostor, kako Poštovani Geshe-la to ponekad formulira.

Druga implikacija jasnoće je da ima moć – moć percepcije, znanja, sjećanja, mašte, stvaranja. Um je poput unutarnjeg praznog prostora koji je svjestan. On je sama svjesnost.

2000. godine Geshe-la je rekao:

Um je prazan od fizičkog oblika. On je uvijek lišen oblika. Nema boju, nema obris ni bilo kakav oblik. A ipak, ima tolike moći. Ima moć prepoznavanja objekata, percipiranja objekata, razumijevanja objekata, izvođenja djela. Zapravo, sve – svijet, bića, objekte – stvara um. Nema nekog drugog stvoritelja osim uma.




Lokacija korijenskog uma

Ovo je uputa za sljedeću meditaciju. Možemo uzeti u obzir i lokaciju, u srcu (ovdje se misli na naše duhovno srce, našu srčanu čakru, ne naš organ – srce). Razlog je taj što meditiramo na svoj korijenski um, a njega osjećamo u našoj srčanoj čakri, po sredini prsiju, točno po sredini lijeve i desne strane tijela, bliže leđima, nego prsima.

Možda se pitate, ako je naš um bezobličan, kako može imati lokaciju? Na neki način, naš um nije nigdje, a i posvuda je. On je povezan s određenim energijama ili suptilnim vjetrovima u tijelu, a naročito je naš vrlo suptilni um ili korijenski um neraskidivo povezan s vrlo suptilnim vjetrom u srcu. (Ako želite znati više, vidite Tantru mahamudre)

66a4a8_c859a049a48e45d4abee009791930c18Zbog toga je korisno na početku naše meditacije „pasti“ iz glave u srce, ili malo meditirati na dah da privučemo svjesnost dole u srce, pa da onda osjećamo kao da odatle meditiramo. Ako se spustimo iz naše glave pune misli u naše prostrano srce, bit će nam puno lakše nadvladati distrakcije; pa je dobro i inače uvijek meditirati odatle. Možda će nam trebati malo prakse da se naučimo spuštati iz glave u srce – zato što smo toliko naviknuti uvijek biti u glavi – u ovo moderno vrijeme smo nekako distancirani od svog srca, kao da smo protjerani iz svog srca. Možda je razlog što toliko razmišljamo, glava nam je uvijek puna! Ali, ovo je važno, ne smijemo se siliti – već dozvoliti umu da se prirodno smjesti u srcu.

Kad dođemo na to lijepo mjesto, sve postane tako otvoreno i prostrano, manje „hrskavo“. A kad kažemo da je korijenski um smješten u srcu, to ne znači da je on neka malecka stvarčica u našem srcu. Osjećamo kako meditiramo na svoj um u svom srcu, ali naš um je ogroman, nepregledan, beskrajan.

Korištenje svjetla kao primjera

Obično se mi zakačimo za objekt. Svu svoju pažnju fiksiramo na objekte kojih smo svjesni, na primjer objekte u ovoj sobi ili objekte svojih misli. Rijetko se, ako ikad, se zapitamo: „Čega sam svjestan?“

66a4a8_ec63d2539a7a45ccad898b6aae94e2e1Evo jedne korisne analogije. Kad se šećemo, zbog svjetlosti vidimo puno stvari. Kad sunce ne sije, ništa ne vidimo. Ta svjetlost je sveprožimajuća, posvuda je. Sve obasjava. Ali na nju se ne fokusiramo – fokusiramo se na stvari koje su osvijetljene. Ponekad kažemo: „O, pogledaj svjetlo!“, na primjer, kad šetamo kroz gustu šumu. Ali većinu vremena je ne primjećujemo, odnosno zamjećujemo samo stvari u odnosu na nju, na primjer listove koje obasjava ili oblake koje osvjetljava.

Ovo je slično umu. Um je sveprožimajući, ali mi se ne usredotočavamo na sâm um već na stvari koje on obasjava, raznorazne stvari koje naš um opaža, odnosno pojavljuje. Obratite pažnju kako u ovom slučaju Geshe Kelsang koristi „pojavljuje“ kao radni, aktivni glagol, a ne pasiv; zapravo ga koristi na isti način kao „opažati“. Naš um opaža ili „pojavljuje“ stvari. Stvari se pojavljuju iz uma, iznutra prema vani, a ne pojavljuju se umu izvana.

Poanta je da kao što inače nismo svjesni samog svjetla, već samo stvari koje ono obasjava, tako nismo svjesni ni svog uma, već samo stvari kojih smo svjesni. U ovoj meditaciji, želimo postati svjesni uma.

Što je svjesno?

Ukratko, jedan od načina za stjecanje uvida u prirodu uma je da se samo fokusiramo na jasnoću, bez prevelike brige oko toga je li nam ona kristalno jasna; te da se, kad nam pažnja odluta, preispitujemo „Što je svjesno?“ i u vlastitom iskustvu uvidimo da je to ujedno i jasnoća. Ne žuri nam se da steknemo neko iskustvo – samo polako i blago preispitujemo.

Inače, kad meditiramo na um, ili na bilo što drugo, dobro je to raditi blago, bez očekivanja. Ne možemo silom doći do rezultata ili dubokog uvida. „Tjeram se da steknem uvid u jasnoću, da ugledam taj prostrani, živopisni unutarnji prazan prostor o kojem sam toliko čuo. Zavrćem si vratom, guram što jače mogu… možda idući put pomogne neka vrsta mučenja, možda mučenje vodom?!“

Kako se nositi s distrakcijama

U početku ćemo dok meditiramo čuti raznorazne zvukove i svakakve misli će nam padati na pamet, a samo je pitanje vremena kad će nas zaboljeti koljena. Ako prakticiramo ratoborno nastrojeni, kadgod netko zakašlje, pomislit ćemo: „Budi tiho.“ Ili „O, ne, ta epizoda mi se odigrava u umu.“ Ili: „Što li taj i taj danas radi? Joj, da bar mogu prestati misliti o njemu.“ I tako dalje. Ali umjesto do guramo te misli od sebe ili odbacujemo takve pojavnosti, možemo se samo zapitati: „Što je to što je svjesno ovih stvari?“ I vidjet ćemo kako je i ta svjesnost jasnoća, kako je i ona um. Baš kao što možemo koristiti lišće da nam pomogne ugledati svjetlost, tako, kad se fokusiramo na svoj um, javi li se distrakcija, možemo je iskoristiti kao odskočnu dasku za vraćanje na um pitajući se: „Što je svjesno?“ Pojavnosti nas podsjećaju na um.

To je razlog zašto nam ova meditacija pomaže da primirimo distrakcije. Pojavnosti koje iskaču bi nam inače odvukle pažnju s objekta, recimo daha, ali u ovom slučaju ne smetaju, štoviše vraćaju nas na naš objekt meditacije – na primjer, kao što možemo uživati u kvaliteti svjetlosti iako naokolo leži svakakvo lišće.

Ili, ako razmotrimo jedan drugi primjer, to je kao da uživamo u plavom nebu, a onda se pojavi oblak. Ne pomislimo: „Aha, to je to onda, ne mogu više uživati u plavom nebu – ovaj me oblak izluđuje!“ Oblaci se s vremenom rasprše natrag u jasno nebo, nemaju kamo drugo! Ako samo nastavimo uživati u jasnoći, distrakcije će se postupno raspršiti u jasnoću jer su i one same jasnoća; a mi ćemo se apsorbirati dublje u meditaciju.

Izvor: bc-kailash.hr




Prethodna objava10.1. Mlad Mjesec u Jarcu: Probudite se! Sve što sada uspijemo riješiti, riješili smo zauvijek…
Slijedeća objavaOdmorite se od osjetila i povucite svoju pažnju daleko unutra s cjenjenom Yoni mudrom
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.