U 21. stoljeću znanost i tehnologija toliko su uznapredovale da su klimatizacijski uređaji, vozila, hoteli s 5 zvjezdica, komunikacijska mreža koja je omogućila da nam svijet bude na dlanu itd. postali sasvim običan dio naše svakodnevice. Svrha znanosti jest ukloniti sve bijede, ili ih barem smanjiti, i na taj način unijeti sreću u živote običnih ljudi. Kakvo bismo onda stanje trebali očekivati u tehnološki najrazvijenijim zemljama? Trebali bismo očekivati da će u takvim zemljama vladati ljubavi, mir i bratstvo među njezinim građanima. Međutim, sadašnji je scenarij upravo suprotan.

Američki san

Vodeći svjetski ekonomski divovi kao što su Sjedinjene Američke Države i Japan, iako stotine puta znanstveno i tehnološki napredije od zemalja kao što je Indija, začudo imaju najvišu stopu samoubojstava među mladim i bogatim građanima! U tim zemljama, ljudi nekako ‘preživljavaju’. Uvijek su u tjeskobi, frustrirani i jako uznemireni. To su činjenice o kojima svaki dan čitamo u medijima i gledamo na televiziji.

Stopa razvoda u SAD-u danas prelazi 75% u prve tri godine braka. sve više ljudi (pogotovo pripadnika više klase u Zapadnim zemljama) prisiljeno je uzimati tablete za spavanje i redovno posjećuju psihologe i psihijatre koji im pomažu nositi se sa životom. Ljudi su toliko u strahu da moraju provjeravati svoje goste kroz leću na vratima i ugrađivati sigurnosne sustave. Mnogi su postali emocionalni zombiji. Ako osoba izađe vani nakon sumraka i vrati se živa, uspješno izbjegavši droge i silovatelje, može se smatrati iznimno sretnom.

Što nedostaje u našem društvu?

Postoji zgodan primjer kojim se može prikazati stanje u modernom društvu. Ako uzmete nekoliko pasa i ostavite ih u zaključanoj sobi, što će se dogoditi? Hoće li se smiješiti jedni drugima? Hoće li razviti odnose pune ljubavi među sobom? Teško. Lajat će, gristi, svađati se i međusobno poubijati. U današnjem društvu vlada slična situacija. Ako je vjerovati onoj “znanje je moć”, što mi to radimo sa svim svojim znanjem ako ne možemo kontrolirati današnju situaciju u svijetu?

Ne bismo trebali kriviti vladu, političare, birokrate, policijske službenike itd. za probleme s kojima se danas suočavamo. Mi smo uznemireni iznutra i zato drugima stvaramo uznemirenja. Trebamo razumjeti prirodu našeg uma kako bismo shvatili umijeće kontrole uma.

Kriza identiteta

Najveći problem današnjice jest problem krize identiteta. Tko sam ja? Jesam li ja ovo tijelo, um, inteligencija, glava ili nos? Ako osoba poznaje svoj pravi identitet, može raditi na ostvarenju trajne sreće. Mi nismo ova tijela; mi smo čiste duhovne duše (atma). Postojanje duše ne zasniva se na slijepoj vjeri skupine religijskih sljedbenika kao što neke osobe odlučuju misliti. Postojanje duše može se dokazati logikom i razumijevanjem.

Jednom je znanstvenik analizirao sve kemikalije prisutne u tijelu i odredio njihovu ukupnu vrijednost – 10 kn! Svatko tko smatra da je tijelo sve u svemu, da ne postoji ništa takvo kao što je duša unutar tijela, trebao bi se zapitati bi li ga njegovi/njezini roditelji prodali nekome za 10 kn.

Ako vam prijatelj padne s bicikla, što ćete uraditi? Zaboravit ćete na bicikl od 2000 kn koji leži na cesti i odvesti tijelo svog prijatelja vrijedno 10 kn u najbližu bolnicu. Preko ovog jednostavnog primjera, nije teško shvatiti da mora da u tijelu postoji nešto vrlo posebno i superiorno samom tijelu, nešto što svatko od nas jako cijeni iako nema znanje o vječnoj duši.

Duša je stvarna vječna osobnost koja prebiva u ovom privremenom tijelu. Pa ipak, čitavi svijet, sa svim svojim napretkom, tetoši samo ovo bezvrijedno tijelo od 10 kn koje nije ništa više od vreće kemikalija.




Tijelo nije živo

Duša se može usporediti s vozačem, a tijelo s vozilom. Duša je životna iskra zbog koje se tijelo doima živim i, kada duša napusti tijelo, kažemo da je osoba ‘mrtva’. Može se povući i analogija s automobilom. Automobil ima svjetla da bi se vidjela cesta, a čovjek ima oči. Automobil trubi, a mi govorimo. Automobil ima četiri kotača, mi imamo dvije ruke i dvije noge. Automobil se kreće s jednom mjesta na drugo, kao i mi. Međutim, jednom kada vozač izađe iz automobila, automobil se neće sam pomaknuti ni centimetar. Na sličan način, kada osoba premine, njezino tijelo postaje poput automobila bez vozača. Tijelo koje vidimo, zapravo je neživo. Doima se živim zbog prisustva duše. Kada suša napusti tijelo, tijelo postaje neaktivno.

Tijelo se također može usporediti s kavezom, a duša s pticom u kavezu. Ako se osoba dobro brine za kavez, polira ga i održava čistim, a zanemaruje stanovnika kaveza, čitava svrha održavanja kaveza nema smisla. U današnjem društvu ljudi čine sve kako bi ugodili svom tijelu, ali duhovno svi gladuju. Iz tog su razloga nesretni i nezadovoljni.

Bhakti Tirtha Swami
Korišteni dijelovi iz knjige “Duhovni Ratnik 4” koju možete naručiti na [email protected]

duhovni-ratnik