Art: Cameron Gray / ParableVisions.com




Kada pogledamo u nebo, naši se neposredni osjetillni podaci sastoje od modela svjetlosti. Ti modeli nam ništa ne kažu o prirodi izvora tog svjetla. Kako bi rekli nešto o kozmičkoj kreaciji koja je proizvela to svjetlo, neophodno je pretpostaviti da je svemir napravljen od neke vrste materije koja svakako ima karakteristike i koja je podređena određenim zakonima. Tada se opet možemo upitati kakvo je uređenje ove materije proizvelo očigledni svjetlosni model koji se povinuje određenim zakonima.

Višedimenzionalna područja

Moderno zapadno razumijevanje prirode i strukture svemira kao cjeline bazirano je na interpretiranju istraženih nebeskih fenomena unutar okvira moderne fizike. Okvir moderne fizike previše je ograničen da bi se mogao prilagoditi mnogim fenomenima koji se dešavaju unutar svemira. Zapravo, okvir moderne fizike može se prilagoditi odlikama svemira koje su opisane u vedskoj literaturi. Vedski događaji izgledaju apsurdni ili mitološki kada ih gledamo iz perspektive moderne znanosti.

U današnje vrijeme, ljudi su prihvatili određene pretpostavke moderne fizike kao veliko otkriće u njihovom pogledu na svijet. No te pretpostavke su nepotpune i kose se s vedskim pogledom te na taj način imaju tendenciju onemogućiti ljudima da imaju potpuni pristup vedskoj literaturi. Budući da je to duboka i vrlo kompleksna tema, moram istaknuti kako ćemo ovdje dotaknuti samo nekoliko poanti koje su relevantne u shvaćanju vedske fizike.

Prvi primjer nalazimo u vedskom spisu pod nazivom Shrimad-Bhagavatam (3.26-24). Tamo možemo pročitati kako je eterični element temelj za proizvodnju suptilnih oblika pomoću uma. Također tu je uključeno i kruženje vitalnog zraka unutar tijela. Ovaj stih potencijalna je osnova za veliki znanstveno istraživački rad jer nam on daje jasnu ideju o tome kako suptilni um može djelovati s grubim elementima tijela i mozga. U teoretskoj strukturi moderne fizike nema mjesta takvim koncepcijama kao što su um i eterični element, premda u najnovije vrijeme neki znanstvenici počinju shvaćati te ideje. Kao zaključak, znanstvenici odbijaju ideju da mozak može djelovati s nefizičkim umom. Ti fenomeni uključuju rezultate parapsihološkoga, izvantjelesnog iskustva i spontano sjećanje na prijašnje inkarnacije od strane nekih osoba.

Sljedeći interesantan primjer dao je mudrac Sanatana Goswami koji je živio krajem 15. stoljeća u Indiji, u svojoj analogiji o transformaciji čovjeka niskog roda u brahmanu (svećenika ili intelektualca). Ta se transformacija uspoređuje s preobražajem mjeda u zlato pomoću alkemijskog procesa. Alkemijski proces sam po sebi nije opisan i na osnovu suvremene znanosti možemo odbaciti takvu transformaciju kao nemoguću. Pa ipak, rječnik definira mjed kao spoj kositra i bakra i ako konzultiramo periodički sustav elemenata, vidjet ćemo da broj atoma bakra i kositra zajedno čine broj atoma zlata. To nas navodi na pomisao da može biti nešto u ovom primjeru, ali to jasno uključuje praktično i teoretsko znanje koje nam je potpuno nedostupno. Za Sanatana Goswamija ova transformacija jednostavno dokazuje primjer koji ilustrira poantu o duhovnoj transformaciji ljudskog bića.

Položaj Vrhovne Osobe

Moderna fizika počinje s idejom da je materija napravljena od čistih čestica supstance koji imaju svoju lokaciju u trodimenzionalnom prostoru. Prema toj ideji, koju su snažno podržali Decartes i Newton, trodimenzionalni prostor se može vidjeti kao apsolutan, prvobitni i postojeći kontejner u kojem se odvijaju svi materijalni događaji. Međutim, mnoge kulture imale su drugačije mišljenje o ideji prirode prostora i to je također potvrđeno u vedskoj literaturi. Da bi shvatili vedsku koncepciju prostora, neophodno je razmotriti poziciju Boga koji se u Vedama naziva Krishna, Apsolutna Istina. Ne možemo smatrati da je transcendentalni oblik Boga sastavljen od čestica supstance koja je smještena u različitim lokacijama u trodimenzionalnom prostoru. Bez obzira smatrali mi te čestice duhovnim ili materijalnim, takav oblik bio bi ograničen i relativan. Stvarna priroda Božjeg oblika opisana je u sljedećim stihovima spisa Brahma-samhite:

“… svaki od organa tog transcendentalnog tijela posjeduje potpune funkcije svih ostalih organa i on vječno vidi, održava i očituje neograničene svemire, duhovne i materijalne. On je nepodvojeno biće i nema razlike između moći i Njega kao posjednika moći. U svom stvaranju kreacije milijuna svjetova, Njegova moć ostaje nedjeljiva. Svi svemiri egzistiraju u Njemu i on je prisutan u svojoj potpunosti u svakom od atoma koji se nalaze u čitavom svemiru u isto vrijeme…”

Ovi stihovi indiciraju kako je oblik Boga sačinjen od mnogo dijelova, ali da je svaki dio identičan toj cjelini. Također, sav prostor je unutar njegova oblika, ali u isto vrijeme on je potpuno prisutan unutar svakog atoma. Kao primjer toga možemo navesti da je čitav svemir unutar Boga potpuno prisutan unutar svakog atoma. Takvo postojanje ne može se vizualizirati u trodimenzionalnim terminima i doista, to nije moguće unutar trodimenzionalnog prostora. Izjava da je realnost takva mora se uzeti kao aksiom koji opisuje poziciju Boga kao Vrhovnu Apsolutnu Istinu. Tako vedski koncept prostora započinje s izjavom o Božjoj mističnoj prirodi, a ne s geometričkim aksiomima koji definiraju trodimenzionalni prostor.

Ovdje ćemo uvesti ideju o višedimenzionalnom prostoru koji nam može pomoći da shvatimo ideje prostora koje su objašnjene u vedskoj literaturi. Izraz višedimenzionalni posuđen je iz moderne matematike. On ne potječe neposredno iz vedske literature. To je dio pokušaja da premostimo koncept između modernog mišljenja i vedskog pogleda na svijet. Najfundamentalnija odlika vedske ideje prostora je da možemo približiti stvari u prostoru mnogo više nego što nam dozvoljavaju geometrička pravila trodimenzionalnog prostora. Pošto višedimenzionalni prostori u matematici to dozvoljavaju, izabrali smo izraz višedimenzionalni kako bismo označili vedsku odliku pogleda na realnost. Premda je vrlo teško shvatiti i vizualizirati poziciju Apsolutne Istine, ipak možemo shvatiti iz vedskih izjava koje opisuju Boga da prostor mora biti višedimenzionalan. Položaj Boga jest takav da on ima pristup svim lokacijama istovremeno.

Uglavnom, mi imamo pristup trodimenzionalnom prostoru kroz naša osjetila djelovanja i percepcije i to lokacijama unutar ograničenog susjedstva, ili npr. možemo promijeniti to susjedstvo i otići na neko drugo mjesto. Zato se naša situacija može vidjeti kao skučeni oblik Božjeg položaja. Višedimenzionalni prostor je ograničen za ona živa bića koja žive u prostoru tri dimenzije, ali za Boga taj prostor nije ograničen. Taj koncept višedimenzionalnog prostora blizak je ideji o različitim razinama osjetilnog razvitka u osjećajnim bićima. Pristup različitim lokacijama ovisi o djelovanju osjetila za djelovanje i osjetila percepcije i tako je u principu moguće povećati prostor svog iskustva povećavajući moć osjetila.

Također možemo reći da što je god veća razlika među lokacijama, dimenzionalnost prostora je također veća. Budući da Bog ima istovremeni pristup svim lokacijama, On percipira prostor na najvišem stupnju dimenzionalnosti. Različita živa bića percipirat će prostor na različitim razinama dimenzionalnosti i u skladu s njima imat će pristup različitim područjima ili lokama.




Vrlo je zanimljivo istaći kako je ideja višedimenzionalnog pristupa između lokacija ključ kvantne mehanike. Atom u kvantnoj mehanici ne može biti predstavljen u trodimenzionalnom prostoru. U stvari, predstaviti nešto kao običan atom karbona zahtjeva u kvantnoj mehanici jednu vrstu neograničenog dimenzionalnog prostora zvanog Hilbertov prostor. Premda višedimenzionalni prostori mogu izgledati ekstremni i u suprotnosti naučnom mišljenju, moguće je interpretirati modernu fiziku kao podlogu takvim idejama.

Stoga, vedsko objašnjenje prostora, vremena i svemira prevazilazi okvire moderne znanosti te upotpunjuje složeni mozaik materijalnog svijeta.

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 13.07.2014.
Slijedeća objavaKriza identiteta
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.