Ako nam imunitet ne uspije očistiti otpad po tijelu, stvaraju se kante za smeće. S vremenom to postaju hrpice kancerogenih stanica koje se (u borbi za preživljavanje) tako nepotpune počnu razmnožavati. Te kante za smeće nazivamo rakom. Nije točno da nasljeđujemo rak dojke – nasljedan je zapravo način prehrane. Način prehrane je ujedno uzrok bolesti, uzrok koji moramo ukloniti.
Rak dojke jedna je od bolesti s kojom se najviše uspjelo zbuniti ljude uplitanjem genetike. Geni se nalaze u svakoj stanici našeg tijela, bez genetskog zapisa naše tjelesne stanice ne bi imale upute za dijeljenje. Naše tijelo sastoji se od 100 tisuća milijardi stanica – u koje spadaju mišićne, kožne, koštane… Naše tijelo je zapravo hrpa stanica koje svojim zamjenjivanjem održavaju naše tijelo zdravim.
Da bi se naše tjelesne stanice pravilno zamjenjivale, neophodni su nam vitamini, minerali, enzimi i aminokiseline za stvaranje bjelančevina. To unosimo u tijelo s hranom koju jedemo. Dakle, lako je zaključiti da hrana ima glavni utjecaj na gene.
Problem nastaje ako jedemo hranu koja je u nedostatku nekih vitamina, minerala ili enzima. Kada nam nešto nedostaje – tijelo strpljivo čeka. Ali ako se poduži period nije opremio neophodnim materijalom za stvaranje novih tjelesnih stanica – tada se kao posljedica čekanja stvaraju nepotpune neupotrebljive bjelančevine i mutirane stanice tijela.
U tom nizu događaja nam je neophodan imunitet koji će nas očistiti od stvorenog otpada – za što su nam opet potrebni vitamini, minerali i enzimi. Ali ako nam imunitet ne uspije očistiti otpad po tijelu, stvaraju se kante za smeće. S vremenom to postaju hrpice kancerogenih stanica koje se (u borbi za preživljavanje) tako nepotpune počnu razmnožavati. Te kante za smeće nazivamo rakom. To je ukratko priča o raku.
Nametnuti strah od raka dojke toliko je velik da su doktori uspješno natjerali zdrave osobe da odrežu dojke. To je jedna od vjerojatno najsavršenijih prevara medicinara. Po toj logici bilo bi najbolje ukloniti sve dijelove tijela koja imaju mogućnost stvaranja kancerogenih stanica.
Rak dojke ima svoj uzrok – kao i svaka druga bolest koja nam je nametnuta kao neizlječiva. Posebno je opasno živjeti u uvjerenju da se moramo razboljeti. Potrebno je shvatiti da nam reklamama mogu prodati i bolest i samo strah od bolesti.
Nije točno da rak dojke možemo naslijediti – nasljedan je zapravo način prehrane. I način prehrane je ujedno i uzrok bolesti koji moramo ukloniti.
To da je rak dojke nasljedan postalo je posebno aktualno kada je otkriven gen BRCA-1 koji je povezan s rakom dojke. To je stvorilo uvjerenje da je rak dojke povezan sa srećom naslijeđenih gena. Uzbuđenje koje se stvorilo u krugovima liječnika su novinari počeli objavljivati u odabranim dijelovima kako bi što više stvorili senzaciju i skrenuli pažnju.
Novinari često ne spadaju u kategoriju ljudskih bića i u stanju su bez grižnje savjesti snositi odgovornost za masovno uklanjanje dojki kod žene u cijelom svijetu, iako je samo 0,2% žena nositelj gena BRCA-1 ili 2.
Ovo oboljenje možda najviše izaziva strah i paniku kod mnogih žena. Estrogen doslovno odlučuje hoće li se stvoriti rak dojke. Povećana razina estrogena i srodnih hormona ovisi o prehrani. Analizom krvi je dokazano da ako prehrana sadrži bjelančevine i masnu hranu životinjskog porijekla – estrogen je povišen. Dok, ako je prehrana biljna – estrogen je u granicama normale.
Ali ovakve studije novinarima nisu interesantne, jer opstanak novinara ovisi o industriji hrane. Kada bi na naslovnici nekog lista osvanuo naslov “Kravlje mlijeko dokazano izaziva rak dojke”, što mislite bi li proizvođačima mlijeka i mliječnih proizvoda to smetalo? Naravno da bi zaprijetili odlaskom u druge medije.
Bilo bi logično za očekivati da studije koje dokazuju kako namirnice životinjskog porijekla uzrokuju povećani estrogen koji je povezan s rakom dojke – barem kod doktora probudi moralno reagiranje – ali ni kod njih nema morala. Industrija lijekova koja stoji iza njih očito je utjecajnija, jer činjenica je da puno više ljudi živi od raka nego što ima oboljelih.
Važno je shvatiti kako mamografija ili pregled nije prevencija raka dojke, to je samo saznanje – jedina prevencija je izbor prehrane. Imamo dokaz da živa biljna hrana ne može aktivirati gene “odgovorne” za rak dojke – koliko nam je još dokaza neophodno!?
Jedan od najpoznatijih lijekova koji je odobren kod prevencije raka dojke je Tamoksifen (i njegove zamjene – to su takozvani antiestrogeni lijekovi), ali treba pažljivo uzeti u obzir da je dokazana nuspojava kod navedenog lijeka srčani i moždani udar, rak grlića maternice, zgrušavanje krvi i upala pluća. Pa bi bilo dobro razmisliti (prije upotrebe lijeka) od čega je bolje umrijeti – ili jednostavno pokušati promijeniti prehranu.
Ženama su ponuđene tri opcije: da prate stanje, da piju lijekove za smanjenje razine hormona i uklanjanje dojke. Iako bi trebalo biti posve logično prvo pokušati s četvrtom opcijom promjene prehrane koju nitko ne nudi.
Treba spomenuti i hormonske terapije koje također uzrokuju poremećaj hormona – pa ispada da se doktori doslovno igraju s hormonima koji izazivaju rak dojke.
S jedne strane imamo industriju hrane i lijekova koji žele prodati svoje proizvode – dok na našoj strani nemamo nikoga kome je u interesu da budemo zdravi. Tužna je istina da žene nisu svjesne ovih dokaza.
Kada bi netko s autoritetom iznio takve informacije u javnost – sigurno bi puno žena postupilo po uputama. Ali dok su interesi za novcem veći od morala – teško da će se nešto konkretnije promijeniti u načinu liječenja raka dojke.