Mnogo je priča o ljudima koji su osjetili izranjanje nove dimenzije svijesti u nekom trenutku života kao posljedicu tragičnog gubitka. Neki su izgubili sve što su posjedovali, drugi djecu ili supružnika, društveni položaj, ugled ili fizičke sposobnosti. U nekim slučajevima su, zbog nesreće ili rata, izgubili sve odjednom i ostali »bez ičega«. To možemo nazvati situacijom ograničenja. Izgubili su sve ono sa čime su se identificirali, sve ono što im je pružalo osjećaj osobnosti.
Tada su, nenadano i neobjašnjivo, tjeskoba ili snažan strah koji su osjećali, ustupili mjesto svetom osjećaju Prisutnosti, dubokom spokojstvu, vedrini i potpunom oslobađanju od straha. Ta je pojava zacijelo bila poznata svetome Pavlu koji je spominjao »mir Božji koji nadilazi svaki razum«. Uistinu je riječ o miru koji naizgled nije objašnjiv, a ljudi koji su ga iskusili pitali su se: »Kako mogu biti toliko smiren usprkos ovome?«
Odgovor je jednostavan kad spoznate što je ego i kako djeluje. Kad se raspadnu ili nestanu oblici s kojima ste se poistovjetili, koji su vam pružali osjećaj vlastite osobnosti, to može dovesti do propasti ega, budući da ego jest poistovjećivanje s oblikom. Kad više nema ničega sa čime biste se mogli identificirati, tko ste onda vi? Kad se oblici oko vas raspadnu ili vam se približi smrt, vaš se osjećaj Postojanja, osjećaj onoga Ja Jesam, oslobađa svoje vezanosti uz oblik: duh se oslobađa zatvora materije. Svoj istinski identitet spoznajete kao nešto bezoblično, kao sveobuhvatnu Prisutnost, Postojanje koje prethodi svim oblicima i svim identifikacijama. Svoj istinski identitet prepoznajete kao samu svjesnost, a ne kao ono sa čime se svjesnost poistovjećivala. To je mir Božji. Krajnja istina o tome tko jeste nije u riječima ja sam ovo ili ono, nego Ja Jesam.
Buđenje svijesti, odvajanje od poistovjećivanja s oblikom, ne doživljavaju svi koji su preživjeli velik gubitak. U nekima se odmah stvara jaka mentalna slika ili misaoni oblik te sebe vide kao žrtvu okolnosti, drugih ljudi, nepravedne sudbine ili Boga. Snažno se poistovjećuju s tim misaonim oblikom i emocijama koje stvara, kao što su bijes, negodovanje, samosažaljenje i slično tome pa ta slika preuzima ulogu svih drugih identiteta koje su gubitkom nestale. Drugim riječima, ego brzo pronalazi novi oblik. Egu nije osobito stalo do činjenice da je taj novi oblik potekao iz duboke nesreće, sve dok on ima svoj identitet, bio dobar ili loš. Zapravo, taj će novi ego biti još suženiji, tvrđi i nepopustljiviji od staroga.
Kad god čovjek iskusi tragičan gubitak, on se ili odupire ili predaje. Neki ljudi postaju ogorčeni i duboko povrijeđeni, drugi postaju suosjećajni i mudri, ispunjeni ljubavlju. Predavanje je unutarnje prihvaćanje onoga što se dogodilo. Takvi su ljudi otvoreni životu. Otpor je unutarnji grč, otvrdnjavanje ljuske ega. Takvi se ljudi zatvaraju. Što god poduzeli u stanju unutarnjeg otpora (koji bismo mogli smatrati negativnošću), to stvara još veći vanjski otpor i tada svemir nije na vašoj strani, niti vam život ide na ruku. Ako su kapci na prozorima zatvoreni, sunčeva svjetlost ne može ući. Kad se u sebi predate, kad se prepustite, otvara se nova dimenzija svijesti. Ako je moguće ili potrebno djelovati, vaše će djelovanje biti u skladu sa cjelinom i podržavat će ga kreativna inteligencija, neuvjetovana svijest s kojom se stapate u stanju unutarnje otvorenosti. Tada vam pomažu i okolnosti i drugi ljudi i surađuju s vama. Događaju se podudarnosti. Ako ništa ne možete poduzeti, mirujete u spokojstvu i unutarnjoj nepokretnosti koje prate predavanje. Mirujete u Bogu.
Eckhart Tolle
