Ako želimo slijediti Istinu, moramo biti spremni otpustiti svaku vezanost koja nam stoji na putu pa čak i one najdublje i ‘svete’.
“Ako tko dolazi k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, i ženu i djecu, i braću i sestre – pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik.”
Mnogima je ova Kristova poruka neshvatljiva i neprihvatljiva, stoga ću ju pokušati raščlaniti sloj po sloj.
1. ‘Mrziti’, u ovom kontekstu, ne znači osjećati mržnju.
U aramejskom i hebrejskom izrazu iz kojeg dolazi ova riječ, ‘mrziti’ (שָׂנֵא – sane) nosi i značenje ‘odvojiti se od’, ‘staviti u drugi plan’, a ne mrziti u emotivnom smislu.
Isus ne poziva da preziremo obitelj, nego da prepoznamo da njihova ljubav, očekivanja i uloge ne smiju biti iznad poziva Istine u nama.
Drugim riječima, ako želimo slijediti Istinu (Krista u sebi), moramo biti spremni otpustiti svaku vezanost koja nam stoji na putu pa čak i one najdublje i ‘svete’.
To ne znači napustiti ljude, nego prepoznati gdje njihova očekivanja drže našu dušu u ropstvu.
2. Otac, majka, braća, i žena kao simbolički slojevi
Ako čitamo s pokušajem dubljeg razumijevanja, svaka figura može označavati određene unutarnje sile.
- Otac; autoritet, tradicija, zakon, ono što si naslijedio kao strukturu identiteta.
- Majka; emocionalna vezanost, sigurnost, utjeha, navika.
- Braća i sestre; kolektivni obrasci, identiteti, pripadnost grupi.
- Žena (ili muž); ono čime se tvoja duša sjedinila, tvoj način na koji voliš, projekcije i privrženosti.
- Djeca; naše ideje, snovi, projekti, ostvarenja, ostavština.
- Svoj vlastiti život; identitet, ego, sve ono što nazivaš ‘ja’.
Sve te veze moraju biti pročišćene, ne prekinute iz mržnje, nego preobražene kroz svijest da ništa od toga u suštini ne pripada nama.
3. Poziv na unutarnje odricanje
Kristov učenik je onaj koji ništa ne stavlja ispred Istine; ni krv ni emocije ni sigurnost ni ego.
To znači da mora ‘umrijeti’ za stari način života, da bi se rodio kao novi čovjek ( uskrsnuće svijesti ).
‘Mrziti svoj vlastiti život’ , znači prestati obožavati svoj ego, svoj narativ, svoj osjećaj kontrole.
To je ono što se često doživi kroz krize, kad život ‘uzima’ sve što nije u skladu s istinom, a što smo smatrali svojim.
4. Učenik kao onaj koji slijedi unutarnje vodstvo
Biti učenik znači biti posvećen Istini u sebi, bez kompromisa. Zato Krist kaže; ne možeš me slijediti ako nisi spreman ‘mrziti’ (otpustiti) sve što te veže za svijet iluzije, za staru sliku sebe.
To je zapravo poziv na slobodu, jer tek kad otpustimo te identifikacije, možemo iskreno voljeti. Jer prava ljubav ne dolazi iz vezanosti, nego iz slobode.
Krist, dakle, ne traži da osjetimo mržnju prema obitelji ili sebi, nego da ništa i nikoga ne stavljamo iznad unutarnje istine. Ako ne raskinemo iluzorne veze koje nas definiraju, ne možemo ući u slobodu koju donosi spoznaja Istine.
Upravo zbog ovog je iznimno teško slijediti Kristovo učenje i vrlo rijetki se usuđuju i tražiti tako nešto.
Oni koji pak iskreno zatraže, i ako ustraju u svojoj odlučnosti da zakorače na to putovanje, neće hodati po laticama ruža, nego po trnju. Jer istina, koliko god nas boli, nikada ne odmiče od sebe.
No iako se radi o pozivu na svjestan ulazak u iznimno težak proces transcendencije (umiranje i rađanje), ne smijemo zaboraviti da se radi o periodu kušnje i boli koji nas vraćaju u istinsku slobodu.
