Lako je voljeti neku idealnu osobu kao Buddhu ili Isusa i mnogi u tome pronađu utjehu i ispunjenje, ali kada tu ljubav trebaju primijeniti na ovaj svijet, vrlo brzo taj idealizam splasne jer voljeti stvarne ljude, voljeti ovaj kaos pored nas, prava je umjetnost za svakoga.
Ljubav je spoj nepomirljivih suprotnosti u kojoj, s jedne strane osjećamo privlačnost, a s druge strane, osjećamo mržnju. Freud je smislio idealan pojam za tu pojavu – ambivalentnost. Ako ljubav ne izrazimo riječima, ona je ostaje prazna, a mišljenja i knjige koje su savršeno napisane i uređene, bez ljubavi su šuplje. Kad se rodite na ovom svijetu i dobijete sve što on može ponuditi, ne osjetite ljubav, jedino što čovjek može osjetiti jest prazninu unutar sebe.
Kako vidimo, sve se odvija u suprotnosti. Recimo ako ste zaljubljeni, potrebno je imati mišljenje da ne izgubite glavu, ali kada ste sami i razmišljate bez ljubavi onda je i to mišljenje isprazno. Svaki dan se događa zalazak Sunca, a stara kineska tradicija taj čin uljepšava ceremonijom ispijanja čaja. Ona tom činu daje ljepotu i uživanje koje je nemoguće bez ljubavi.
To je bilo lijepo propovijedanje o ljubavi, ali ako pogledamo malo dublje, ljubav spaja i onu tamnu stranu. Ako nazovete pet puta svog partnera u jednom danu, možemo reći da je to ljubav, ali ako pogledamo objektivno, onda je to maltretiranje. To je blaži oblik ljubavi.
Ima i onaj koji svatko od nas mora objektivno sagledati, kojeg spominje filozof Slavoj Žižek. Njegova teza je da Bog ne postoji jer da postoji i da kaže da je on sama ljubav onda nikada ne bi dozvolio ratne strahote i sve ono što se događalo u prošlom stoljeću. Dakle, to je legitimno pitanje koje ljubav propitkuje jer i u ljubavnim odnosima često kažemo da ćemo umrijeti s tom osobom, pa osjetimo takvu mržnju da je nikada više ne bi vidjeli. Jasno, mogli bi sada ući u debatu, ali potrebno je vratiti se na sam početak, priča o suprotnostima koje ako nisu uravnotežene, postaju zastrašujuće.
Suprotnosti su misteriji, a razumjeti ih je jako teško iako je i naš organizam sačinjen od dvojnih (bubrezi, pluća, jajnici i dr.) ženskih i muških organa. Pošto je ovdje premalo prostora za objasniti ovu tematiku, potrebno je samo znati da je ljubav često i nasilna jer ako nešto želite recimo osobu koju volite, često ste nasilni u svojim zahtjevima i maltretirate drugu stranu. Također, pri želji za prekidima osjećate ljutnju, mržnju ili tugu.
Widget not in any sidebars
Lako je voljeti neku idealnu osobu kao Buddhu ili Isusa i mnogi u tome pronađu utjehu i ispunjenje, ali kada tu ljubav trebaju primijeniti na ovaj svijet, vrlo brzo taj idealizam splasne jer voljeti stvarne ljude, voljeti ovaj kaos pored nas, prava je umjetnost za svakoga. Umjetnost ljubavi započinje u samoći jer njen osjećaj hladnoće doslovno zaledi dušu. U ljubavi je ljepota samoće i tko ovaj osjećaj uspije savladati i osjetiti u njoj ljubav taj je shvatio onu suprotnost koju spomenuti filozof dobro primjećuje, ali ne vidi da je ta strašna strana upravo samoća, ono najgore u nama čega se najviše bojimo.
Biti u samoći i osjećati ljubav, malo koji čovjek može i zbog toga nastaje spomenuti kaos u kojem suprotnosti postaju tako očite. Prihvatiti tu ledenu stranu prirode i pokušati je asimilirati, prava je umjetnost, odnosno kada je odbijamo toliko nasilno od sebe, što činimo mi ljudi onda se ona pretvara u ono najgore o čemu govori Žižek. Mnogi filozofi i psiholozi govore jako dobre činjenice i moj je savjet da takve knjige čitate jer ako ste čitali Upanišade i duhovnu razinu stvarnosti, pročitajte i onu suprotnost i tamo ćete naći zanimljive činjenice. Dobro je propitivati se pogotovo ako nas zanimaju ljubav i istina. Ipak, ono što spomenutim autorima fali, a što je rekao filozof Wittgenstein: Granice jezika su granice spoznaje.
Ako želimo nešto spoznati, moramo zaroniti u samoću, poput meditacije i susresti se s nespojivim suprotnostima jer intelekt i slijepe strasti kao dvije suprotnosti, ne mogu biti shvaćene ako ih ne spojite u samoći. U samoći se razvija samostalnost i individualnost, a paradoks ljubavi je u tome da ona ne može zaživjeti ako nismo razvili spomenuto. Samostalni i individualni čovjek dopušta drugoj osobi da bude slobodna, ali to je ono čega se ljudi boje i zato nastaju sve strahote jer jednom običnom čovjeku oduzmi pripadnost naciji, obitelji i državi, on postaje suicidalan. To je odgovor zašto postoje strahote i zašto je većini ljubav nedostižna.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
