U ovaj pojavni svijet došli smo zbog toga što smo razvili mnoge materijalne želje povezane s ovim svijetom. Zbog toga što nismo zadovoljili ove želje i njihove posljedice, one nas stalno vraćaju na fizičku razinu života. Sudbina nije ništa drugo do kolektivna sila nečijih djelatnosti počinjenih u prošlim životima i može se poništiti samo vlastitim naporima u ovom životu.

U kontekstu priče o karmi najvažnije pitanje koje se svakom od nas nameće glasi možemo li se osloboditi zakona karme? Odgovor je naravno – pozitivan.

Nemilosrdan zakon karme je način na koji funkcionira ovaj materijalni svijet, no Bog je kreator ovog svijeta i zbog Svoje milostive prirode nudi načine oslobođenja od karme. Samim se raspitivanjem o Apsolutnoj Istini, uz postupno duhovno uzdizanje i napredak, već počinjemo oslobađati posljedica karme…

Produhovljene djelatnosti

Oslobođenje od karme je moguće. Jedini način za oslobođenje od posljedica karme jest produhovljenje vlastitih djelatnosti. Samo nas raspitivanje o Apsolutnoj Istini, uz postupno duhovno uzdizanje i napredak, može osloboditi posljedica aprarabdha karme. Osoba koja napreduje u duhovnom životu i dalje u svojem suptilnom tijelu posjeduje sjeme aprarabdha karme. To praktički znači da bi u sljedećim životima morala prihvaćati nova materijalna tijela kako bi se to sjeme moglo očitovati.

Međutim, kod osobe predane duhovnom putu i pročišćenju svjesnosti, aprarabdha karma se izražava u snovima gdje ona na suptilnoj razini proživljava svoje buduće živote. Na taj se način karma pročišćava i ispunjava kroz snove te takva osoba biva oslobođena utjecaja aprarabdha karme.

No što se događa s prarabdha karmom ili već dozrelom, očitovanom karmom? To je karma koju upravo sada ispaštamo ili uživamo u ovom tijelu, svojim tjelesnim ili umnim sposobnostima ili nedostacima. Prarabdha karma je zapravo naš učitelj jer nas podučava prolaznosti i ograničenosti materijalnoga tijela koje ne predstavlja naš izvorni identitet. Kroz to tvorno tijelo osoba skuplja shvaćanja i realizacije koje mu pomažu lakše nadići ovu prolaznu materijalnu kreaciju.

Životni stavovi

Vede opisuju da patnja koju ispaštamo u životu postoji samo u našem umu, a ne u grubom tijelu. Kako nam se um pročišćava, tako se i naša patnja smanjuje te polako nestaje. Zato je vrlo važno u umu razviti ispravan stav prema vlastitom tijelu i problemima koje proživljavamo. Kada nam se način promatranja problema promijeni, tada se mijenja i naš dotadašnji stav prema njima.

Naše fobije, predrasude i strahovi postaju gotovo beznačajnim. U Shrimad-Bhagavatamu je rečeno da se beskrajni ocean materijalnog svijeta tada smanjuje-na količinu vode koja može stati u otisak telećeg papka. Možemo za to dati primjer iz običnog života. Majka uđe u robnu kuću zajedno s djetetom i zaokupljena kupovinom u jednom trenutku zaboravi na dijete. Odjednom, trgnuvši se i pomislivši na njega, istog trenutka postane svjesna njegova nestanka.

U tom stanju uznemirenosti, panike i boli zbog nestanka djeteta, bez obzira što god joj ponudili za uzvrat da se smiri, ona to neće prihvatiti. Možemo joj ponuditi krzneni kaput, dijamantnu ogrlicu, zlatnu narukvicu ili cipele, no ona se na sve to neće niti osvrnuti, iako je do malo prije iste stvari promatrala s velikim zanimanjem u izložbnom prostoru robne kuće. No sada, sva njezina misao i briga počiva na nestalom djetetu. Dakle, iznenadna situacija u kojoj se našla promijenila je njezin stav.

Upravo tako i mi trebamo promijeniti svoje stavove prema životu i postaviti u njegovo središte sadržaje koji će biti za našu vječnu dobrobit. U naše živote trebamo uključiti ono što će postati izvor i uzrok našeg konačnog oslobođenja od okova materijalne egzistencije. To svakako ne mogu biti djelatnosti koje će nas i dalje vezati za posljedice našega djelovanja. Ljudski život podaren nam je kako bismo načinili pravilan izbor. Samo se u ljudskom tijelu možemo osloboditi utjecaja karme.

Kako se osloboditi zakona sudbine?

Karma, akarma i vikarma vrlo su jasno opisane u Bhagavad-giti.

1. Djelatnosti koje se obavljaju unutar propisanih dužnosti, kao što je spomenuto u otkrivenim svetim spisima, zovu se karma.

2. Djelatnosti koje nas oslobađaju od kruga rođenja i smrti, zovu se akarma.

3. Djelatnosti koje se vrše zlorabeći slobodu i koje usmjeravaju osobu u niže oblike života, zovu se vikarma.

Od te tri vrste djelatnosti, inteligentan čovjek daje prednost onoj djelatnosti koja ga oslobađa od vezanosti karmom. Obično ljudi žele činiti dobra djela kako bi bili prepoznati i kako bi dostigli neki viši položaj u ovom svijetu ili u raju, ali oni napredniji dobro znaju da i dobra i loša djela jednako vežu osobu za materijalne bijede.

Zato tragaju za djelovanjem koje će ih osloboditi od posljedica i dobrog i lošeg. Upute vedskog spisa Shri Ishopanishade podrobnije se objašnjavaju u Bhagavad-giti (koja se još naziva Gitopanishada, srž svih Upanishada). Bhagavad-gita kaže da se stanje naishkarme ili akarme ne može dostići bez obavljanja propisanih djelatnosti spomenutih u vedskoj literaturi (Bg, 3.9-16).

Vede mogu regulirati radnu energiju ljudskoga bića tako da ono može postupno spoznati autoritet Vrhovnog Bića. Kada spozna autoritet Vrhovnog Bića, dostiglo je stanje pozitivnog znanja. Na toj pročišćenoj razini odlike prirode (vrlina, strast i neznanje) ne mogu djelovati i osoba je osposobljena djelovati u naishkarmi. Takav rad ne veže osobu za krug rođenja i smrti. Zapravo, nitko ne mora raditi ništa više do predano služiti Boga.

Ljudske djelatnosti – karma, akarma, vikarma

No ipak, u nižim stanjima života ne mogu se odmah usvojiti djelatnosti predanog služenja, niti se plodonosni rad može u potpunosti zaustaviti. Uvjetovana duša navikla je teško raditi za zadovoljavanje osjetila, za svoj vlastiti sebični interes, izravan ili proširen. Običan čovjek radi za vlastito osjetilno uživanje i kada se to načelo proširi, na ideju društva, nacije ili čovječanstva općenito, poprima tada razna privlačna imena poput altruizma, kapitalizma, socijalizma, nacionalizma, humanitarizma, itd.

Ti “izmi” svakako su vrlo privlačni oblici karma-bandhane (rada koji veže), ali vedska uputa u Ishopanishadi spominje da ako osoba uistinu želi živjeti za neku od gore navedenih izama, mora u središte staviti Boga. Nema ničeg lošeg da osoba postane obiteljski čovjek, altruist, socijalist, nacionalist ili humanist sve dok djeluje u skladu s ishavasyom, zamišlju da je Bog u središtu života.

Bhagavad-gita izjavljuje (Bg, 2.40) da su djelatnosti s Bogom u središtu toliko vrijedne da i najmanja od njih može spasiti osobu od najveće opasnosti. Najveća opasnost života je opasnost da se ponovno sklizne u evolucijski krug rođenja i smrti. Ako na neki način osoba propusti duhovnu priliku ponuđenu ljudskim oblikom života i ponovno padne u evolucijski krug, mora se smatrati najnesretnijom. Zbog svojih nesavršenih osjetila, osoba u neznanju ne može vidjeti da se to događa.

Stoga nas Shri Ishopanishada savjetuje da svoju energiju iskoristimo u duhu ishavasye. Djelujući u tom duhu možemo postati istinski sretni, bez obzira koliko uživali u njemu. Ljudi misle kako je dug život najveća blagodat, smatrajući to dobrom sudbinom. No dug život sam za sebe nema nikakve vrijednosti. Drvo živi stotinama, možda i tisućama godina, ali nema svrhe živjeti dugo kao drvo, ili dišući kao mijeh, začinjati nepoželjnu djecu, ili jedući poput deve. Ponizni život s Bogom u središtu vrijedniji je od života posvećenog bezbožnom altruizmu ili sličnim izmima.

Kada se altruističke djelatnosti vrše u duhu Shri Ishopanishada, postaju oblik karma-yoge. Takve su djelatnosti preporučene u Bhagavad-giti (Bg, 18.5-9) i jamče osobi zaštitu od opasnog pada u samsaru, krug neprekidnog rađanja i smrti. Čak iako takve djelatnosti s Bogom u središtu mogu biti napola ispunjene, one su u svakom slučaju povoljne jer mu jamče ljudski oblik u sljedećem rođenju. Na taj način pruža se nova prilika za poboljšanje položaja na putu konačnog oslobođenja.

Zašto smo došli u ovaj materijalni svijet?

U ovaj pojavni svijet došli smo zbog toga što smo razvili mnoge materijalne želje povezane s ovim svijetom. Zbog toga što nismo zadovoljili ove želje i njihove posljedice, one nas stalno vraćaju na fizičku razinu života. Sudbina nije ništa drugo do kolektivna sila nečijih djelatnosti počinjenih u prošlim životima i može se poništiti samo vlastitim naporima u ovom životu.

Ne u samom djelu, već u želji, u vezanosti za plodove djelovanja, leži vezujuća sila karme. Mnogi vedski sveci proučavali su zakon karme govoreći o njemu kao o sofisticiranom moralnom zakonu koji uspostavlja red i pravdu u svemiru i koji djeluje u svim vremenima, mjestima i okolnostima. Na psihološkoj razini, zakon karme jasno potvrđuje slobodu jastva. Sloboda je zbiljska mogućnost jastva da pomoću razlikovanja i razuma obuzda svoje želje i usmjeri ih pravilno.

Baš kao što se stare, loše navike mogu zamijeniti kultiviranjem novih, drugačijih i boljih navika. Život u ovom svijetu upravljan je s dva načela – željom i karmom. Djelujemo da bismo zadovoljili svoje želje, a istodobno moramo iskusiti dobre ili loše posljedice naših djela. Ako je djelo počinjeno sa sebičnom željom da se uživaju njegovi plodovi, to će duši donijeti karmu. Duša iščekuje, a priroda odgovara na dušinu želju. Duša zahtijeva, a priroda dodjeljuje.

Svaki je uzrok vezan svojom posljedicom, svaka djelatnost svojim plodovima, a želja je konopac koji ih povezuje.

Želje duše su poput konopca koji veže:

1. UZROK (djelatnosti)
2. POSLJEDICU (plodove djelatnosti)

Postoje dvije sklonosti živoga bića:

1. ICCHA – želja za vladanjem nad materijom
2. DVESHA – zavist prema Bogu

Ako duša promijeni svoje želje, veza između uzroka i posljedice presijeca se i tako nestaje povezanost. U srcu bivaju uništene sve vezanosti i premda se kotač uzroka i posljedice nastavlja okretati, duša ostaje čista i nedodirnuta. Vedski su sveci, poznavajući dobro psihologiju svijeta želja, vodili ljude putem obuzdavanja uz pomoć vedskih spisa po načelima dharme ili religije.

Znajući da su sve duše obdarene sposobnostima diskriminacije i obuzdavanja, podučavali su ljude kako da uspostave red unutar svijeta svojih želja.

Procesom yoge uspostavlja se red u svijetu naših želja. Na religijskoj razini, karma gubi svoju moć jer predavanjem Bogu predajemo mu u ruke našu karmu te On postaje naš sudbeni upravitelj. Tako, u religiji, zakon karme biva preobražen u koncept kripe. Kripa ili milost Boga preobražava ovaj strogi zakon karme u otkupljenje, namirenje, otplatu ili otpuštanje grijeha i to je srž istinske religije.

Postoji četiri vrste grijeha:

1. PATAKA – preliminarni
2. URUPATAKA – vrlo veliki
3. MAHA-PATAKA – još veći
4. ATIPATAKA- najveći

Individualna duša u dodiru s Bogom dostiže odmah svoju duhovnu slobodu. Tako osoba spoznaje da nije gospodar ovoga svijeta, da nije ona ta koja djeluje, već da Božja energija djeluje kroz nju.

“Ako postaneš svjestan Mene, Mojom ćeš milošću nadići sve zapreke uvjetovanog života. Međutim, ako ne budeš djelovao u takvoj svjesnosti, već pod utjecajem lažnog ega, ne slušajući Moje riječi, bit ćeš izgubljen” (Bg, 18.58)

“Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih grješnih posljedica. Ne boj se.” (Bg, 18.66)

“Osoba Me može spoznati kao Svevišnju Božansku Osobu samo predanim služenjem ili bhakti-yogom. Kada zahvaljujući takvoj predanosti postane potpuno svjesna Mene, može ući u Božje carstvo.” (Bg, 18.55)

25 BHAGAVAD GITA