Zamislite osobu, stvar ili aktivnost u kojoj doista uživate i nalazite sreću i radost. Sad zamislite sebe pokraj te osobe, stvari ili unutar te aktivnosti i osjetite emociju koju inače osjećate u toj situaciji. Ako vas upitam: “Voliš li tu osobu, stvari ili aktivnost?” kako ćete odgovoriti?
Piše: Kristijan Kolega / samoozdravljenje.com
Vrlo vjerojatno, “Da! “
Za ono što volimo nije potrebno dugo razmišljati da bismo odgovorili na ovo pitanje.
E, sad, zamislite svoj život i samog sebe unutar svog života koji je do sada prošao, koji se sada događa i za koji zamišljate da bi se mogao događati u budućnosti. Sjetite se ukratko svih događanja koja su dio vašeg iskustva i koja označavaju vaš život, prošli, sadašnji i budući. To su vaše memorije i samo ste ih vi svjesni. To je intimni dio vašeg postojanja, vaš osobni doživljaj svog postojanja. I sada, ja vas pitam: “Volite li svoj osobni doživljaj postojanja? Drugim riječima, volite li sebe?”
Biste li mi mogli ponuditi brz i jasan odgovor “da” ili “ne”?
Je li vam jasan vaš stav prema vašem osobnom životu i kvaliteti postojanja? Dakle, još jednom, volite li sebe?
Po mom dosadašnjem iskustvu u radu s ljudima, odgovor je skoro u 100% slučajeva: “Ne “
Zašto je to tako? Zašto ne volimo sebe? Zašto smo sposobni više voljeti druge osobe, stvari i aktivnosti nego samog sebe?
Odgovor je u navici kojoj robuje naš um (svjesni i podsvjesni). Previše neugodnih kemikalija u našem tijelu stvara prezasićenost lošim osjećajima koji truju našu svijest, našu percepciju i naš stav prema nama samima i svijetu oko nas. Kad je svijest tako zatrovana lošim emocijama, fokus uma uvijek će se zakvačiti za probleme i njihovo rješavanje. A kad je naš fokus usmjeren na razmišljanje o problemima, naša fizička realnost, po toj instrukciji, za nas proizvodi nove i nove probleme.
I nakon nekog vremena, kvaliteta našeg fokusa rađa fizičke plodove. Vrijeme je taj čimbenik koji nam služi da odlučimo na koju će nam stranu fokus krenuti. Kad stavimo određeni fokus na vremensku tračnicu i pustimo da vlak misli i emocija ide tom tračnicom, počne se polagano događati fizička manifestacija. I što duže vlak ide tim tračnicama, to se fizička realnost brže i preciznije odvija. Zato je opće poznata činjenica da kad jedna stvar krene nizbrdo, slijedi i niz drugih negativnih pojava.
Na primjer, ako nam nestane goriva nasred auto puta, vidjet ćemo odmah da to više nije samo jedan problem, već čitav niz. Potrebno je imati telefon da bismo pozvali pomoć, koja će nas koštati određenu svotu novca, izgubit ćemo nešto vremena, a samim time stvoriti nove probleme koji će dalje vući za sobom mnoštvo drugih. I dok se sve ovo događa, naša je opća tendencija da se natopimo neugodnim kemijskim spojevima, da uopće ne uživamo u tim situacijama i da su nam misli čvrsto utemeljene na iznalaženju rješenja trenutnih problema.
I dok za većinu ljudi zvuči sasvim normalno reagirati na ovaj način, to je zapravo formula stvaranja problema i pokazatelj kako pogrešno gledamo na svijet, što je po Vedama upravo i glavni uzrok svih problema.
U tim trenucima moramo shvatiti da to što nam se sada događa nije ništa drugo do fizička manifestacija naših prošlih stanja uma. U tim neugodnim trenucima, kad tijelo počne lučiti sve te silne kemijske spojeve, trebali bismo naći priliku da se izdignemo iznad svih tih tjelesnih reakcija i u umu potražimo dominantnu emociju prema kojoj nam fokus bježi; čega se zapravo bojimo i kako to identificirati? Potrebno je odmah shvatiti da će upravo naša trenutna reakcija utjecati na to kako će se problem riješiti i koliko će trajati. Naš emotivni doživljaj problematične situacije u trenutku dok se situacija odvija odlučit će daljnji razvoj te situacije i sam ishod. Ovo pravilo vrijedi za svaku situaciju u životu, a kako se naš život sastoji od niza situacija, ovaj se princip može koristiti bez prekida, na svaku situaciju i na svaku osobu.
Mi smo sustvaratelji svoga svijeta
Naš stav prema samom sebi automatski se mijenja ukoliko svoj život ne vidimo više kao nekakvu prijetnju i problem, već kao avanturu iskustva postojanja i nauke življenja. Sada više nismo žrtva jer shvaćamo da je sve naša vlastita kreacija i da je sada samo pitanje vremena kad ćemo naučiti kako ovladati svojim umom, odnosno unutarnjim životom emocija i fokusa. I sa samo malo eksperimentiranja na situacijama u osobnom životu, možemo se vrlo brzo uvjeriti kako je upravo kontrola našeg uma rješenje svih problema.
Ta kontrola djeluje kao kontrola samo na početku razvijanja novog odnosa s umom. To traje dok se ne razvije nova navika u procesu razmišljanja i to ćemo primijetiti kad vidimo da smo opušteniji u situacijama koje su do sada bile izvor tjeskobe i neugode. Brže ćemo prepoznati priliku da se opustimo i promijenimo tok emocija i misli i da skrenemo fokus na ono što nam doista pomaže i što doista želimo. To je ohrabrujući proces koji više djeluje što ga više prakticiramo. Takva je navika ugodna i vrlo se brzo usvaja.
Naša osobna slobodna volja da se fokusiramo na ono što mi želimo dokaz je da smo uistinu slobodni. I kad se uvjerimo da naša unutarnja vizija i emocije stvaraju naš vanjski svijet, onda shvaćamo i to da smo ne samo slobodni već da smo slobodni su-stvaratelji. Svatko je od nas stvoritelj svog osobnog doživljaja postojanja i, kao takvi, mi smo sustvaratelji ovog čitavog pojavnog svijeta. Čvrste zakone kojima je prožet ovaj svijet stvorio je sam Bog, tako da mi, zapravo, nikad ne možemo biti poput samog Boga, nikad ne možemo biti Stvoritelj, već sustvaratelji.
Naša se slobodna volja odražava u tome da svoj život stvaramo onako kako mi želimo, ali ne možemo stvoriti život drugim ljudima i po tome smo ograničeni u našem stvaranju. To samo osigurava da ni nama nitko drugi ne može krojiti ili stvarati naš osobni život. Ta je sloboda i moć u našim rukama. Naš intimni odnos sa Stvoriteljem i Njegovim zakonima uvijek ostaje naš intimni odnos i nitko nam se u to ne može miješati.
Jedan od bitnih koraka samoozdravljenja je naučiti voljeti sebe, svoju intimu unutarnjeg svijeta stvaranja i tu činjenicu da imam o moć utjecaja na vlastiti život i da smo potpuno podržani od strane Boga Stvoritelja, jer Njegovi su zakoni dostupni svima, bez pristranosti. On ne sudi i ne stvara naš život, već stvara nepristrane zakone po kojima svi mi oblikujemo vlastiti život, u skladu sa sposobnostima svoga uma. Tu Bog dokazuje Svoju neuvjetovanu ljubav prema nama, dajući nam tu slobodu izbora i moć kreativnog fokusa.
Na nama je da slobodno i neovisno odaberemo na što ćemo se fokusirati, a samim time i što ćemo stvarati. Na nama je isto tako da odaberemo hoćemo li se upuštati u eksperimentiranja i naučiti nešto novo, ili ćemo se vratiti na stari obrazac ponašanja, na onaj poznati program iz prošlosti.
Zavoljeti sebe znači zavoljeti i poštovati upravo taj aspekt sebe, taj esencijalni dio svog postojanja, tu slobodu i taj dar. Što više prakticiramo moć kreativnog fokusa, to ćemo više razumjeti, cijeniti i voljeti sebe i svoju ulogu promatrača u svom životu.
Za početak, budući da krećemo s “neugodnog kolodvora života”, potrebno je uložiti samo malo vjere da će se rezultati, ukoliko pokušamo pravilno prakticirati ovu tehniku, brzo očitovati.
Dakle, prvi je korak, ja sam odgovoran za svoj fokus i doživljaj postojanja u svakom trenutku, a drugi, ja volim i prihvaćam sebe onakvoga kakav jesam, u svakom trenutku, jer shvaćam da je sve što doživljavam zapravo moja kreacija. Ukoliko želim promjenu, trebam se samo fokusirati na promjenu i promjena će doći.
I to je divna spoznaja koja otvara vrata korjenitoj promjeni vlastitog života i otkrivanju beskonačnih mogućnost i za iskustvo prave, neprolazne sreće.
