Jednom je jedan redovnik odlučio meditirati na osami, daleko od svog hrama. Odvezao je čamac nasred jezera, usidrio ga tamo, zatvorio oči i započeo svoju meditaciju.
Nakon nekoliko sati neprekinute meditacije odjednom osjeti udarac drugog čamca. Zadržao je oči zatvorene dok je u njemu rasla ljutnja. U jednom je trenutku odlučio otvoriti oči i izderati se na osobu u drugom čamcu da kako se usuđuje ometati njegovu meditaciju. Ali kad je otvorio oči ugledao je prazan čamac koji se vjerojatno sam odvezao i odlutao do sredine jezera.
U tom je trenutku redovnik dostigao samospoznaju. Shvatio je kako se ljutnja nalazi u njemu. Potreban joj je samo mali udarac nekog izvanjskog objekta da isprovocira njeno manifestiranje.
Od tog trenutka kad god naiđe na nekoga tko ga iritira ili mu isprovocira ljutnju, on se podsjeti: “Ova je osoba samo prazan čamac. Ljutnja se nalazi u meni.”
