Um je istančani materijalni element koji, između ostalog, može prikupljati dojmove s predmeta koji se nalaze izvan uobičajenog dosega percepcije i manipulirati prostom materijom na paranormalne načine. No, um sam po sebi ne opskrbljuje ljudski organizam svjesnim iskustvom. Svijest proizlazi iz drugog izvora, koji se na sanskrtskom naziva atman ili ‘sebstvo’.
Prema sanskrtskoj vedskoj književnosti, ‘sebstvo’ je mala čestica duha koja um i tijelo obasjava sviješću. Premda atman ne možemo izravno vidjeti, možemo zamijetiti njegovu prisutnost posredstvom njegova simptoma, svijesti. To svjesno ‘ja’ može postojati neovisno od tijela i uma.
William James je primijetio da:“… zastoji u razvoju mozga uzrokuju duševnu zaostalost, udarci u glavu dovode do gubitka pamćenja ili svijesti, a moždani stimulativi i otrovi mijenjaju kvalitetu naših ideja.” (Murphy i Ballou, 1960., str. 284).
Suvremeni su znanstvenici na temelju takvih opažanja zaključili da je svijest proizvod mozga i da u svom postojanju neprestano ovisi o mozgu. Nakon prestanka moždanih funkcija, svijest povezana s mozgom također prestaje postojati.
Međutim, tada (kao ni danas) nije postojalo općeprihvaćeno objašnjenje na koji točno način mozak proizvodi svijest. Nadalje, svaka teorija o načinu proizvođenja svijesti morala bi obuhvaćati i objašnjenje proizvodnje milijuna epizoda svijesti u svakodnevnom životu pojedinca.
James je stoga rekao: “Teorija proizvodnje, dakle, nije nimalo jednostavnija ili uvjerljivija od bilo koje druge pojmljive teorije. Ona je samo malo popularnija.” (Murphy i Ballou, 1960., str. 294).
James je smatrao da je povezanost mozga i svijesti možda prijenosna, a ne produktivna. U odnosu na svjetlo, prizma ima prijenosnu namjenu. Ona ne proizvodi svjetlo. Kada svjetlo prolazi kroz prizmu, ona ga mijenja. Prema toj koncepciji, mozak možda prenosi ili koči svijest u različitim stupnjevima.
James je rekao:
“Možemo pretpostaviti da se opstruktivna granica mozga spušta i raste sukladno stanju u kojemu se mozak nalazi. Kada je mozak u punom djelovanju, ona se spušta toliko nisko da ga preplavljuje razmjerna količina duhovne energije. U drugim slučajevima, propuštaju se samo takvi povremeni misaoni valovi, kao što je dubok san. A kada mozak potpuno prestane funkcionirati ili kada počne propadati, iz ovog prirodnog svijeta posve će iščeznuti onaj poseban tijek svijesti koji je mozak propuštao. No, djelokrug bića koje je proizvodilo svijest još će uvijek biti netaknut; i u tom mnogo stvarnijem svijetu s kojim je istodobno postojala, čak i kada je postojala ovdje, svijest može i dalje postojati na nama nepoznate načine.” (Murpy i Ballou, 1960., str. 292.)
Čini se da je James bio sklon zamišljati živi tijek svijesti, umjesto pojedinačne svjesne duše, premda u oba slučaja svijest postoji neovisno od materije. Što se tiče ideje da mozak jednostavno prenosi pretpostojeću svijest, James je citirao sljedeću izjavu britanskog filozofa E C. S. Schillera (1891.):
“Materija je divljenja vrijedno udešen stroj za sređivanje, ograničavanje i sputavanje svijesti koju uokviruje … Ako je materijalni okvir grub i jednostavan, kao u nižih organizama, tada on propušta samo mali dio inteligencije; ako je istančan i složen, ostavlja više pora i postoji radi manifestacije svijesti.” (Murphy i Ballou, 1960., str. 300).
Michael Cremo