Smirenje možemo postići opuštajući istovremeno i tijelo i duh. Jedno bez drugoga ne ide; nikakve mentalne tehnike opuštanja neće pomoći ako je tijelo nemirno i „pod naponom“. S druge strane, uzaludna su sva nastojanja umirenja tijela, ako je psiha prenadražena stresovima, napetošću i nervozom. U prilogu ovog članka navodimo jednostavnu vježbu za postizanje opuštenosti koja kombinira mentalnu auto-sugestivnu tehniku „isključivanja“ sjedinjujući fizičko i psihičko opuštanje.
Suvremeni psiholozi smatraju da je naše svakodnevno ponašanje ponajčešće rezultat čitavog sustava uvjetovanih modela duboko usađenih u našoj psihi. Jedan od tih modela svakako je impuls koji nam nalaže neprekidnu AKTIVNOST, 24 sata na dan, 7 dana u tjednu.
Milenijima davno taj nas je impuls održavao na životu u neprekidnoj borbi za opstanak, a danas služi jednako nemilosrdnoj borbi za poslovni uspjeh i materijalnu egzistenciju. U svemu tome zaboravljamo na potrebu opuštanja i odmora. I tu počinju problemi…
„Od malih nogu uče nas stotinama različitih načina učinkovitog postupanja – kaže jedan od suvremenih jogija, Swami Brahmananda – Tek kada psihički integritet biva narušen stresovima, sjetimo se da bismo trebali nešto naučiti i o tehnikama odmora i opuštanja.“
Kineziolozi i psihoterapeuti naglašavaju da postizanje stanja potpunog duševnog mira i opuštenosti, osim u sasvim male djece, nije naša prirodna i spontana sposobnost, nego vještina koju (ponovo) moramo učiti, baš kao što moramo učiti skijanje ili vožnju biciklom.
Joga je, tijekom više od 3 tisuće godina postojanja, izučavanjem i empirijom, razvila niz gotovo savršenih mehanizama postizanja apsolutnog duhovnog smirenja i opuštenosti.
Neke od njezinih tehnika na tom planu komplicirane su, nedostupne i svojstvene samo rijetkim usamljenicima himalajskih obronaka, no postoje i brojne metode psihofizičke relaksacije namijenjene običnim ljudima u njihovoj svakodnevnoj težnji za prevladavanjem stresova svakodnevnog života.
Pojednostavljeno rečeno, smirenje možemo postići opuštajući istovremeno i tijelo i duh. Jedno bez drugoga ne ide; nikakve mentalne tehnike opuštanja neće pomoći ako je tijelo (na razini neurološkog podražaja mišića) nemirno i „pod naponom“.
S druge strane, uzaludna su sva nastojanja umirenja tijela, ako je psiha prenadražena stresovima, napetošću i nervozom.
U prilogu ovog članka navodimo stoga jednostavnu vježbu za postizanje opuštenosti koja kombinira mentalnu auto-sugestivnu tehniku „isključivanja“ sjedinjujući fizičko i psihičko opuštanje.
Napomenuti treba, međutim, da za postizanje trajnog unutrašnjeg mira samo ovakve vježbe nisu dovoljne.
Suština uspješne borbe sa stresom podrazumijeva i eliminiranje ostataka nakupljenih stresova, te kompletno poboljšanje “fizičkog” zdravlja, prvenstveno pravilima zdrave prehrane, ali i ostalim pravilima zdravog života (odmora, spavanja, kretanja, disanja…).
Bitan zahtjev je i život u ugodnom skladu s ljudima oko nas, ali i skladu s vlastitim moralnim principima i navikama. No, to su već teme za neku drugu priliku…
Mala škola opuštanja: ISKLJUČIVANJE
(vježba za smirenje i uspavljivanje)
Lezite i namjestite se kako Vam je najugodnije.
Dišite mirno i potpuno opušteno blagim podizanjem i spuštanjem trbuha. Malo zadržite dah nakon svakog udisaja, a zatim se uz dugi i lagani izdisaj ugodno opustite i ponovo malo zadržite dah prije novog udisaja.
Nakon nekoliko minuta, počnite polako i postepeno eliminirati, «isključivati» osjećanje pojedinih dijelova tijela. . . Sugerirajte si da prestaju biti dio vas i da više ne osjećate njihov dodir s podlogom na kojoj ležite.
Počnite se desnom nogom; umirite je i maksimalno opustite.
Zatim isto tako «isključite» svjesnost lijeve noge, a zatim obiju nogu istovremeno.
Nastavite jednako s rukama, gornjim dijelom tijela, vratom, glavom…
Tijekom cijele seanse treba potpuno umiriti disanje; dišite sasvim blagim pokretima podizanja i spuštanja trbuha.
Zamišljajte da vaše tijelo, potpuno opušteno i lagano, ugodno lebdi bez i najmanjeg doticaja s materijalnim svijetom koji nas okružuje.
Sugerirajte si uzdizanje u svijet duha, bez težine tijela, u svijet misli, lakoće, savršenog mira i tišine.
Na kraju seanse, ponovo ćete postati svjesni svoga tijela i njegovog dodira s podlogom. Osjećajte opet noge, ruke, leđa, glavu… Ponovo se koncentrirajte na duboko disanje i blage pokrete trbuha.
Vježbu čete završiti pokretom ispružanja obiju ruku iza glave. Zadržavajući dah stegnite šake i lagano, ugodno napnite sve mišiće.
Ostanite tako na trenutak, a zatim se ponovo potpuno opustite. Ponovite ovaj pokret dva do tri puta.
Imajte na umu: Tijekom meditacije kod većine meditanata galvanski se otpor kože (koji je pouzdan pokazatelj opuštenosti) povećavao za čak do 500 posto, dok se kod spavanja povećava (i to vrlo sporo!) samo do 250 posto.
