Mnogi će usporediti astralnu projekciju s lucidnim snovima, no postoji jedna važna razlika. Lucidan san se najčešće događa u periodu između 3 i 5 sati ujutro. U njega se uđe nesvjesno, neko kratko vrijeme možemo kontrolirati svoj san i tada smo svjesni onoga što se događa u njemu, ali se potom nastavlja nesvjesno sanjanje, ili pak dođe do buđenja.
Astralna projekcija
Astralna projekcija koju mi promatramo nije spontana nego namjerna. Dakle, u nju se uđe s namjerom (i uvijek po ustaljenoj metodi), ali postiže sličan efekt. Razlog zbog kojeg mnogi ljudi sumnjaju u mogućnost astralne projekcije je zbog toga što bi ona bila dokaz postojanja nečega van fizičkog tijela, a to je mnogima nepojmljivo.
Što se događa u mozgu dok spavamo?
U ovoj su priči važna dva hormona: serotonin (hormon sreće koji se luči dok smo budni) i melatonin (koji se luči dok smo pospani/dok spavamo i koji omogućava vizije i astral). Kada smo budni, naš mozak je u takozvanoj beta (β) frekvenciji. Kako pomalo padamo u stanje spavanja (stadiji 2, 3 i 4), aktivnost mozga se smanjuje. Očekivali bismo da će nam moždana aktivnost biti najmanja kada smo u REM fazi (eng. Rapid Eye Movement, najdublje stanje sna), ali se događa upravo suprotno! Upravo je u ovoj fazi mozak u alfa (α) frekvenciji i moždana je aktivnost veća, a frekvencije jače.
No, zbog čega je naša moždana aktivnost veća tijekom REM faze? Upravo zbog toga što se u ovoj fazi luči najviše melatonina, za kojeg smo rekli da je “hormon spavanja”.
Većina ljudi misli da postoji samo jedna REM faza dok spavamo, no zapravo ih postoji više. Naime, kada zapadnemo u san, prvih sat i pol uopće ne sanjamo jer se tada tek nakuplja melatonin koji omogući nakon nekog vremena ulazak u prvu REM fazu.
Naša prva REM faza (od sveukupno četiri) dolazi nakon otprilike sat i pol spavanja i traje samo 5-7 minuta. Svaka se REM faza nakon toga produljuje zbog sve većeg i većeg izlučivanja melatonina. Tako će druga REM faza trajati duplo duže od prve, treća nešto duže od druge, a četvrta (i uglavnom posljednja) trajati oko 30 minuta (a često i više). Upravo se ovu zadnju REM fazu treba iskoristiti za ulazak u astral.
Zapamtite da se ona događa nakon 6-7 sati spavanja.
Kako bi bila što veća šansa da astral uspije, preporuča se da se vrijeme tog posljednjeg astrala poklapa s vremenom izlaska sunca jer svjetlo potiče lučenje serotonina što uzrokuje buđenje. Ovdje se događa prava kemija. Naime, melatonin, koji se sada nalazi u ogromnim količinama u vašem mozgu tijekom zadnje REM faze, uzrokuje vašu pospanost, a protivi mu se serotonin koji vas pokušava buditi (a on se luči kada svjetlost padne na vaše očne kapke). Ako se i probudimo u ovom periodu, često znamo biti opijeni snom, izbezumljeni, zbunjeni itd. Spojem ovih dvaju neurotransmitera i njihovim pravilnim omjerom se postiže shvaćanje da ste u snu tj. neka vrsta budnosti u snu.
Prije nego što odete spavati…
Budite umorni! (kada odete leći umorni onda obično odmah zaspete i sve se odvija kako treba, a ako odete spavati odmorni onda vam treba ponekad i do sat vremena da zaspete pa cijela shema pada u vodu jer se probudite tada kada ne treba)
Zamračite sobu/stavite masku na oči (sjetite se da svjetlo poboljšava stvaranje serotonina koji vas razbuđuje, a ne želite da se to dogodi kada to vama ne odgovara)
Nemojte piti ni jesti cca. sat vremena prije spavanja (fiziološke potrebe poput mokrenja su jače od sna i buditi će vas, a vama je cilj imati neprekinuti san kako se ne bi prekinuo tijek REM faza)
Nemojte raditi nikakve radove prije spavanja (pod “radovi” mislim na rituale, meditacije i slično. Najbolje je ići spavati što prirodnije i opuštenije i ne misliti pritom previše o astralnoj projekciji niti pokušavati ikoje svjesne metode ulaska u astral jer to sve zahtijeva koncentraciju)
Navijte budilicu za 6,15-20 minuta (6 sati za spavanje i 15-20 minuta ili koliko vam je već potrebno da zaspete)
Kako postići astralnu projekciju?
Astralna projekcija se može postići direktno ili indirektno (kao što je primjer kod lucidnih snova koji se postižu miješanjem stvarnosti na način se propitujemo cijeli dan što je san, a što stvarnost pa se isto to pitanje postavi i dok spavamo). Ovo sada nije toliko važno koliko dvije direktne metode koje ću iznijeti ovdje.
Prva metoda postizanja astralne projekcije
Računajući da ste išli spavati oko ponoć, spavate do 6-7 sati ujutro ovisno o tome koliko vam je još trebalo da zaspete. Vjerojatno se budite onda oko 6,15 sati ujutro (dakle ako ste legli u ponoć to je 6 sati spavanja plus onih 15 minuta što vam je trebalo da zaspete). Sada se trebate što prije dignuti iz kreveta (ne iskakati, ali nemojte ostati drijemati). Započnite dan kako biste ga inače započeli; umijte se, otiđite malo na računalo…što god, samo da vas zabavi i razbudi. Nemojte samo jesti ni piti, a preporučujem da se i pomokrite kako vas ne bi ništa ometalo kasnije.
Budite tako budni otprilike 15 minuta do pola sata (eksperimentirat ćete s ovim vremenom kasnije….nekima je potrebno duže, a nekima kraće da e razbude, ali je najbolje ići spavati kada osjetite onu jaku potrebu za slatkim snom). U ovom periodu se vaš mozak zapravo resetira (reagira kao da počinje novi dan i počinje lučiti serotonin). Vi nakon ovoga zavarate mozak i vratite se spavati. Tada će se serotonin koji se taman počeo lučiti boriti s melatoninom kojeg još ima prilično pošto ste se probudili u vrijeme kada je njega zapravo bilo najviše (na mjesto zadnje REM faze ste vi zapravo budni). Ovaj disbalans neurotransmitera zbunjuje mozak i on ne zna koju da “stvarnost” uključi (onu dnevnu stvarnost ili stvarnost snova). No, kada se vratite spavati nakon tih 15-30 minuta budnosti, vi zapravo nastavljate tamo gdje ste stali (na zadnjoj REM fazi). Dakle, ravno padate u san i ne čekate onih 90 minuta koliko inače treba da dođe do ove REM faze.
Sada ćete zaspati opet i kada se prirodno probudite (dakle bez navijanja alarma) trebate ostati što mirniji (ne otvarati oči, ne pomicati udove itd. bez obzira u kojem ste se položaju probudili). Na ovaj način ćete zavarati mozak da i dalje spavate pošto se ne mičete. Nastavite tako ležati nepomično neko vrijeme i osjetit ćete kao da vas prolaze trnci ili kao da vam bubnja u ušima. Nemojte posustati jer će u ovom periodu vaš mozak pokušati na sve moguće načine provjeriti jeste li budni; nešto će vas svrbjeti pa će vam to smetati (nemojte se svrbjeti!), čuti ćete neobične zvukove ili nekoga kako vas zove (nemojte se micati ni otvarati oči…ovo vas samo mozak pokušava zavarati ne biste li se pomaknuli i time potvrdili da ste budni). Često ćete čuti i za fenomen silueta (da vam se ukazuju nekakvi sjenoviti oblici koji vam stvaraju paranoju). Ponavljam, ovo su sve samo trikovi mozga koji se bori protiv izlaza astralnog tijela. On ga želi zadržati pod svaku cijenu i probuditi vas jer je to njemu neobično i zastrašujuće iskustvo. Ovo vrijeme se zove stadij vibracija. Tada se vaše astralno tijelo bori s fizičkim i vaš mozak mijenja frekvencije što će vam pomoći da uđete u astral.
Ovaj stadij vibracija ne znači da ste već ušli u astral, ali ste jako blizu. Potrebno je još samo astralno tijelo odvojiti od fizičkog i eto ga! Ovo se radi tako da se vizualizira (zamišlja) vrtnju unatrag i to što snažnije. Zapravo može funkcionirati bilo kakva vrtnja, ali se ovo do sada pokazao najbolji način za većinu ljudi. Ovo će vam pojačavati stanje vibracije. No vibracije trebaju postati skoro neizdržive. A i kad vam postanu neizdržive još malo nastavite!!! Ako vam slabo ide pojačavanje vibracija, možete pokušati zamišljati kako titrate rukama (podlakticama zapravo) gore dolje (u početku zamišljate kako ih malo samo odvajate od kreveta, a s vremenom sve više i više i sve brže i brže). Ovo će sve ojačati vibracija, a kada ste spremni, zamislite se kako se naglo okrećete na bok! Ovaj okretaj ne smije biti onaj klasični okretaj kao da si idete dignuti iz kreveta već pokušajte “pobjeći” na bok. Na taj način ste vi već u astralu dok mozak shvati što se dogodilo.
Tada ćete imati dojam da ste pali na tlo i vibracije će naglo prestati i vi tj. vaše astralno tijelo) će biti u astralu!
Ovu metodu možete pokušati raditi i popodne oko 14-16h kad se probudite iz popodnevnog drijemanja. Isto se probudite prirodno, ne otvorite oči i ne mičete se i samo čekate vibracije. No ako to planirate raditi, najbolje je da se probudite sat vremena ranije to jutro kako biste bili što umorniji do popodneva. Na ovaj način ćete zapasti odmah u REM fazu (tj. u astral) kada odete spavati popodne.
Druga metoda postizanja astralne projekcije
Ova je metoda jako slična prvoj. Isto ćete spavati otprilike 6 sati, biti budni 15-30 minuta, ali nakon ovoga se nećete vratiti spavati nego ćete samo leći u krevet. Ostanite nepomični, ali nemojte zaspati! Možete leći u neki položaj u kojemu inače ne možete zaspati ili sebi otežati da zaspete tako da stanete u neki malo neprirodniji položaj (npr. da stavite jednu ruku iza glave). Fokusirajte se na to da ne zaspete jer zna bit dosta teško. Pomalo će vam opet doći stadij vibracija i radite isto što sam i poviše navela (dakle zamislite vrtenje unatrag, treperenje rukama za pojačati vibracije i za ući u astral se zamislite kako se okrećete na bok).
Ova je metoda dosta teža, ali vam nitko ne brani da je probate.
NAPOMENE:
Ako ne uđete u stanje vibracija nakon 20 minuta, vjerojatno nećete ni ući.
Ako ne uđete u astralnu projekciju nakon 5 minuta što ste u stanju vibracija, vjerojatno isto nećete u nju ući.
Potrebno je eksperimentirati s vremenskim periodom koji vama najviše odgovara, ali kada otkrijete onda se toga držite. Nekima koji spavaju manje (dakle koji ne spavaju inače 8 sati) će idealno vrijeme za buđenje (od 15ak minuta) biti ranije.
Nikada nemojte pokušati dva dana za redom ući u astral (uvijek je potrebno odmoriti se u međuvremenu).
Kada zamišljate vrtenje unatrag, nemojte odustati! Vrtite se naglo, jako, agresivno i trebali biste uspjeti u prvih par minuta ući u astral.
U astralu
Kako bih vam objasnila što to znači “niži” astral, zamislite da se nalazite u avionu. Vi uzlijećete i gledate kako se malo po malo udaljavaju kućice, pa gradovi, a uskoro ne vidite gdje što počinje i gdje završava. Onog trenutka kada uzletite iznad oblaka, vaša se perspektiva potpuno mijenja. Vi više nemate doticaja za zemljom jer je ni ne vidite od bijelih brežuljaka oko vas. To je ekvivalenta nižeg astrala. Viši astral bi bio da uzletite raketom i odete u svemir u kojemu se sva pravila mijenjaju i gdje zemaljski utjecaji uopće ne postoje.
Astralno tijelo
Vaše se astralno tijelo tj. vi (na neki način) sada nalazi na podu. Važno je napomenuti da se astralno tijelo ne oslanja na vid nego na osjetilo opipa. Zbog ovoga ćete se naći u potpunom mraku (barem tako bude u većini slučajeva, no vama ne mora biti), a jedini način da stvorite sliku toga gdje se nalazite je da počnete pipati sve oko sebe. Time se stvara slika prostora i malo se pomalo udaljavate od fizičkog tijela (što je poželjno jer će time astralna slika biti čišća i intenzivnija). Zapamtite da u astralu stalno morate nešto raditi, pa makar to bilo šetanje u krug ili šaranje pogledom. Ako se skoncentrirate na nešto predugo, onda astralna slika prvo postaje nejasna, a onda se uskoro vraćate u fizičko tijelo. Dakle, koncentracija je neprijatelj astrala! Preciznije, koncentracija na prostor je neprijatelj astrala, ali koncentracija na neki cilj ili na vaš plan rada/akcije je ključna za napredak.
Kako biste sami sebi olakšali, preporuča se da napravite plan rada. Taj plan rada ćete imati u glavi dok budete u astralu (makar će ga se ponekad biti teško sjetiti) i on će vam pomoći da ne dođe do toga da se pitate: “A što da sada napravim?”. Jer onog trenutka kada se zapitate što dalje i kada stanete nešto raditi, vi se vraćate u fizičko tijelo.
U svoj plan rada odmah možete dodati nekoliko stvari:
Pogledati sebe u ogledalo
Teleportirati se (u početku negdje bliže npr. van sobe ili na ulicu, ali se nikada nemojte teleportirati u zatvoreni prostor bez vrata ili u nekakav podrum).
Poletjeti (da, i to se može u astralu! Ali zapamtite da vaše astralno tijelo nije vaše fizičko. Ono ne mora ni sličiti na vas, a isto tako nema mišiće u pravom smislu riječi. Stoga ćete morati poletjeti voljom, a ne mišićima).
Susresti se s nekim/nečim, ali ne preminulim
Teleportirati se na veću udaljenost (pod time mislim i dalje negdje na Zemlju, a ne u svemir)
Susresti se sa svojim anđelom/vodičem
Postoji nekoliko načina da provjerite jeste li u astralu. Jedan odličan način je da začepite usta i nos i da pokušate udahnuti. Vidjet ćete da ćete moći usprkos tome što je to biološki nemoguće (zapamtite, u astralu ne vladaju fizički zakoni). Također, u astralu možete pokušati upaliti svijeću (mislim putem prekidača na zidu ili gdje već), pa ćete vidjeti da nijedna ne radi.
Kako ostati u astralu što duže
Ono što će se lako moguće dogoditi kada prvi put uđete u astral je da ćete biti uzbuđeni, ili izbezumljeni. Vjerojatno ćete se zbog uzbuđenja odmah vratiti u fizičko tijelo, ali bez brige. Sve će doći na svoje s vremenom. U početku će jako teško biti i zadržati se u astralu nešto duže, ali postoji nekoliko trikova koji vam mogu pomoći da ostanete u njemu.
Prirodno je da će vas vaš mozak htjeti vratiti u fizičko tijelo jer je to nešto jako novo i samim time “zastrašujuće”, ali možete to kontrolirati. Već sam napomenula da je glavno osjetilo u astralu opip. Ako osjetite da vaša slika blijedi, da je slika mutna, ili na bilo koji drugi način nejasna, krenite opipavati (sebe, stvari oko sebe itd.) i ovo će vam izjasniti sliku. Postoji i još jedan trik koji je zapravo iznimka. Rekla sam da je koncentracija vaš neprijatelj, ali ako se skoncentrirate na vašu ruku nekoliko sekunda onda vam se slika počne mutiti, ali ako naglo skrenete pogled od nje u trenutku kada se ona počne deformirati/topiti, slika će vam se pročistiti.
Problem vaše podsvijesti
Iako ste u astralu, zapamtite da vaše fizičko tijelo i dalje postoji i da ste spojeni s njim. Dakle, postoji i vaš mozak, a time i vaša svijest i podsvijest. Naziv za podsvijest u astralu je sjenka. Ona će biti najveća prepreka u astralu kojoj ne možete pobjeći jer vaš mozak zna što ćete napraviti i prije nego što to napravite. U vašoj podsvijesti su svi vaši strahovi, želje i tajne. Ukratko, vaša podsvijest manje-više stvara vaš niži astral poput matrice. Ona je stalno korak ispred vas pa morate biti na oprezu. Ona vam neće doslovno naštetiti (bez brige), ali će vas pokušati po svaku cijenu vratiti u fizičko tijelo koje je vaše “prirodno stanje”. Bolje rečeno, ona je sebična i želi vas samo za sebe; ne želi da istražujete u astralu, niti da putujete niti da ste svjesni dok ste u astralu, ali se može reći da vam želi samo dobro, na neki svoj čudan način.
Zamislite da ste opipom ustanovili da se nalazite u vašem stanu (tj. u njegovoj replici u astralnom svijetu). Vidjeli ste jedna vrata koja nisu tu gdje bi trebala biti (tj. gdje nisu inače u vašem stanu) i krenete put njih. Vaša podsvijest je postavila ta vrata tu, i ona zna i prije nego što vi krenete put njih da ćete to učiniti. Vi ćete biti fascinirani tim vratima i proći kroz njih. Ona će vas voditi samo sve dublje i dublje u neku novu iluziju koju stvara vaša podsvijest, a ne vi. Stoga vi nećete biti u kontroli, nego vaša podsvijest, a zapamtite da će vas ona htjeti vratiti u fizičko tijelo (ali na neugodan način). Ovo se zove efekt Alise u Zemlji čudesa.
Vi ste za vašu podsvijest poput zatvorenika koji bježi iz zatvora i ona vas mora vratiti! Vi, naravno, znate da niste zatvorenik i ne želite biti u zatvoru. Tu se naprosto radi o drukčijim interesima, što će vam stvarati male poteškoće na putu. Problem s ovim zatvorom je taj što trebate znati nekoga tko je pobjegao iz njega kako biste i sami mogli pobjeći, a ta “osoba” na postoji. Jedini način je, stoga, da prevarite čuvare i izađete neprimijećeni. Zaštita je naprosto tako dobro organizirana da je nema smisla zaobići, već nadmudriti.
Također, potrebno je sumnjati u sve. Pod ovim ne mislim da trebate sumnjati u postojanje nečega već u autentičnost tog predmeta (pogotovo kada je riječ o detaljima). Gledajte gdje je nešto drugačije nego što je u vašem fizičkom svijetu. Tu leži ključ. Taj će drukčiji dio biti ili zamka vaše podsvijesti, ili vaša kreacija koja će vas voditi dalje tj. u višu ravan (u pozitivnom smislu). Već ću kroz post objasniti kako razlikovati ovo dvoje.
Putovanje u astralu
U astralu ćete se svakako htjeti kretati. Naravno da možete i hodati okolo, što ćete i činiti u početku, no svima su zanimljivije (i praktičnije) sljedeće metode:
Teleportacija (nemojte ovo pokušavati dok niste već dosta puta bili u astralu jer je isto potrebna neka vještina da biste ovo postigli). Ona se postiže tako da zamislite vaše odredište i držite ga u glavi 5-10 sekunda i pritom držite zatvorene oči. Dok držite zatvorene oči ćete osjetiti kretanje (kao da vas vjetar nosi do destinacije), ali ne dajte da vas to omete. Sljedeći put kada otvorite oči ćete se nalaziti na tom mjestu kojeg ste zamislili.
Translokacija (razlikuje se po tome što je ona nasumična, a teleportacija namjerna). Ona se radi tako da pogledate sebi u ruku i držite tu pogled neko vrijeme. Ona će izgledati drukčije nego u fizičkom svijetu, ali to je sada manje važno. Ono što jest važno je da, kada maknete pogled s nje, ćete biti na nekom drugom mjestu (nasumičnom, naravno).
Vratima (čini se očito, ali moram napomenuti) se možete kretati i dok hodate u astralu. Ona vas mogu odvesti u drugu prostoriju, ali i na neko u potpunosti drugo mjesto. Isto tako vas mogu odvesti u druge svjetove, što se postiže crtanjem simbola tih svjetova na sama vrata/iznad njih/na kvaku itd. Ovo već spada u domenu višeg astrala.
Moram napomenuti jednu jako važnu stvar vezanu uz kretanje u astralu.
Kada se tek nađete u njemu, naći ćete se vjerojatno u vašem stanu/kući. Cilj će vam sada biti napustiti tu zgradu. Kada budete izlazili nemojte koristiti dizalo! Naime, bilo koje spuštanje na takav nagli način (dakle, da nije stepenicama) je strogo zabranjeno osim ako ne želite doživjeti nekakva neugodna iskustva. Da objasnim; vaša podsvijest vlada “nižim” dijelovima astrala u koja upravo odlazite koristeći se dizalima i kroz druge zatvorene objekte ovog tipa. Ovi “niži dijelovi” su zapravo trans (koliko je dubok ovisi o tome koliko je bliži astralu). Drugim riječima, dok ste u zatvorenom prostoru koji se kreće (zapravo se ne kreće nego vam se to samo čini), vaša podsvijest kreira potpuno novi svijet oko tog prostora/objekta gdje se igra po njezinim pravilima tj. samo gradi novi zatvor pošto ste iz staroga pobjegli. Dakle, poanta ove priče je nemojte ulaziti u zatvorene prostore (bez vrata) i nemojte se spuštati niže!
Viša svijest – vaš prijatelj
Kao što postoji podsvijest koja će vam stalno otežavati vaše astralno iskustvo, tako postoji i viša svijest koja će vas štititi i kontradiktirati podsvijesti.
Morate naučiti razlikovati signale koje ona ostavlja i one koje ostavlja podsvijest. Podsvijest će ostavljati velike zamke poput prije spomenutih vrata, ili pak zvonjenje telefona (nemojte se javljati na telefone u astralu!) i mamiti vas na taj način. Vaša viša svijest će ostaviti neki maleni detalj (npr. neki prekidač koji inače nije tu, kameru, neki istaknuti maleni predmet) koji će vas onda odvesti na viši astral. Zapamtite, što idete više i više u astral, to je manji utjecaj vaše podsvijesti. 🙂 Stoga, obraćajte pozornost na detalje! Podsvijest je primitivna i primjećuje samo velike promjene u svojoj kreaciji tj. snu/astralu. Zbog ovoga vaša viša svijest uvijek bira dovoljno malene detalje koji podsvijest neće primijetiti, ali istovremeno i dovoljno velike da ih vi primijetite. No, i vaši osjećaji će vam puno toga reći jer predosjećaji postoje i u astralu. Ako se osjećate neugodno negdje, naprosto napustite to mjesto.
Izuzev odlaskom u viši astral, još jedan način da se udaljite od vaše podsvijesti je da izađete iz kuće/zgrade u kojoj ste se našli kada ste se tek “probudili” u astralu. Možete izaći tako da naprosto izađete iz zgrade pješke (zapamtite, uvijek skalama tj. sami se pokrečite do izlaza, nikada dizalima!). Drugi način je da se teleportirate pa hajdemo malo više o tome.
Teleportacija
Ona može poslužiti kao odličan način kretanja u astralu jer zapamtite da vi nećete nikada dugo stati u njemu (u prosjeku pet minuta). Zapravo, vi ćete stati samo onoliko dugo koliko imate snage i ukoliko imate plan rada. Stoga trebate maksimalno iskoristiti vrijeme u njemu i ne gubiti ga na šetanje okolo. Teleportacija je mnogo brži način kretanja 🙂
Evo onda nekoliko načina na koje to možete postići:
Zamisliti mjesto gdje se želite teleportirati, držati pritom zatvorene oči 5-10 sekunda i otvoriti oči.
Vrtjeti se oko svoje osi ispruženih ruku (poput helikoptera) zamišljajući mjesto gdje želite biti.
Zabiti glavu u zemlju poput noja (da…čini se glupavo i smiješno, ali funkcionira…samo nemojte zaboraviti izvući glavu).
Poletjeti put gore i pustiti se da padneš natrag na zemlju (kada se vratiš natrag na “zemlju”, nalaziti ćeš se na nekom drugom mjestu).
VAŽNA NAPOMENA: Nemojte se odmah pokušati teleportirati. Ako se pokušate teleportirati u nižem astralu (o kojem ovdje i pričamo), onda ćete se samo vratiti u fizičko tijelo (kao što to čini i gledanje u ruku previše dugo). Prvo trebate otići, dakle, u neki viši astral (cilj vam je IĆI U VISINU TJ. NA VIŠE ASTRALNE RAVNI). Tu ćete otići tako da pratite znakove vaše više svijesti o kojima sam rekla pokoju riječ nekoliko paragrafa iznad.
Kako se vratiti u fizičko tijelo
Iako će vam se ovo u početku događati spontano zbog nedostatka snage, zbog toga što ste se koncentrirali na nešto predugo, ostali bez posla itd., važno je poznavati i neke tehnike kojima se svojevoljno možete vratiti natrag.
Postoje one priče koje kažu da možete “zapeti u astralu”. Mnogi su zbog toga zabrinuti oko nemogućnosti vračanja u tijelo. Ovo se ne može dogoditi. Vratit ćete se svakako u fizičko tijelo prije ili kasnije, slučajno ili namjerno. Neki od načina na koje se namjerno tj. svjesno možete vratiti u fizičko su:
Zatvaranjem očiju – zapamtite da vi u astralu zapravo nemate fizičko tijelo, a time ni kapke pa će ovo učiniti onaj potrebni fizički most.
Žmirenjem – sličan efekt kao kod zatvaranja očiju, ali je manje naglo.
Teleportiranje – već sam napomenula da se vratite u fizičko tijelo ako se pokušate teleportirati u nižem astralu (makar će vas teleportacija u višem astralu samo voditi u sve više i više astrale).
Gledanjem gore – pokret očima unatrag nas podsjeća na ono vrtenje unatrag koje se čini kada pokušavamo ući u astral pa nas ovo doslovno vraća natrag (u prijašnje stanje tj. fizičko stanje).
Štipanjem sebe i vrtnja glavom – ovo su jako fizički pokreti koji će opet stvoriti premosnicu do fizičkog tijela.
Koncentriranjem na nešto – ovo je najjednostavnija metoda. Ako se predugo fokusirate na nešto onda se slika oko vas počne topiti i opet se nađete u fizičkom tijelu. Dobar primjer je gledanje u dlanove (što sam već ranije spomenula). Ako gledate u dlanove u astralu, oni će se nakon nešto vremena početi topiti i ako ne skrenete tada pogled s njih, uskoro ćete se opet naći u fizičkom tijelu, ali ako skrenete pogled na vrijeme, naći ćete se na višoj razini astrala od one prijašnje.
Zapamtite da se uvijek možete vratiti u fizičko tijelo ako dođe do problema (npr. ako vaša podsvijest preuzme kontrolu, što ne želite jer vam može naprosto stvarati neugodna iskustva pokušavajući vas time zastrašiti natrag u fizičko tijelo). U takvoj situaciji je najlakše skoncentrirati se na nešto, a ako to ne upali onda će upaliti ili vrtnja oko svoje osi (što će uzrokovati nasumičnu translokaciju), ili zabijanje glave u tlo.
Ponovimo… što treba izbjegavati u astralu:
Zatvorene prostore (makar i iz njih možete izaći tako da prođete kroz zidove unatrag!)
Pokretne prostore (dizala, avione, podmornice itd.)
Raditi astral dva dana za redom (barem u početku) zbog poremećaja prirodnog ciklusa sna i REM faze
Očite razlike od fizičkog svijeta (zapamtite su da su takve očite izmjene djelo vaše podsvijesti)
Ovo bi bile glavne napomene, ali vi ćete vjerojatno još neke sebi istaknuti, ovisno o tome što smatrate bitnim. 🙂
Prije nego što završim, htjela bih još reći da zaista nema opasnosti u astralu. Nitko do sada još nije zapeo niti umro tamo. Jedina “opasnost” je da se prijevremeno vratite u fizičko tijelo (no ako se to i dogodi, onda se možete jednostavno opet pokušati vrtiti da dođete u stanje vibracija i tako dalje dok ne uđete u astral…naravno, ako imate dovoljno snage za to), a ono može štetiti jedino na način da poremeti vaš ritam spavanja pa da zbog toga budete umorni. Zbog ovoga se i ne preporučuje da odlazite u astral dvije noći za redom jer astral zapravo zamjenjuje zadnju REM fazu te noći tijekom koje se vi najviše i naspavate (jer traje najduže).
Ne zaboravite zapisivati svoj plan rada/akcije i nakon astrala zapisati vaša iskustva jer će vam ona puno pomoći u budućim putovanjima (uči se na greškama, zar ne?).
Izvor: blog The Broom Closet
