S nekim ljudima je kao
s dobro doziranim otrovom.
Ubijaju oni do te mjere lagano i polako,
tako da se ne primijeti da su vas zatrovali,
barem ne odmah.
Kasnije je već prekasno,
otrov je predugo u Vašem tijelu,
učinio je svoje.
Svjesni su oni toga i baš zato
ubijaju na mudar način ,
neznatno i polako.
Dan po dan.
Godinu po godinu.
Rupicu po rupicu bodu tuđa srca.
Postoje oni koji znaju zakrpati rupe,
iako to ne znači da ih uvijek iznova ne boli.
Postoje i oni, neznalice jadne,
koje umiru dan po dan
lagano ispijajući otrov taj.
© Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
