Pitaš me kako sam i kada ti kažem opet pljuješ po tom. Molim te nemoj me više pitati kako sam, ja sam dobro, s tobom i bez tebe. Preskočimo ovo banalno ponavljanje.
Ne pitaju te oni kako si jer ih to zanima. Ne, ne pitaju. To je više retoričko pitanje. Ako te i pitaju kako si, ne mora značiti da ih zanimaš ti.
Možda im je samo dosadno pa žele uživo sapunicu.
Ljudima je to postala poštapalica: „Dobro jutro, kako si?”
Ponekad bi mi bilo draže da se suzdrže tog pitanja. – Dobro jutro – Dobro jutro i dobar dan – Bez onog dijela. Osim ako te zaista ne zanima.
Većina ljudi te pita: “Kako si?” tek toliko.
Nekima je dosadno i nemaju svoj život pa strepe u nadi da nisi dobro. Taj odgovor zapravo žele čuti. Kako bi ga onda mogli prepričavati dalje.
Neki pitaju, eto, tek tako, nesvjesno, zapravo uopće ne želeći čuti odgovor. Zašto bi se oni zamarali sa tvojim problemima?
Uvijek očekuju pozitivan odgovor i nasmijano lice. Odgovor bi za njih trebao glasiti: “Da, dobro sam .”
Molim te ne prepričavaj im svoje jade. Ne zanimaju ih. To je njima jedno obično bezazleno pitanje.
Recimo onaj kojeg zaista zanima kako si, zar ti neće on pogledati u oči, zar neće taj isti prepoznati ako nešto nije ok i pružiti ti razumijevanje? Suosjećanje i potporu?
Uho za slušanje, a ne samo prelazak na dalje iza jednog naoko bezazlenog “Kako si?“
Pitaš me kako sam i kada ti kažem opet pljuješ po tom.
Molim te nemoj me više pitati kako sam, ja sam dobro, s tobom i bez tebe.
Preskočimo ovo banalno ponavljanje.
© Marina Knüsel, healing terapeut
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
