Djelatnosti duše u ovom materijalnom svijetu razlikuju se od djelatnosti u duhovnom svijetu. Iako je duhovna duša vječna, djelatnosti koje obavlja pod utjecajem materijalne prirode, privremene su. Proces samospoznaje ili prakticiranje duhovnog života nastoji vratiti duhovnu dušu njezinom vječnom djelovanju čak i dok se nalazi u ovom materijalnom svijetu.
Na koji način zvuk održava ovu materijalnu strukturu i kako mi percipiramo ovaj materijalni svijet? Čitav svijet je poput oceana tekuće materije. Svi čvrsti rubovi objekata koje percipiramo su iluzija koju nam nameću naša ograničena osjetila. Elektron je subatomska čestica, međutim kao čestica ima neke prilično zapanjujuće odlike. Jedna od njegovih zapanjujućih odlika je masa mirovanja. Znanstvenici općenito određuju specifičnu masu mirovanja česticama koje pokušavaju opisati. Masa mirovanja je masa čestice dok ona miruje, ili drugim riječima kada se ne kreće. Masa mirovanja elektrona bi trebala biti nula. Ovo je čudno jer predmet bez mase mi teško možemo smatrati u našim umovima predmetom. Elektron ima promjer kao i naboj, ali ako nema mase onda bi netko upitao: “Što je nabijeno i što ima promjer?” Poanta je da elektron nikada ne miruje. On se uvijek giba. Stvarno proučiti elektron stoga nije moguće. On se ne može zaustaviti i promatrati. Sve drugo na subatomskoj razini se također pokreće, oscilira. Oscilacije mogu biti između točaka u prostoru i između energetskih stanja, ali zajednički faktor je oscilacija i stoga govorimo o valovima. Ideja je da je u svojoj osnovi materija sastavljena od valova. Frekvencije koje su ovdje u pitanju ekstremno su visoke. Kada se kvanti energije okreću dovoljno velikom brzinom oni poprimaju odlike čvrste materije.
Grub primjer ovoga bi bio propeler zrakoplova. Kada se propeler ne kreće možemo vidjeti krilca i kad se kreće veoma polako možemo baciti malu loptu na taj način da ne dodirne krilce rotirajućeg propelera. Ali kada se propeler kreće punom brzinom više se ne vide krilca i ne možemo baciti loptu kroz njega jer će se lopta odbiti kao da je udarila u zid (ako zanemarimo činjenicu da bi propeler u stvari usisao ili otpuhao loptu zbog svog oblika). Dakle, u stvarnosti nema zida već samo par krilaca i mnogo međuprostora. Materija je sačinjena na isti način. Relativno govoreći ima mnogo praznog prostora na razini čestica. Razmaci među elektronima i atomima su istog reda veličine (relativno) kao i udaljenosti između sunca j planeta u našem sunčevom sustavu.
Tri razine svjesnosti
Vedsko opažanje ovoga svijeta uvijek uzima u obzir da je ova kozmička kreacija prikaz Božje energije. Drugim riječ i ma rečeno, nema načina razumijevanja materije do posljednjeg detalja. U vedskim spisima je rečeno kako obilju Svevišnjeg nema kraja, stoga nije moguće objasniti sve energije i obilje. U Bhagavad-giti, Bog navodi samo nekoliko primjera kako bi zadovoljio našu znatiželju, a potom kaže:
“Znaj da sve što je bogato, lijepo i slavno potječe iz malene iskre Moga sjaja. Ali zašto ti je Arjuna potrebno ovo detaljno znanje (o znanstvenici, zašto vam je potrebno ovo detaljno znanje, op.a.) kada samo jednim Svojim djelićem prožimam i održavam cijeli svemir”. (Bg . 10.41-42)
Nema ograničenja razinama suptilnosti koji su tu uključeni. Za osobu koja je prihvatila vedsko znanje ideja o materiji kao kompleksnom aranžmanu valnih funkcija samo potvrđuje ono što je izrečeno u vedskoj literaturi, naime da su osjetila nesavršena. Naša osjetila i kakav god instrumentarij izmislili kako bismo proširili područje našeg opažanja, uvijek će ostati nedovoljno savršen. Kako opažamo svijet ono što nazivamo percepcijom jest interakcija materijalnih osjetila koja su dio materijalne energije, s drugim dijelovima materijalne energije. Duhovna duhša je u stvari promatrač svega ovoga. A kako ona promatra i kako je svjesna sebe i svog okruženja to ovisi o stupnju pročišćenosti njene svijesti. Svjesnost je Božja transcendentalna energija i nije proizvod materije.
Kao što smo većspominjali u našim tekstovima, vedski mudraci spoznaju tri razine postojanja:
- Mehanička razina – fizičko tijelo
- Kvantna razina – suptilno tijelo
- Jastvo – primordijalno ili transcendentalno tijelo
Mehaničko ili fizičko tijelo je najgrublji vid ili izraz vibracija. Vrlo spore i teške vibracije stvaraju grubu fizičku koru od elemenata zemlje, vatre, vode, zraka i etera.
Kvantno ili suptilno tijelo je fini ji vid ili izraz vibracija materije. Građeno je od uma, inteligencije i lažnog Ja. Ono reagira na našu najneznatniju misao i emocije, uzrokujući stalni tok i izmjenu informacija.
Primordijalna ili transcendentalna razina našeg postojanja se sastoji od tri vida:
- Svjesnost – “Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo svjesnost i da je ona neuništiva.” (Bg. 2.17)
- Jastvo – “Jastvo je mikroatomske veličine i može se opaziti savršenom inteligencijom. Mikroatomska duša lebdi u pet vrsta zraka (prana, apana, vyana, samana i udana). Nalazi se u srcu i širi pomoću svjesnosti svoj utjecaj po čitavom tijelu utjelovljena živog bića … ” (Mundaka Upanishad, 3.1.9)
- Osobnost – “Nikada nije bilo vremena da naša osobnost nije postojala. Ona sada postoji i u budućnosti će nastaviti postojati … ” (Bg. 2.12)
Onaj tko je dostigao ljudsko tijelo i inteligenciju, stvoren je kako bi shvatio ove činjenice jer upravo to znanje i svjesnost čini njegov život uspješnim. Djelatnosti duše u ovom materi jalnom svijetu razlikuju se od djelatnosti u duhovnom svijetu. Iako je duhovna duša vječna, djelatnosti koje obavlja pod utjecajem materijalne prirode, privremene su. Proces samospoznaje ili prakticiranje duhovnog života nastoji vratiti duhovnu dušu njezinom vječnom djelovanju čak i dok se nalazi u ovom materijalnom svijetu. “Za onoga tko je tako zadovoljan, trostruke bijede materijalnog postojanja više ne postoje. U takvoj zadovoljnoj svjesnosti njegova inteligencija ubrzo postaje čvrsto utemeljena.” (Bg., 2.65)
Dakle, svjesnost je uvijek prisutna jer je ona simptom duhovne duše. No sada je naša svjesnost materijalno onečišćena družeći se s materijalnim vibracijama. Na primjer, voda koja se slijeva iz oblaka je čista, ali istog trenutka kada dode u dodir sa zemljom postaje blatnjava. “Kao što je vatra prekrivena dimom, zrcalo prašinom, a zametak maternicom, tako je živo biće u različitoj mjeri prekriveno požudom.” (Bg., 3.38)
Profiltriramo li tu istu vodu, ona ponovno stječe svoju izvornu čistoću. Slično tomu, duhovni život predstavlja proces čišćenja ili filtriranja naše svijesti.
“Kada čovjek odbaci sve vrste želja za osjetilnim uživanjem, koje nastaju iz umne špekulacije, i pročišćena uma nalazi zadovoljstvo samo u Jastvu, kaže se da ima čistu transcendentalnu svjesnost.” (Bg., 2.55)
Svako živo biće je tako smisleno povezano nevidljivim nitima sastavljenim od nježnih vibracija s jedinstvenim poljem ovoga svemira. No kako to jedinstveno polje dolazi od jednog izvornog praiskonskog izvora čija je priroda transcendentalna, tako je svako živo biće povezano i s Njim. Ako uzmemo za primjer dva elektrona u nekom atomu, očito je da je tu prisutna nevidljiva, ali snažna veza. Ta veza svakako mora u sebi sadržavati i element smislenosti, inteligencije ili svijesti.Ta svijest dolazi od osobne duše.
Prekrivenost duše
Vedski mudraci su spoznali kako se svjesnost najlakše pročišćava ili filtrira ako osoba yibrira transcendentalne primordijalne zvukove, baš kao što će osoba svoje rublje oprati najlakše vodom. Budući da su spoznali Istinu, oni su baš poput osoba koje su izronile iz dubine oceana i sada su u mogućnosti čuti i vidjeti sve ono što se događa izvan oceana.Tako su nama prenijeli ovu veliku tajnu transcendentalnog zvuka i upoznali nas s mantrama. Međutim, na koji način je duhovna duša, koja je stanovnik transcendentalnog svijeta, došla u kontakt s materijalnim zvukom i materijalnim svijetom?
Duhovna duša dolazi u kontakt s materijalnim zvukom upravo na isti način na koji dolazi u kontakt s bilo čim materijalnim. Trebamo znati da materijalna energija sa svim svojim raznolikostima postoji mimo duhovne duše. Duša nikada ne prolazi kroz takvu transformaciju da bi postala materijalizirana. Ona jedino može biti prekrivena materijalnom energijom. Upravo kao što osoba biva prekrivena noću plahtom. To ne znači da osoba postaje plahta. Materijal plahte se ne sjedinjuje s materijalom tijela osobe. Duhovna duša je sićušna transcendentalna supstanca, ona može kontaktirati s materijom, ali se ne miješa i ne spaja s materijom.
Gospodin Kapiladeva (jedna od inkarnacija Krishne – Svevišnje Božanske Osobe) u Shrimad-Bhagavatamu (3.26) objašnjava sve tehničke podatke i korak po korak analizira razvoj čitave materijalne kreacije. Također, kroz njegovo izlaganje postaje nam jasno kako transcendentalni položaj duše nikada nije kompromitiran. No zbog materijalne svjesnosti duša biva prekrivena mrežom materijalnih energija koje su povezane na bezbrojne načine i koje su u stanju oblikovati neograničen broj složenih i jednostavnih uzoraka.
“Materijalna svjesnost je uzrok uvjetovanog života osobe, u kome se uvjeti nameću živom biću od strane materijalne energije. Iako duhovna duša ništa ne radi i transcendentalna je prema takvim aktivnostima, ona je svejedno zahvaćena uvjetovanim životom”. (SB 3.26.7)
Materijalnu svjesnost, materijalnu energiju i transcendentalni položaj duhovne duše analizira se dalje u idućim stihovima:
“Uzrok materijalnog tijela i osjetila uvjetovane duše le materijalna energija. Međutim, osjećaj sreće i nesreće duše uzrokovani su od nje same” (SB 3.26.8)
Materijalna priroda postoji u svom sveukupnom neočitovanom suptilnom obliku i naziva se pradhana. U njoj se nalaze 24 elementa (zemlja, voda, zrak. .. ) ali na suptilan način. Iz ovog suptilnog oblika se potom očituje grubi oblik prakriti koji se naziva mahat-tattva. Zbog Božje mistične energije kala-shakti ili moći vremena sveukupna neočitovana materijalna energija biva potaknuta da djeluje i prelazi u grubo stanje ili mahat-tattvu, a taj proces je nalik baš kao kada suprug oplođuje svoju suprugu. Zajedno s faktorom vremena i mnoštvo uvjetovanih živih bića, zajedno sa svojom vlastitom nepotrošenom karrnom još iz prošle kreacije, bivaju impregninni u maternicu mahat-tattve. Na kraju zvuk i osjetilo sluha bivaju uvedeni unutar mahat-tattve.
Duhovna duša nije slijepa. Ona može opažati svijet zahvaljujući svojim duhovnim osjetilima. Kada je prekrivena materijalnom energijom ona napušta upotrebu ovih izvornih duhovnih osjetila. To je kao kada osoba odluči slušati jedino uz pomoć slušalica i mikrofona, gledati jedino uz pomoć video-kamere i TV monitora, i sl. U određenoj mjeri to je upravo ono što se i događa. Ljudi su sve više zainteresirani da doživljavaju svijet u obliku filma ili u obliku kompjuterske simulacije stvarnosti. Tako se osoba može kretati u trodimenzionalnoj “simuliranoj kući” i može se naviknuti na takav način djelovanja te u potpunosti zaboraviti kako zapravo može ući u kuću sa svojim tijelom i vidjeti stvari svojim vlastitim osjetilima. Izvorna duhovna osjetila duše mogu stvarno opažati transcendentalni svijet, duhovnu stvarnost, ali na neki način postaju zainteresirane za imitiranje stvarnosti ovog materijalnog svijeta. Naravno, postoji razlog za ovo. U imitiranju stvarnosti ona vidi priliku da bude Bog. Zbog toga se upušta u ovakve probleme I zato pada u iluziju.
Razumijevanje zvuka
Što je u stvari materijalni zvuk i koja je razlika između materijalnog zvuka i transcendentalne zvučne vibracije? ”Osobe koje su učene i imaju pravo znanje definiraju zvuk kao ono što predočava misao o predmetu, ukazuje na prisustvo govornika skrivenog našem pogledu i tvori suptilan oblik etera. Djelatnosti i oblici etera mogu se opaziti kao prilagođavanje prostora za izvanjska i unutarnja postojanja živih bića, naime za polje djelatnosti životnog zraka, osjetila i uma.” (Srimad Bhagavatam 3.26.33-34)
Ove dvije definicije zapravo pokazuju napredne znanstvene koncepcije obrađene u Shrimad-Bhagavatamu. Zvuk ne može biti ograničen na akustične događaje koje promatraju audioinženjeri. On ne može biti ograničen na fenomene opisane kao širenje mehaničkog vala u tekućinama, krutinama i plinovima. Prema stihu 34, čini se da je eter sredstvo za bilo kakvu vrstu širenja vala. Svaka materijalna tvar sposobna za vibraciju i rotaciju ili bilo kakav tip kretanja, proizvodi valove raznih tipova. Ovi valovi, bez obzira jesu li akustični ili elektro-magnetski, poput svjetlosnih ili radio-valova, šire se (putuju) kroz prostor. Ovaj prostor je ono što se zove eter ili nebo. Iz ovoga stiha mi dalje razumijevamo kako se aktivnosti životnih vrsta zraka, osjetilne aktivnosti, kao i misaone aktivnosti razmišljanja i koncentriranja, sve odreda odvijaju u eteru. Čak iako je um kao takav suptilniji od etera, ipak je eter opisan kao njegovo polje djelatnosti.
Transcendentalni zvuk
Postoje mnoge varijacije duhovnog zvuka i osoba može razumijeti ove različite zvukove samo onda ukoliko zna na koji način se oni odnose s Bogom. Svaki zvuk koji neposredno izvire iz Boga duhovni je zvuk. Citiranje Njegovih riječi koje su izgovorene u Bhagavad-giti uzrokuju duhovnu realizaciju. Ali iz Boga, također, posredno izviru i zvukovi kao što je ova materijalna energija koja ne izaziva duhovnu spoznaju. Da bi stvari razumijela pravilno, osoba mora uzeti u obzir oboje, Božju namjeru i želju, i namjeru ili želje živih bića. Treba shvatiti kako uvijek postoji reciprocitet između ove dvije energije, jedino što iz kuta živoga bića ovaj reciprocitet može ponekad biti nesvjestan ili neprimjećen.
Filozofska rasprava u kojoj se objašnjava stvarni položaj živoga bića i njegova veza s Bogom također je duhovni zvuk. Postoji najvažniji oblik duhovnog zvuka, a to je Božje ime. Božja imena su uvijek izravno jednaka s Bogom bez obzira kad, kako ili od koga su izgovorena. Ime Boga je najfundamentalnija duhovna zvučna vibracija. Ono ne zahtjeva nikakvo objašnjenje ili interpretaciju. Čim ga netko pjeva, on odmah uspostavlja Njegovo transcendentalno prisustvo. “Sva živa bića, pokretna i nepokretna, Moje su ekspanzije i odvojena su od Mene. Ja sam Nad-duša svih živih bića koja postoje budući da ih Ja očitujem. Ja sam oblik transcendentalnih vibracija poput omkare i Ja sam Apsolutna Istina. Ova dva Moja oblika, naime, transcendentalni zvuk i vječno blaženi duhovni oblik božanstva, Moji su vječni oblici. Oni nisu materijalni”. (Srimad Bhagavatam 6.16.51)
Jedan veliki svetac molio se Bogu na sljedeći način: “Dragi moj Gospodine, očitovanjem tvojih transcendentalnih vibracija, Ti nam otkrivaš stvarno značenje svega. Ti si sveprožimajuće nebo iznutra i izvana i krajnji si cilj pobožnih djelatnosti izvršenih i u ovom materijalnom svijetu i izvan njega…”
Vedske činjenice zovu se shabda-brahma. Postoji mnogo toga što je izvan percepcije naših nesavršenih osjetila, no autoritativne činjenice transcendentalne zvučne vibracije su savršene. Shrimad-Bhagavatam (11.21.36) ističe: “Transcendentalni zvuk Veda teško je razumjeti i očituje se na različitim razinama unutar prane (životnog zraka), osjetila i uma. Ovaj vedski zvuk je neograničen, veoma dubok i nepojmljiv, poput oceana.”
Također, u stihu (11.21.38-40) napominje se sljedeće: “Upravo kao što pauk stvara svoju mrežu iz svog srca i izlučuje je kroz usta, Svevišnja Božanska Osoba se očituje kao vibrirajući praiskonski životni zrak, koji tvori sve sadržaje Veda i pun je transcendentalnog zadovoljstva. Stoga Gospodin iz eteričnog neba Svoga srca stvara veličanstveni i bezgranični vedski zvuk posredstvom Svoga uma, koji je zamišljen od šarolikih zvukova… na kraju Gospodin ponovno povlači Svoju kreaciju materijalnog svijeta u Sebe, kao što to čini pauk povlačeći svoju mrežu.”
Proces buđenja
Ovdje smo samo djelomično dodirnuli temu koja je vrlo detaljno opisana u različitoj tantričkoj literaturi, kao i u određenom broju Upanishada gdje je zvuk uvijek analiziran u svezi s yoga sustavom. Spomenimo samo opis
pedeset zvukova sanskritskog fonološkog sustava koji su raspodijeljeni i pridodani grupi glavnih chakri u ljudskom tijelu. Ove chakre imaju svoju boju, mantru, japu (recitiranje), bija (sjeme), zvuk, negovorne zvučne vibracije, izbor slova posloženih na određenom broju lotosovih latica chakre, itd. Opisi u tantričkim tekstovima i u Upanishadama su veoma ezoterični i činjenica je da je danas u ovom dobu (Kali-yuga ili željezno doba) za nas praktički nemoguće shvatiti ove stvari, a da ne govorimo o današnjem manipuliranju ovom raznolikošću suptilnih energija.
“Pošto Sam neograničena nepromijenjiva i svemoguća Božanska Osoba koja živi unutar svih živih bića, Ja osobno uspostavljam vedsku zvučnu vibraciju u obliku omkare unutar svih živih bića. Ona se opaža suptilno poput jedne niti lotosove peteljke.” (S.B., 11.21.39)
Bog osobno prebiva unutar srca svake duhovne duše ili živoga bića. Isto tako je i sjeme vedskoga znanja situirano unutar svih duhovnih duša. Na ovaj način, proces buđenja vedskoga znanja i nečijeg odnosa s Bogom prirodan je i prijeko potreban za svakoga. Svo savršenstvo nalazi se unutar srca živoga bića i kada njegovo srce postane pročišćeno pjevanjem Božjega imena, svjesnost Boga u njemu se automatski budi.
“Transcendentalni zvuk Veda je teško razumijeti i očituje se na različitim razinama unutar prane (životnog zraka), osjetila i uma. Ovaj vedski zvuk je neograničen, vrlo dubok i nepojmljiv, poput oceana.” (S.B., 11.21.36)
Prema vedskom znanju, vedski zvuk se dijeli na četiri faze, a mogu ga shvatiti samo vrlo inteligentne osobe. To je zbog toga što su tri faze situirane unutar živih bića, dok je samo četvrta faza očitovana izvana:
- Prana faza ili para situirana je u Muladhara-chakri
- Pashyanti ili misaona faza situirana je u Manipura-chakri
- Madhyama ili intelektualna faza situirana je u Anahata-chakri
- Vaikhari ili osjetilna faza izgovoreni je zvuk
Mantra – zvučna vibracija
Vedski zvuk je ananta-para zato što sadrži sve vitalne energije unutar i izvan svemira i nepodijeljen je vremenom i prostorom. Prve tri faze zvuka su tako suptilne, nečujne i neshvatljive da ih se može razumjeti samo ako nam ih Bog objasni osobno ili preko svog opunomoćenog posrednika – vjerodostojnog duhovnog učitelja. Što onda reći o suvremenim znanstvenicima, filozofima i ostalima koji žele proniknuti u tajne života i svemira?
Prema vedskom mišljenju njihovi napori da shvate više razine postojanja nalaze se u ograničenom aspektu najgrubljeg vida zvuka zvanog vaikhari. Tolike znanstvene teorije, napisane knjige, kongresi, konferencije i govori nisu u mogućnosti prodrijeti dalje i dublje izvan razine vaikhari zvuka.
Da bi osoba mogla prodrijeti dalje, potrebna joj je milost Boga. Ta milost biva dostupna kroz njegovog vjerodostojnog predstavnika – gurua. Ako osoba nema duhovnog učitelja, ne može shvatiti ove tri razine vedskog zvuka (durvigahyami). Ona mora prihvatiti incijaciju kako bi mogla ući u tajne vedskoga zvuka. Zvuk je vid energije kojeg čine vibracije, a duhovne vibracije imaju moć ozdravljenja za duhovnu dušu koja je sada uvjetovana i prekrivena mrežama materijalnih vibracija.
Proces koji guru daje svom učeniku je pjevanje mantri. Riječ mantra sastoji se od dvije riječi – mana koja znači “um” i trayate koja znači ”osloboditi”. Mantre su duhovne zvučne vibracije, sastavljene od slogova koji kada se ponavljaju oslobađaju um ili svjesnost od sve materijalne zaprljanosti i dovode osobu do najviših stanja svijesti.
Što sadrži mantra?
Mantra u sebi sadrži sljedeće:
- Ime Božje kojem se osoba moli.
- Biju ili sjeme koje joj daje osobitu moć.
- Shakti – božanske i kozmičke energije.
- Predaju od vjerodostojnog samospoznatog duhovnog učitelja koji dolazi u nizu od četiri Vaishnava sampradaye ili učenička nasljeđa (Ramanujacharye, Madhvacharye ili Shri Chaitanya Mahaprabhua, Vishnu-Swamija i Nimbarke).
- Ona u sebi sadrži ključ koji otvara vrata čiste svjesnosti.
Ponavljanjem mantre oslobađa se energija zatvorena u tom zvuku, a potom se energija ispoljava da bi u naprednijem dijelu prakticiranja očitovala oblik objekta mantra-meditacije. Mantra koja nije primljena od vjerodostojnog duhovnog učitelja iz ove četiri gore spomenute sampradaye (učenička nasljeđa), nema gotovo nikakve duhovne moći. Duhovni učitelji iz ove četiri učenička nasljeđa jedini su vjerodostojni predstavnici vedskog duhovnog znanja. Stoga se treba čuvati osoba i učitelja koji kažu: “Nije važno koju mantru pjevate” ili “Izaberite onu mantru koja vam najviše odgovara”. Takve osobe su prevaranti i treba ih se kloniti.
Hare Krišna mantra
Nakon višegodišnjeg studioznog proučavanja vedske filozofije, autori su došli do sljedećih zaključaka glede vjerodostojnih mantri koje iznose u ovom odjeljku. Vrlo važan stih koji nam govori o snazi mantri glasi: om anavrittih shabdat – “Uz pomoć zvučne vibracije osoba postaje oslobođena.” (Vedanta-sutra, 4.4.22)
Postoje brojne mantre od kojih mnoge imaju izuzetnu moć utjecaja na uzdizanje svijesti osobe koja ju redovito izgovara.
Međutim, stih kojega smo pronašli u Kali-santarana Upanishadi na vrlo jasan način opisuje vrstu mantre pogodnom za doba u kojem živimo: “Šesnaest riječi Hare Krišna mantre (Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare) posebno su namijenjene za neutraliziranje grijeha ovoga doba Kali u kojem sada živimo. Da bi se osoba spasila od čvrstih okova maye, materijalne iluzorne energije, nema druge alternative, nego da mantra ili pjeva Hare Krišna. Poslije proučavanja kroz cijelu vedsku literaturu osoba neće naći bolji i uzvišeniji metod religije za ovo doba od pjevanja Hare Krišna.” (Kali-santarana Upanishada)
Evo još dva stiha koja nam pridodaju važnost pjevanja imena Boga – harer nama harer nama – “U ovom dobu svađe i licemjerja, jedini način za oslobođenje je pjevanje svetih imena Boga. Ne postoji drugi način. Ne postoji drugi način. Ne postoji drugi način.” (Brihad-naradiya Purana, 3.8.126)
Nama cintamani krishnas – “Sveto ime Krišne transcendentalno je blaženstvo koje pruža sve blagoslove osobi koja ga pjeva…” (Padma Purana)