Danas je religija bazirana na samom činu vjerovanja, ona ne teži iskustvu. Mistično iskustvo daje jednu dublju sigurnost u ovaj život i odnose, ali istodobno, neka vas ne iznenadi činjenica da morate proći kroz “inicijacije” stvarnosti koje su pred vama. Važnije od svega jest da spoznate zašto vam se neka iskustva događaju! Također, iza svakog materijaliste se skriva veliki strah od upoznavanja suprotne funkcije. To su ljudi koji se boje dijelova sebe i u ovom životu su samo utjelovljenje nerazumne karike jer tvrditi da ništa ne postoji, a živiš na jednom malom planetu, a o svemiru ne znaš ništa, stvar je egoizma, a ne znanja.
Mističnih iskustava svetaca ima mnogo. Ono što našoj civilizaciji nedostaje upravo su ta iskustva. Danas je religija bazirana na samom činu vjerovanja, ona ne teži iskustvu. Kada se svađaju svećenik, imam, rabin, pandit, onda je to redovno pitanje čija je religija ispravna, ali kada ih upitate tko ima mistično iskustvo – onda odgovori nestaju.
Ustvari, kroz tradiciju se prenosi transgeneracijska mržnja gdje nije važan sadržaj nego forma.
S druge strane, imate ateiste ili agnostike koji se kunu u razum, a masu stvari se ne može racionalno dokazati. Iako psihoterapija govori da je intelekt samo jedna od funkcija, to je kao da pričaš s kamenom, odnosno to je drugi oblik fanatizma ili ljepše rečeno psihoterapijski – zauzetog stava.
Kada odete na inicijaciju naprednih tehnika, tamo nećete naći ateista jer na podsvjesnoj razini on ima već uključen obrambeni mehanizam koji ga pod svaku cijenu sprječava da uopće niti ne sazna kako postoji nešto što može izazvati bilo kakvo iskustvo.
Ili pak inicijacija s ayahuaskom pod budnim okom shamana.
Oni koji tvrde da ništa ne postoji, mogu ovim metodama isprobati svoja materijalistička iskustva. Jasno, iza svakog fanatika i materijaliste se ne skriva protivnik već veliki strah od upoznavanja suprotne funkcije. To su ljudi koji se boje dijelova sebe i u ovom životu su samo utjelovljenje nerazumne karike jer tvrditi da ništa ne postoji, a živiš na jednom malom planetu, a o svemiru ne znaš ništa, stvar je egoizma, a ne znanja.
Oni su nosioci stajališta većine koja se brani od bilo kakvog iskustva, bilo vjernika ili ateiste. Primjerice, mnogi znanstvenici su isprobali ove metode i promijenili su svoje poimanje stvarnosti poput Bhora, Bhoma, ili u novije vrijeme Hagelina. Sve redom kvantni fizičari. Ili pak mnogi kršćanski svećenici koji su koristili jogu i meditacijske tehnike.
Sada dolazimo do glavnog aspekta mističnoga iskustva. Recimo, često u dubokim meditacijama ili pak netko tko je probao ayahuasku, doživi predivna iskustva koja daju jedan lijepi osjećaj posebnosti, voljenosti i prihvaćenosti jer ego je taj koji stvara osjećaj nepovezanosti i izdvojenosti od drugih koje naš obrazovni sustav s užitkom potiče u mladih. Kod takvih iskustva je zanimljivo da su ona stvarna jer ih prati neki dokazni aspekt i govore o problemu koji imate. U dubokim meditacijama osjetite kako vam se zaustavi disanje i osjećate jedno duboko stanje prihvaćenosti u osjećaj cjeline.
Ipak, to su manje bitne stvari, važnije su poruke i iskustvo voljenosti koje bi trebale biti kao smjernice protiv straha koji dominira načinom života kojeg živimo.
Nakon takvog iskustva vraćate se svojim samskarama ili neosviještenim kompleksima natrag u život. Ponovno imate problem s poslom, ponovno se javljaju nesuglasice u odnosima i to je ono što ljudi često ne shvaćaju kada se susretnu s duhovnošću. Međutim, ako dobijete kao nagradu još koje mistično iskustvo, shvatit ćete svoju situaciju, shvatit ćete da ono što vam je na putu jest vaša inicijacija koju ne prihvaćate tj. svi problemi koji su pred vama predstavljaju neosviještene dijelove sebe koje prvo morate osvijestiti i onda mistično iskustvo postaje trajno stanje.
Obično želimo preskočiti stepenice i dobro je da postoje tehnike ili pak biljke koje ljudima daju kratkoročno iskustvo druge stvarnosti, ali bilo da se radi o religiji, bilo da se radi o iskustvima, većina ovaj svijet smatra groznim mjestom i ne vidi ga kao mogućnost razvoja.
Alkemija, a onda i neki drugi pravci, slijedili su upravo integraciju ove stvarnosti, pokušati kroz iskustva koja su pred nama proći i upoznati ono što nas ustvari obogati. Primjerice, nakon nekog mističnog iskustva, dobit ćete upravo tu poruku da paraziti ovog svijeta, koliko god ugnjetavali duše koje se razvijaju, treba prihvatiti svim snagama jer to ljude unaprjeđuje i čini još više cjelovitim. Korupcija, loši poslovi itd postoje kako bi u jednom trenutku donijeli odluku koja onda postaje nepokolebljiva, u kojoj počinjete da se zauzimate za sebe i razvijate viđenje kako je svaki pojedinac moćan.
Mistično iskustvo vam upravo obnovi taj osjećaj, koliko možemo i koliko smo sposobni promijeniti svoju situaciju i koliko u jednom malom krugu u kojem se krećemo svakodnevno možemo djelovati. Zapadnjaci danas naširoko hrle prema takvim iskustvima jer su potpuno odsječeni od čovjekove sušte potrebe za doživljajem sebe. U čovjeku je kod za transcendentnim iskustvom. Materijalist isto tako tu funkciju prenosi na idealiziranje znanosti i religijskog očekivanja da će ona donijeti epohalno otkriće. Sistem je uvijek isti, hvatamo ne ono što je rečeno već konstrukciju koja je uvjetovana arhetipskim očekivanjem nekog budućeg raja.
Za kraj, ono važnije jest da mistično iskustvo daje jednu dublju sigurnost u ovaj život i odnose, ali istodobno, neka vas ne iznenadi činjenica da morate proći kroz inicijacije stvarnosti koje su pred vama i koja su često iz sadašnjeg trenutka dosadna i neinspirativna. Važnije od svega jest da spoznate zašto vam se neka iskustva događaju i zašto momentalno prolazite kroz njih.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
http://vedski-jyotish.net/