Ljudi čija srca dišu ravnotežom i čiji je um nastanjen spokojem ne vide ljubav kao nužnost ili očajničku želju. Ljubav nije spas, jer ljude koji imaju unutarnji mir ne treba spašavati. Ljubav je dragocjeno blago koje se pronađe i koje onda, kroz svoju volju i slobodu, postaje najljepša dimenzija ljudskog bića.
S vremenom shvatimo da najbolje stanje u životu nije biti zaljubljen, nego imati unutarnji mir. Tek kada postignemo tu unutarnju ravnotežu u kojoj ničega nema previše i ničega ne nedostaje, mi smo stvarno ispunjeni. Naravno, ljubav može doći, ali nije nužna.
Zanimljivo je da je glavni cilj većine ljudi pronaći savršenog partnera. Svaki dan naši mobilni telefoni sve su više obogaćeni aplikacijama koje olakšavaju ovu pretragu. Izloženi smo televizijskim programima, emitiranim u najpopularnije termine, koji imaju isti pečat, istu svrhu. Tražimo i tražimo u golemom oceanu, a da prethodno nismo napravili neizostavno putovanje: putovanje samospoznaje.
Izostanak ovog neizostavnog hodočašća kroz našu unutrašnjost, navodi nas na odabir neprikladnih suputnika. Prolazne veze ostaju urezane u samoći naših jastuka, već preplavljenih slomljenim snovima i prigušenim suzama.
Toliko je ljudi koji većinu svog životnog ciklusa provedu skačući s grane na granu, iz srca u srce, gomilajući gorčinu i tužna razočaranja.
U ovom scenariju imamo samo dvije mogućnosti, baš kao što je rekao Graham Greene u svom romanu “Kraj priče”: pogledajte unatrag ili pogledajte naprijed. Ako to činimo bogati iskustvom i mudrošću, krenut ćemo pravim putem, putem nutarnjega.
Tamo ćemo moći smjestiti labirint svojih emocija kako bismo pronašli dragocjenu ravnotežu koja nam je potrebna.
Najbolje stanje života je biti smiren
Smirenost nipošto nije odsutnost emocija. Ne podrazumijeva ni odricanje od ljubavi ili strasti koje nas čine ljudima, koje nam daju krila i korijene. Smireni, spokojni ljudi ne izbjegavaju niti jednu od ovih dimenzija, već ih gledaju iz perspektive u kojoj vrlo dobro poznaju granice, u kojoj je umjerenost svjetionik u noći koji osvjetljava njihov unutarnji mir.
Živimo u masovnoj kulturi u kojoj smo prisiljeni tražiti partnera kao da na taj način možemo postići toliko željeno samoostvarenje.
Fraze poput “Kad budem imao djevojku, riješit ću sve svoje probleme” ili “Sve moje boli će nestati kada nađem idealnog muškarca”, ne čine ništa drugo nego trajno poništavaju naš identitet kako bi dali život apsolutističkoj i pogrešnoj idealizaciji.
Najbolje stanje ljudskog bića ne može biti “ljubav” koja dovodi do točke uništenja. To nije davanje do točke sve dok naša vitalna prava ne budu uništena užasnim strahom od samoće. Najbolje stanje je biti miran, s pravim unutarnjim skladom, skladom koji ne ostavlja mjesta prazninama, očajničkim vezanostima ili nemogućim idealizacijama.
Jer ljubav ne opravdava sve iako su mnogi uvjereni u suprotno. To ne opravdava napuštanje sebe.
Kako pronaći unutarnji mir
Antoine de Saint-Expuéry rekao je da je polje svijesti ograničeno: ono prihvaća samo jedan problem u isto vrijeme. Ova rečenica sadrži očitu stvarnost: ljudi u svom umu nakupljaju beskonačnost problema, ciljeva, potreba i želja.
Zanimljivo je da među njima ima i onih koji vjeruju da ljubav sve rješava, da je višenamjenska mast koja sve liječi i sve vraća na mjesto.
Ipak, prije nego što skočite u prazno nadajući se da ćete imati sreće u ljubavi, najbolje je postupno napredovati. Prvo, moramo pronaći smirenost, unutarnji mir s kojim ćemo preurediti svoje osobne zagonetke kako bismo stekli snagu i umjerenost.
Kako biste to učinili, predlažemo da razmislite o sljedećem nizu dimenzija.
Strategije za pronalaženje unutarnje ravnoteže
Vjerovali ili ne, u tijeku našeg životnog ciklusa taj trenutak uvijek dođe. Onaj trenutak u kojem, da bismo bili mirni, kažemo sebi: “Želim unutarnji mir, želim pronaći svoju unutarnju ravnotežu”. Ovo je sjajan način da potaknemo svoj osobni rast.
Prvo što treba učiniti je naučiti prepoznati važne odnose u sadašnjosti i odvojiti ih od nezadovoljavajućih. Nitko ne može postići željeni duševni mir ako je stvorio štetnu vezu s nekim od svoje obitelji, prijatelja ili suradnika.
Drugi korak je donošenje bitne odluke: prestati glumiti žrtve. U nekim aspektima, svi smo mi žrtve: žrtve gore spomenutih toksičnih veza, naše nesigurnosti, naših opsesija ili naših ograničenja. Moramo biti u stanju reprogramirati svoj stav kako bismo iz sebe izvukli hrabrost da prevladamo sve te prepreke.
Nakon što su prijeđene dvije prethodne stepenice, potrebno je popeti se na treću i prekrasnu stepenicu. Moramo imati svrhu, jasnu i definiranu svrhu: biti sretni.
Moramo njegovati ovu jednostavnu sreću u kojoj konačno možemo biti zadovoljni sami sa sobom, s onim što imamo i s onim što smo postigli. Ovo zadovoljstvo sobom hranjeno korijenima ljubavi prema sebi nedvojbeno će nam donijeti snažnu ravnotežu.
Ljudi čija srca dišu ravnotežom i čiji je um nastanjen spokojem ne vide ljubav kao nužnost ili očajničku želju. Ljubav nije spas, jer ljude koji imaju unutarnji mir ne treba spašavati.
Ljubav je dragocjeno blago koje se pronađe i koje onda, kroz svoju volju i slobodu, postaje najljepša dimenzija ljudskog bića.
lamenteemeravigliosa.it/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr