“Rekli su vam vaše ime, vašu naciju i religiju. Odredili su vaše mogućnosti, učili vas što je dobro a što zlo.Objasnili su vam što je život i kako je nastao! Govore vam što je Bog i kako mu je ime,uče vas kako i gdje da ga tražite. Nalažu vam kako da odgajate djecu… naplaćuju vam vodu, hranu, zrak, život… Prodaju vam strahove, neprijateljstva, razlike… Pakuju vam laži za istinu, a istinu vam predstavljaju za laž! A vi se još pitate zašto nezadovoljstvo ulazi u vaše živote, umjesto da se pitate; postoji li vaš život uopće !?”
Naš cijeli život se sastoji od jednoga trenutka u kojemu vječno bivamo, to je ovaj trenutak ‘sada’ u kojemu čitate moj članak, ne postoji niti jedan drugi trenutak u kojemu možete postojati osim ovoga vječnoga sadašnjeg trenutka.
U svome umu vi možete lutati po prošlosti i budućnosti no postojati i djelovati možete samo u ovome trenutku svoga bivanja. Iz njega je izniklo sve ono što je bilo te se u njemu rađa sve ono što tek treba da bude, stoga je jako bitno biti svjestan sebe u trenutku svoga bivanja
“Sadašnji trenutak i naša spoznaja o njemu je sve što posjedujemo, u njemu je sve ono što jeste i ono što će biti, u njemu živimo ono što smo stvorili i stvaramo ono što ćemo živjeti”
Onaj koji suviše biva u svojoj prošlosti, prebirući po svojim greškama i žaleći za svojim propustima dovodi svoju prošlost u sadašnji trenutak i na taj način stvara budućnost koja ga konstantno vraća u njegovu prošlost. To je uistinu jedan začarani krug umovanja u koji su se upleli mnogi od nas iz razloga jer ne umijemo da otpustimo svoje misli i emocije, jer jedino kroz njih mi doživljavamo sebe. Sadašnji trenutak sam po sebi je prazan, u njemu nemamo za što da se uhvatimo te stoga ne umijemo da svijesno u njemu bivamo, jer naše misli konstantno traže nešto u čemu se mogu ogledati.
U prošlosti borave naša sjećanja i naša uvjerenja, u budućnosti borave naše želje dok u sadašnjosti postoji samo bivanje iz kojega sve nastaje. Sve ono što donesemo u trenutak svoga bivanja postaje naša stvarnost koju proživljavamo i kroz koju stvaramo situacije koje tek trebaju doći, upravo zbog toga se kaže kako je naša stvarnost plod naših uvjerenja, i to je apsolutna istina.
Naša uvjerenja nastaju na dva načina; kroz proživljena iskustva te kroz prihvaćanje znanja kojega primamo od raznih autoriteta kao što su; roditelji, učitelji, religija i tako dalje. Ono što moramo znati je sljedeće; ishodi svih naših iskustava su uvjetovani podsvjesnim uvjerenjima koja su u nas usađna putem navedenih autoriteta, što znači da sve ovo što donosimo u svoje bivanje a odakle se transformira u našu stvarnost koju živimo, zapravo nije naše autentično iskustvo.
Mi živimo u uvjerenjima koja nas opredjeljuju po našim nacionalnim, religijskim i društvenim pripadnostima a svaka od tih pripadnosti je jasno definirana određenim zakonima, tradicijama, uvjerenjima i svrhama. Kada malo dublje uđemo u tu problematiku pripadnosti lako ćemo primijetiti isprogramiranost našega razmišljanja, vjerovanja, djelovanja a samim time i postojanja.
“Rekli su vam vaše ime, vašu naciju i religiju. Odredili su vaše mogućnosti, učili vas što je dobro a što zlo.Objasnili su vam što je život i kako je nastao! Govore vam što je Bog i kako mu je ime,uče vas kako i gdje da ga tražite. Nalažu vam kako da odgajate djecu… naplaćuju vam vodu, hranu, zrak, život… Prodaju vam strahove, neprijateljstva, razlike… Pakuju vam laži za istinu, a istinu vam predstavljaju za laž! A vi se još pitate zašto nezadovoljstvo ulazi u vaše živote, umjesto da se pitate; postoji li vaš život uopće !?”
Tako će npr. osoba rođena u siromašnoj obitelji u sebi nositi identitet siromaha s kojim će se cijeli život poistovjećivati, upravo to poistovjećivanje sa nametnutim identitetom siromaha i uvjerenjima siromašne osobe čine da ta osoba i umre kao siromah. Nikakve druge životne okolnosti osim naših dubokih uvjerenja s kojima se poistovjećujemo nisu odgovorne za stanje u kojemu se nalazimo. Ono što čini razliku između siromaha i bogataša se ne očituje u materijalnim dobrima već isključivo u onome što pojedinac u sebi živi kao istinu s kojom se poistovjećuje.
“Znaj da je vjera poput sjemena posađenog u zemlju; to sjeme daje po svojoj vrsti. Posadi sjeme u svoj um, zaljevaj ga i njeguj sa očekivanjem, kada dođe vrijeme sjeme će postati plod.” – Joseph Murphy
Osoba koja spozna ovu univerzalnu istinu postaje svjesna mogućnosti koju donosi njezin vječni trenutak bivanja. Takva osoba prestaje da se poistovjećuje sa svojom prošlošću te kreće da djeluje u skladu sa onim što želi u svojoj budućnosti, strpljivo prihvaćajući sve ono što donosi sadašnji trenutak koji je u svome materijalnom ispoljavanju uvijek rezultat djelovanja u prošlosti.
“Najveća usluga koju možeš učiniti sebi jeste da se naučiš pronaći mir u svome nemiru”
Namaste
Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.ba
Pratitie Vitae Est i na Facebook stranici
